Hrvatski modni mjesec našao se na polovici svog puta i već je svojim organizatorima prikupio milijune kuna po pitanju PR vrijednosti objava brojnih najava, priča i priloga, koji kao da prate svaki korak domaćih dizajnera. Posljednjih tjedana, sa svih strana čuju se pojmovi vezani uz pret-a-porter kolekcije, prvi red ili težak život modela u Hrvatskoj, koji moraju odraditi čak pet revija u mjesec dana.
Svi ćemo se složiti kako je naša zemlja u svakom segmentu opsjednuta modom, ali zašto šira javnost gotovo nikada nije opsjednuta radom dizajnera? Zašto većina medijskih etabliranih dizajnera nema vlastite butike? Zašto se na stranicama modnih magazina ne razgovara o "it" sezonskim komadima naših dizajnera koji će komercijalno, ali i kreativno opravdati tu titulu?
U čemu je stvarni problem?
Dosad smo često krivili površni senzacionalizam medija, nezainteresiranost institucija, nekompetentnu kritiku ili pak javnost koja nema pojma koju reviju zapravo gleda, a kamoli o kojoj se sezoni radi, ali sada je došlo vrijeme da neugodni reflektor istine usmjerimo prema hrvatskim dizajnerima. Moda u svijetu opstaje samo i isključivo zbog kulta trenda jer trend je mehanizam koji prodaje sve pred sobom, koliko god nepotrebno zvučalo. Rijetko koji prosječan kupac kupuje odjeću radi kvalitete tkanina jer važniju stavku zauzima pitanje: hoće li se određeni komad "nositi" iduće sezone? Ta krila trenda ne bi mogla letjeti visoko da nema krucijalnih faktora koji pilotiraju cijelom situacijom, a to su poznate osobe. Oni su glasnogovornici mode za širu masu koja nema pojma što je Celine, ali kada takvu jaknu vide na stranicama US Weeklyja ili Hollywood Reportera, prebačenu preko leđa svoje omiljene glumice, onda će se potruditi da saznaju sve što mogu. Generalni auditorij neće biti natjeran od strane kritičarki Suzy Menkes ili Cathy Horyn da iskuse sve čari Burberry Prorsum pilotske jakne ili Emilio Pucci boho haljine. Na njihovu odluku utjecat će jedino i isključivo Rihanna, Beyonce, Gwyneth Paltrow ili Kim Kardashian.
Zato dizajneri svaki tjedan šalju goleme pošiljke svojih torbi, cipela i krznenih kaputa najslavnijim ženama svijeta, u nadi da će ih iste nositi i biti fotografirane u njima. Uz agresiju trendova, paparazzi kultura i poznate osobe zatvaraju jednostavni matematički trokut koji svaki CEO kompanije ima u svom uredu. Kupci se u modi -više nego što možete zamisliti- osjećaju krajnje nesigurno i neudobno, bez obzira na adresu stanovanja i ostale demografske karakteristike. Činjenica što živite u Milanu ili New Yorku ne mijenja osnove ljudske psihologije kada je riječ o suočavanju s mišljenjem okoline. Zato su poput svjetionika i kompasa potrebne poznate osobe koje svojim odabirom usmjeravaju stil stotina tisuća drugih žena. Svaki PR stručnjak izjavit će kako je objava u Vogueu veliki san, ali objava u InStyle-u predstavlja san svih snova. Svjetska moda operira kroz manipulacijske labirinte kako bi natjerala stado gladnih kupaca da što sličnije imitira stil svojih osobnih filmskih i glazbenih ikona.
Radi toga je Anna Wintour odlučila stavljati isključivo poznate osobe na naslovnicu Voguea, kao što su modne kuće odlučile zamijeniti super modele super glumicama i pjevačicama, znajući kako uz njihovu zvjezdanu prašinu dobivaju jos veći utjecaj na publiku. Koliko god individualne bile, žene slijede žene i tvore unikatnu simbiozu kojoj moda duguje svoj opstanak. Naravno, važne su robne kuće i buyeri, ali oni isto kirurški mjere sve PR objave kako bi ostvarili što veću dobit. Uzmite za primjer kuću Alexander McQueen koja je diljem svijeta eksplodirala nakon kraljevskog vjenčanja stoljeća. Od blistavog makrosvijeta, sada se treba fokusirati na mikrosvijet u kojem hrvatski dizajneri stvaraju.
Tajna Aleksandre Dojčinović
Svjetskih modnih kretanja u Hrvatskoj nema i ne može biti, jer na planeti postoje samo četiri modne metropole koje diktiraju klimu, ali na tim primjerima treba učiti i stvarati. Domaća javnost danas teško konzumira domaće dizajnere, ne samo zbog cijene - jer sjetite se da za svaku ženu (i pokojeg muškarca)- cijena u modi nikada ne igra bitnu ulogu ako nešto originalno istinski žele. Cijena će svakako odrediti raspoloženje, ali ga neće nužno zaključiti. Esencija problema nije čak niti u tome kako naši dizajneri ne nude nešto novo, jer ne zaboravite kako ni inozemni dizajneri često ne nude apsolutno ništa novo. Okrutna dijagnoza komercijalnog neuspjeha mnogih domaćih dizajnera leži u činjenici kako hrvatski dizajneri ne stvaraju trendove u svom okruženju. U idealističkoj nadi kako će izmisliti nešto novo, u maniri haute couturea kakav nikada nije viđen, stvaraju promašaj za promašajem, bez da se ikada odluče poslušati što potencijalni kupci imaju za reći. Kupci ne razmišljaju samo o trendu i funkcionalnosti, već i o prepoznatljivosti onoga što kupuju. Mercedes se kupuje radi znaka na haubi, torbice se kupuju radi logotipa i, na temelju ove trivijalne analogije, pret-a-porter moda za masu se danas konzumira kako bi drugi mogli vidjeti i poželjeti ono što imate. Razmislite o rotvajlerima Riccarda Tiscija za Givenchy ili Pradinim prugicama i majmunima, ultimativnim print trendovima sezone koje je javnost prvo vidjela na modnim insajderima i konačno na poznatim osobama kao što su Kanye West i Liv Tyler.
Jedina domaća dizajnerica koja je pogodila u modni trokut uspjeha je Aleksandra Dojčinović, čije su haljine danas najveći hit među pripadnicima domaće scene. Brojne poznate dame sada su svoju odanost položile isključivo prema Aleksandri, dok mediji i fotografi sve više pažnje pridaju svakoj pojavi njene kreacije. Dojčinović nije samo talentirana dizajnerica koja stvara funkcionalni glamur za žene, već je nacionalno prepoznatljiva kao takva. Sama je postavila trend vlastitog branda, voljeli ga vi ili ne voljeli, i na taj način demonstrirala kako dizajner može opstati, zaraditi i evoluirati. Ovoj idealnoj prilici približio se znatan broj dizajnera, ali jedino je Dojčinovićki pošlo za rukom da zadovolji sve kriterije koji čine formulu domaćeg trenda.
photo: fashion.hr, pixsell, reddot/splash
Objavljeno: 19.10.2011. u 11:20