HRVATSKA MODA

Intervju: Dunja Sučić (Marmelo)

'Određuje li dizajnera rad ili titula?'

Dunja Sučić 
uj, Tina, ja sam ti još uvijek u radioni.'  Pojavljuje se na ekranu mobitela Dunjina poruka, makar je nad gradom već odavno zalegao mrak. U zadnji tren, nakon obostrano kaotičnog radnog dana koji sve češće traje od jutra do sutra, pada odluka da intervju odradimo telefonski, s kapcima na pola koplja i slušalicom nespretno uglavljenom između uha i ramena, s prstima na tipkovnici i molbom: 'Čekaj, daj ponovi još jednom.'
 
Dunju Sučić upoznala sam prije nešto više od pola godine, na reviji koju je zajedno s još nekoliko talentiranih domaćih dizajnera održala u Laubi. Već me na prvih nekoliko razmijenjenih rečenica osvojila pozitiva koja isijava iz njezine crvenokose energične pojave i ta, nekako neobično ležerna ali istovremeno i spartanski stroga posvećenost onome što radi. O svom Marmelu, što na portugalskom znači 'dunja', i limitiranim edicijama kožnih torbi koje izlaze iz njezine radione Dunja priča strastveno, s onim entuzijastičnim sjajem u očima što krase poglede onih koji su se pronašli i posvećuju svoje dane onome što istinski, iskreno vole. Ako ćemo pak čisto tehnički, njezin rad odlikuje koloplet različitih oblika i kože kao dominantnog materijala te je uspješno podcrtan 'dodatnim začinima' poput pluta ili metala što naposljetku kreira neobične, a istodobno iznimno praktične modne dodatke, nakit, no posebice ženske torbe.
 
Njezino ime ne odjekuje često medijima, ne vrišti s naslovnica niti ne iskače u generičkim tekstovima novinskih stupaca, ona radi u tišini svoje male manufakture posvećena realizaciji svojih ideja, potpuno koncentrirana na proizvod čiju estetiku i prepoznatljiv dizajnerski potpis, unatoč 'medijskoj šutnji', kupci prepoznaju i cijene. Dunja je onaj istinski kreativac koji obožava promišljati o svojim idejama, tražiti inspiraciju na neobičnim mjestima, proučavati materijale i istraživati granice do kojih može ići, kreativac kojem je potrebno navikavanje na sve one čari modernog doba koje su danas svima nužne, ali bi ih najradije prepustila nekome spretnijem kako bi se mogla bez distrakcija zavući u svoju radionu i stvarati. No, budući da svojom misijom smatram izvlačiti talentirane dizajnere pred oči šire javnosti, tako sam, pa makar i telefonom, izvukla i Dunju.
 
Marmelo 
Dunja, kako je krenula Marmelo priča i kako si se ti pronašla u tom čudesnom svijetu torbi?
 
Marmelo je u svoj svijet torbi ušao prije gotovo pet godina i sve se po tom pitanju odvijalo poprilično brzo i bez zadrške. Sve mi je to došlo nekako posve prirodno, mislim, budući da sam radi tete koja je dizajnerica i bake koja je radila u tvornici materijala, već kao dijete znala, recimo, što je to kroj i poznavala neke osnove 'zanata'. No, unatoč tome nisam osjetila toliku privlačnost ka tekstilu i dizajnu odjeće. Simbioza kože, alata, strojeva i radione, učinili su ljubav, a samim time je i tekstil s kojim sam odrasla, stavljen u drugi plan. Rad na torbama i asesoarima, kojima volim udahnuti priču, postao mi je nekako bližim za izražavanje.
 
Marmelo 
Jednom si mi prilikom spomenula da ti je neobično samu sebe nazivati dizajnericom ili vidjeti takav opis sebe u medijima. Unatoč tome što svoje torbe sama dizajniraš radije se smatraš konstruktoricom ili modelatoricom. Zašto? U čemu je kvaka?

Iskreno, nikada nisam ozbiljno razmišljala o tome jesam li ili nisam dizajnerica. Nisam završila modni dizajn, već sam konstruktor odjeće. Premda posao koji radim koketira s konstrukcijom i dizajnom, ne osjećam se niti kao jedno niti drugo. Možda će zvučati kao floskula, ali ne osjećam prirodnost u ikakvom etiketiranju pa tako ni u ovom slučaju. Osnovno pitanje koje si moramo postaviti je određuje li dizajnera rad ili titula? Meni je to posve nebitno, ja uživam u onome što radim kako god drugi to nazivali.
 
Marmelo 
Obzirom da je tvoje formalno obrazovanje išlo u smjeru konstrukcije odjeće, je li iz tvoje kreativne radionice ikada izišao komad odjeće ili su na tapeti isključivo torbe i nakit?
 
Da, u pravu si, lakše se izražavam kroz torbe i nakit. Slobodnija sam u igri.

Tvoje torbe istovremeno imaju futurističku notu, ali koketiraju s nečim tradicionalnim noseći u sebi štih i šarm onih starih, pomalo čak i zaboravljenih obrta. Je li i tvoj radni proces sličan onom starom tradicionalnom? Jesi li možda imala mentora koji bi te poučio tajnama zanata ili si sve tajne otkrila sama?

Nije posve tradicionalan, u maniri starih obrta budući da danas ipak raspolažemo mnogo većim brojem sofisticiranih strojeva za obradu i doradu materijala. No, ja smatram kako je Marmelo ipak neki koktel starog i novog. Unatoč tome što mi je posebno bitno da poznajem tajne zanata, radi čega odnedavno imam i mentora, smatram kako u moderno vrijeme ipak treba razmišljati kako stvoriti proizvod za 21. stoljeće. Veliku količinu predznanja 'pokupila' sam u firmi u kojoj sam radila, no u trenutku u kojem sam odlučila posvetiti se Marmelu u potpunosti, shvatila sam da ću veliku većinu znanja morati naučiti sama u procesu rada.
 
Marmelo 
Veliku pažnju poklanjaš formi, ali i materijalu od kojih posebice dominira koža. Kakve materijale još koristiš i kako ih spajaš? Nametne li se materijal često kao izvorište ideje za samu formu u konačnici?
 
Da, preferiram kožu, ali koristi i gumu i pluto. Trenutno razrađujem modele koji bi u sebi imali elemente rogova i kostiju. Upravo su materijali, uz formu, neizostavan 'kotačić' Marmelo priče, a ja se nalazim u vječnom traganju za materijalima koji će moju ideju optimalno transformirati u gotov proizvod. Svaki puta kad krenem raditi s nekim novim materijalom shvatim da on ima neke, samo svoje, zakonitosti i to poštujem. Isto tako, ako ga pokušavam uklopiti u neki već postojeći model i zadani oblik, ponekad moram lagano modificirati i sam model kako bi pratila formu koju diktira sam materijal. Svaki puta naučim nešto novo, kako o samom materijalu pa tako i o načinima izrade i alatu koji moram koristiti kako bi se isti 'ukrotio' i transformirao u idejni produkt.
 
Marmelo 
Osim ženskih torbi dizajniraš i asesoare, imaš li možda u planu u budućnosti posvetiti i pokoju kolekciju muškoj publici? Ili se pak „proširiti“ na dizajn odjeće?
 
Da, kolekcija namijenjena muškarcima već mi se dulje vrijeme vrzma po glavi i mogla bih reći da je trenutno u pripremi. A dizajniranje odjeće? Pa moram iskreno priznati da ne vidim u toj sferi neki poseban izazov, ne osjećam spram dizajniranja odjeće toliku dozu strasti koliko spram stvaranja torbi i nakita. Posve iskreno, radije bih se upustila u sferu interijera i okušala u dizajnu namještaja.
 
Gdje zainteresirani mogu pronaći i kupiti Marmelo torbe?
 
Trenutačno Marmelo torbe možete nabaviti preko moje Facebook stranice, a ako požurite, stignete i do ArtOmata u Dom hrvatskih likovnih umjetnika koji traje do 21. prosinca.
 
Marmelo 
photos: Petra Mrša, www.marmelo.me
 
Tina Lončar
Objavljeno: 17.12.2014. u 10:33

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p