HRVATSKA MODA

‘Iluzorno je nadati se uspjehu bez angažmana!’

Intervju: Duje Kodžoman

Duje Kodžoman je upravo završio treću godinu modnog dizajna na zagrebačkom Tekstilno – tehnološkom fakultetu, a javnost ga je upoznala kao finalista natječaja Lift By Perwoll 2014. No to je tek jedan mali segment Dujinog rada koji prelazi granice samog modnog dizajna. 

Do sada je sa svojim ilustracijama sudjelovao u čak pet skupnih izložbi u renomiranim zagrebačkim galerijama, u skupnoj reviji kostima Modnog ormara 2013. te došao do finala nagrade ‘Odijela govore’ u sklopu festivala ‘Pazi knjiga’. Osim toga, njegov umjetnički crtež uvršten je u znanstveno – popularnu publikaciju ‘From Weed to Fabric’, a dizajnirao je i uniforme radnog osoblja predsjedničkih rezidencija na Brijunima i u Zagrebu. U Šibeniku je ovog ljeta otvorena i njegova prva samostalna izložba, a što misli o TTF-u, hrvatskom dizajnu i kako izgleda njegov kreativni proces pročitajte u intervjuu.

Kakve opcije ti nude tekstilno-tehnološki fakultet i Zagreb kao grad? Jesu li oni dobra platforma za jednog mladog dizajnera?

S obzirom da sam rođen u Šibeniku, uvijek na neki način kompariram Zagreb s rodnim gradom i u tom smislu nikako ne mogu reći da mi Zagreb ne pruža dovoljno, ali ipak ga iz nekog razloga doživljavam tek kao platformu. Unatoč nedostatcima za koje vjerujem da su prisutni na svakom fakultetu, pa tako i na TTF – u, zadovoljan sam svime što mi je fakultet kao institucija pružio. Prije svega mislim na teorijska znanja dok za ona praktična mislim da su nedostatak.

Kakve su ti ambicije za budućnost i seže li ti pogled dalje od granica lijepe naše?

Ne mogu se oteti dojmu da sam zabrinjavajuće neopterećen planovima za budućnost. Prvenstveno zbog toga što sam student treće godine te me utoliko tek čeka upis diplomskog studija, a osim toga dosadašnjim iskustvom poučen smatram da je bolje uživati u trenutnim okolnostima, a planovi za budućnost se u nekom trenutku nametnu sami po sebi. Svakako bih volio osjetiti čari studiranja u inozemstvu i u tom smislu već pripremam roditelje na štednju i investiranje u moje znanje.


Pitanje inspiracije se nekako nameće samo od sebe. Gdje je pronalaziš, što te sve inspirira i što činiš kada inspiracije ponestane?

Mislim da je inspiracija prenapuhan pojam, i kad kažem da je dobijem dok šetam gradom pri tom ne mislim da je ona posljedica zamjećivanja pitoresknog motiva, već mog procesa razmišljanja – pozitivnog, melankoličnog ili depresivnog i utoliko je ona uvijek drugačija i nepredvidljiva. Naravno da postoje dani kad se osjećam kao ‘tabula rasa’ i kad nemam inspiracije ni za što, primijetio sam da mi je u takvim trenutcima najbolji stimulans odmor.

Kako uopće izgleda proces tvog stvaranja? Od koje točke krećeš i kako se od nje dalje razvijaš?

Moj proces stvaranja čini minimalan broj koraka, a započinje istraživanjem koje ovisno o zadatku traje duže ili kraće, nakon toga se bez većih priprema prihvaćam crtanja. Iznimno sam kritičan prema svome radu tako da moram biti zadovoljan sa svakim segmentom i u tom smislu ne pristajem na kompromise. Ako nisam zadovoljan radom bez ustručavanja ga bacam i prelazim na drugi. Iskreno se nadam da s vremenom neću izgubiti osjećaj za evaluaciju, prije svega vlastitih radova, i da ću znati razlikovati kvalitetno od lošeg.


Tvoji radovi izloženi su u sklopu izložbe ‘Odjevna misao’ u galeriji Vladimira Nazora. Izazvali su pozitivnu reakciju kod publike. Što možeš reći o toj seriji radova? Što te inspiriralo i kako je nastala?

Na toj izložbi sam se predstavio s kompozicijom koju su činila 33 rada organizirana na način da tvore horror vacui. U svim mojim radovima uočljiva je naklonost poetici dječjeg crteža i promišljanje u smjeru odnosa crteža i riječi. Predstavio sam se serijom radova kod kojih su gabariti doživljaja promatrača snažno uvjetovani popratnim tekstom čiji jezični segment podupire jasnoću likovne poruke.  Naime, često u svoje radove ukomponiram citate meni dragih književnika i na taj način kombiniram čaroliju pisane riječi s nacrtanom slikom. Redukcionizam boja i dominacija crne i bijele neboje postali su već karakteristika prisutna kod većine mojih radova, a iznimka nisu bili ni ovi radovi. Zanimljivo je to da sam sve radove uokvirio osobno, a okviri su kupljeni na buvljaku.


U Šibeniku je ovog ljeta otvorena i tvoja prva samostalna izložba naziva 7xComposition. Kako je do toga došlo?

Iznimno mi je drago da sam na samom početku svog stvaralačkog puta dobio priliku predstaviti se samostalnom izložbom. Do svega je, nimalo slučajno, došlo u rodnom Šibeniku i to kod Zdenke Bilušić, Likovne pedagoginje i voditeljice galerije, nekada moje nastavnice likovne kulture koja me pripremala za prijemni na TTF – u. Na izložbi je predstavljeno 7 kompozicija odnosno struktura, a ideja je redefinirati shvaćanje kompozicije s obzirom da svaka od 7 cjelina predstavlja slučajno nabacan konglomerat elemenata. Izložbu sam zamislio na način da svaki posjetitelj jednu od cjelina promatra kao zasebnu kompoziciju te unutar nje percipira vrijednost pojedinog zasebnog rada.


U svibnju smo imali prilike vidjeti i tvoj rad iz područja dizajna kroz kolekciju prikazanu na natječaju LIFT by Perwoll 2014. Što nam možeš reći o tom iskustvu?

Izlaganje u sklopu sajma mode Zona45 je za mene bilo potpuno novo iskustvo s obzirom da je to bio moj prvi ozbiljni kontakt s realizacijom odjevnih predmeta. Bio sam jedan od osam finalista natječaja Lift by Perwoll, a predstavio sam se kolekcijom naziva ‘BIPOLAR’ koja se zasnivala na oprečnostima odnosno suprotnostima kroz više segmenata kolekcije. Počevši od korištenja benettona kao materijala koji afirmira ljudsko tijelo kojeg sam kombinirao s tilom kojeg karakterizira transparentnost i ukrućenost uz korištenje jednog neobičnog medija – perja, koje je tvorilo oklopne forme; do simbolike crvene boje koja spaja dijametralne suprotnosti: ljubav – mržnju, sreću – agresivnost, strast – pakao... Kako je ova revija uistinu bila tek moj modni prvijenac zadovoljan sam njezinom realizacijom i reakcijama.

Kako vidiš budućnost dizajna u Hrvatskoj i postoji li netko na našoj sceni tko te inspirira?

Moram priznati da to ne mogu predvidjeti, ali ne vidim razlog da budućnost dizajna ne bude dobra. Prvenstveno zbog gomile mladih talentiranih ljudi koji promišljaju modu kao nešto više od pukog odijevanja i čiji rad u pozadini posjeduje koncept. Radikalna inovativnost u 21. stoljeću gotovo je nemoguća tako da stvaranje sebi svojstvenog i prepoznatljivog izričaja nije jednostavna stvar, ja sam samo jedan u nizu koji se trudi postignuti upravo to, utoliko me nitko od domaćih modnih dizajnera ne inspirira.


Koji bi savjet dao hrvatskim mladim dizajnerima kao jedan od uspješnijih među njima?

Svakako bih istaknuo važnost prijavljivanja na natječaje kao jedini način penetracije na modnu scenu za mlade neafirmirane dizajnere. Mišljenja sam da ne postoji svrhovitost u radu za intimnu okolinu, potrebno je eksponirati se i čuti mišljenje šire javnosti i kritike. Istaknuo bih i ono što svi znamo, ali se ipak nadamo suprotnome, a to je da bez rada nema rezultata i iluzorno je nadati se uspjehu bez angažmana.
Nives Bošnjak

photos: Bruna Bilać, Anamarija Relja
Objavljeno: 03.09.2014. u 13:50

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p