HRVATSKA MODA

„Imam sreću da ljudi prepoznaju i prihvaćaju moj nakit"“

INTERVJU: Mirjana Terlević

Dizajnerica nakita Mirjana Terlević počela se baviti dizajnom sada već davne 1992. Punih dvadeset godina skupljanja iskustva i rada na sceni, kao i rad na Zagrebačkoj katedrali, idealni su preduvjeti za intervju u kojem bolje upoznajemo ovu damu...


Kako ste se odlučili baviti dizajniranjem nakita? Prema vašim referencama, vaša dizajnerska karijera traje već punih jedanaest godina.

Nakitom se bavim od 1992.god. Moji "prvijenci" su bili "Mediteranski pejzaži" - ogrlice i narukvice ispletene od niti rafije, pamuka, svile sa školjkama, naplavinama, staklima i svime onime za čime tragamo trčkarajući po morskoj obali. "Mediteranci" su u stvari bili inicijalno paljenje za sve što će doći poslije. A natruhe ovoga što ja danas jesam nazirale su se, naravno, još kad sam kao pubertetlija zarađeni novac od neke narukvice trošila na Alan Fordove...



Možete li kroz nakit izraziti vlastiti afinitet prema onome što biste i sami htjeli nositi na rukama ili oko vrata? Radite li za sebe ili prvenstveno za svoje klijentice?

Okidač za nastajanje nekog novog komada obično dolazi slučajno. Inspirativan može biti sam materijal (drvo, mineral, koralj....), situacija, predmet sagledan iz drugog kuta, arhitektura, bakin čajnik ili cjedilo itd. Ako se pritom dogodi "klik" s klijentima, dobro, a ako ne - onda komad ulazi u moju osobnu kolekciju. Imam sreće pa ljudi prepoznaju i prihvaćaju moj nakit u svim mojim razvojnim fazama. Naravno da osluškujem mišljenja i prihvaćam, mijenjam, nadopunjujem. Puno puta odradim i narudžbe, ali u svemu tome nastojim ne izgubiti sebe.

Sudjelovali ste na mnogim izložbama dosad te na Fashion Week-u Zagreb. Možete li mi povezati modne manifestacije i dizajnere? Tko je zapravo u prvome planu?

Pa obično najveći "komad torte" odnesu organizator, promotori. Sami dizajneri prvo muku muče oko financiranja materijala, onda oko cijele te pompe (manekeni i sl.). Nakon revija ne događa se gotovo ništa. Znači da nema popratnih instrumenata koji bi se trebali dogoditi (revija - marketing - otkup kolekcije...). Mali broj dizajnera uspijeva zaokružiti taj svoj rad i živjeti od toga, ali to onda znači neviđeno javno eksponiranje i puno truda da bi se moglo reći da se donekle sve to isplatilo.


Prije tri godine, pobijedili ste na Zlatnoj poluzi. Je li vam to definiralo karijeru i na koji način? Zanima me koliko su priznanja struke bitna za daljnji razvoj vlastita imena.

To priznanje mi je jako puno značilo. Stvar je čisto osobne prirode. Potvrda. U karijeri mi priznanja nisu donijela ništa posebno. Ono što je glavni pokretač pozitivnih promjena je rad, bar u mojem slučaju. Dobar i kvalitetan rad, korektan odnos prema osobama s kojima ste u kontaktu. Možda i nisam uvijek na dobitku, ali se dobro osjećam. To je važno.

Materijale koje koristite u izradi nakita su srebro, maslinovo drvo, minerali, poludrago kamenje. Kako odabirete materijale? Jesu li ona također dio inspiracije ili se radi o njihovim kvalitetama?

Pa recimo dijamant, koji se iznimno cijeni, kod mene neće baš pokrenuti lavinu, dok će npr. tourmalin watermellon vjerojatno izazvati "zagušenje u prometu kroz moždane vijuge". Isto će se dogoditi s nekom čvornatom naplavinom ili abonosom (crnim močvarnim hrastom, starosti cca 5ooo god). Materijali mi stižu iz cijelog svijeta. Amonite nabavljam na sajmovima minerala i fosila, koralji mi dolaze iz Italije, Labradorite sam zadnje nabavila iz Indije.

Svaki kamen vas povuče u drugom smjeru. Na mnogima i nije potrebno previše mozgati. Toliko su posebni da ih je dovoljno samo staviti u funkciju (prsten, medaljon....)


Vidimo kako radite na obnovi zagrebačke katedrale. Radi li se o iznimno zahtjevnom poslu? Kako se snalazite na nebu iznad Zagreba?

Rad na Zagrebačkoj katedrali mi je totalno oduševljenje (smijeh). Nisam na nebu. Naime, cijeli posao se odvija u Svetoj Nedjelji u klesarstvu Stipe Lucić i od tamo se gotovi dijelovi odvoze šleperima na Katedralu i tamo se ugrađuju.

Traventin, od kojega se Katedrala obnavlja, kamen je zanimljive strukture i podatan je za obradu, boje slonovače. U svakom slučaju rad na katedrali mi je donio gomilu novih znanja i iskustava, a i prekrasna druženja.

Marko Banjavčić

photo: Mirjana Terlević

Objavljeno: 15.07.2011. u 12:00

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p