HRVATSKA MODA

„Dizajneri ulažu u svoje kolekcije, a gleda se samo tko sjedi u prvom redu…“

INTERVJU: Nina Režek Wilson

Profesorica Nina Režek Wilson, koja slovi kao jedan od modnih imperativa na domaćoj sceni, nedavno je sa svojim prijateljima i studentima, proslavila peti jubilej Modnog ormara. Modno događanje, koje je ove godine okupilo čak dvjesto i jednog aktera, prvenstveno se bazira na eksperimentalnoj modi, uz uvjet da studenti izlagači moraju objasniti modnom i novinarskom žiriju kako bi svoju kolekciju pretočili u pret-a-porter liniju.

Profesorica Wilson, inače zadužena za crtanje i kostimografiju na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu ( profesorica haute couture-a, kolokvijalno rečeno!), progovorila je o svim onim lijepim i ne toliko lijepim pojavama na domaćoj i stranoj modnoj sceni, čime je svojim kritičkim diskursom odlično dijagnosticirala probleme...

 

Da na samom početku rezimiramo Modni ormar, natjecatelje, izlagače, novi prostor. Kakvi su dojmovi?

Preko naših prijatelja i sponzora, kojima se ovim putem zahvaljujem na činjenici što su nas prepoznali kao relevantne, dobili smo ideju kako bi se prostor KOCKICE na zagrebačkom Prisavlju dao odlično iskoristiti za dvije revijalne večeri na kojima su se publici prezentirali naši studenti natjecatelji, ali i etablirani dizajnere. Kockicu ne treba posebno uređivati - umjetnička djela su na zidu, treba se samo pobrinuti za pistu. Smatram da je prostor izuzetan i da smo dobili dodatan polet ove godine. Budući da imamo internacionalni i stručni žiri, voljela bih postići da naši pobjednici mogu prezentirati svoje mini kolekcije na inozemnim natjecanjima sličnog tipa. Kada biste me pitali za uzore, onda bih se svakako pozvala na Royal Academy of fine Arts iz Antwerpena koji radi izvrsne stvari. Kada bismo bili u pola koplja slični njima, bilo bi izvrsno.

       

                          Pobjednica MODNOG ORMARA 2009: Jasmina Bolanča

Ovogodišnji dupli pobjednici Nikola Barbir i Adela Kliškić bili su fenomenalni. Unaprijed sam znala, poznavajući način razmišljanja žirija, kako će Nikola i Adela odnijeti nagrade. Premda, mogu oni još i više! Cijela njihova generacija je odlična. Prvotna funkcija Modnog ormara je natjecanje i dobivanje stipendije + imena članova žirija koji u svakom životopisu dobro izgledaju i otvaraju vrata inozemnoj karijeri.

Možemo li se referirati na domaću modnu scenu? Kakve je ona? Koga posebno pratite?

Moram priznati kako iznimno cijenim rad Nade Došen, Andrijane Subotić Pjajčik, Renate Svetić, Loredane Bahorić, Igora Galaša, Igora Dobranića, Tome Jerčića i mnogih drugih. Valjalo bi razlikovati riječi dizajner i kreator. Dizajner je osoba koja donosi novu ideju, savršenu izradu, funkcionalnost i prilagođenost suvremenoj industriji - takvih je zaista malo na domaćoj sceni. Bitno je ostati vjeran sebi, interpretirati određene ideje iz povijesti mode - nikako se ne baviti „doslovnom inspiracijom". No, moram naglasiti kako i novinarski lobi ima fragment svoje krivnje u slučaju kopiranja stranih dizajnera i korištenja loših materijala. Naprosto ne govore o bitnom - uvijek se fokus prebaci na prvi red koji nije isto što je prvi red na velikim revijama. Buyeri, urednici, predstavnici velikih kuća - a ne starlete i sve ostalo žutilo o kojem se priča dan kasnije.

                                    Ovogodišnji pobjednici MO-a: Barbir/Kliškić

Ivan Alduk je Vaš student. Vrlo je aktualan u zadnje vrijeme. Postao je poznat široj javnosti. Kako gledate na njegov rad?

Mislim da Ivan ima briljantne ideje - izuzetno je sposoban i ima budućnost. Ima jedna sitnica koja mi kod njega malo smeta i to mu još nisam stigla reći, ali svakako budem. Njegov kritički osvrt na fakultet, bez obzira koliko on bio legitiman, možda i nije najsretnije rješenje. Ipak je to fakultet kojeg će i on predstavljati jednog dana kada diplomira. Vjerujem da je ipak malo prebrzo raširio svoja krila. Ali naglašavam, ideje su mu odlične.

                                                        Alduk: SS2011

U Vašem posljednjem intervjuu za FASHION.HR iz 2007. sam pročitao kako obožavate I-GLE. Što je to toliko različito i posebno u njihovu dizajnu?

Djevojke koje stoje iza I-GLI promišljaju, razvijaju koncept, imaju ideju. Od početnog stadija do završne realizacije  pokazuju svoje poznavanje mode. Zapravo, prelaze u domenu arta što je izuzetno pohvalno. Odavno su izašle iz okvira domaće scene. Postoji cijeli niz dizajnera na našoj sceni koje bi trebalo prebaciti na inozemne piste - recimo, Stjepan Čuka. Njegove hlače su iznimne nosive. Vjerujem da mušku kolekciju komotno mogu odjenuti pametne žene. Žene koje znaju što je dobar dizajn. Ista je stvar s muškim parfemima.

Kako biste pozicionirali današnju masovnu modu koju viđamo po ulicama?

Naglasak je na trendu što mi se nimalo ne sviđa plus vlada jeftinoća - sve, od materijala do kroja je postalo tako jeftino. Kineska industrija je sve jača, Kina radi punom parom - što će se dogoditi za deset godina? Bit će zanimljivo.

Bez obzira na navedena kretanja, revije visoke i nosive mode i dalje su odlične. Raskošne, bogate, inspirativne, bez obzira na recesiju. Nisam primijetila da su se kolekcije osiromašile. Eventualno tonska skala.

  

                                                      Alexander Mcqueen

Ima li u svijetu mode reformatora o kojima ćemo pričati za dvadeset, trideset godina?

Nažalost, pokopali smo jednog. Mcqueen se ubio. Takav emotivac, takva energija koja je ozbiljno protresla temelje modne scene. Zaista je bio genijalan. Moj osobni favorit je John Galliano kojeg već dugo pratim. Ne znam što bih rekla - kada uklonite svu raskoš njegova stylinga na revijama, ostaje izuzetno nosiva moda.

Marko Banjavčić

photo: Silvijo Selman, Vogue...

Objavljeno: 19.11.2010. u 11:30

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p