Kako Je Coded Edge Naježio I Oduševio Publiku?

Napustivši konvencionalan način prikazivanja kolekcija modnom revijom, dizajnerski je tandem Coded Edge, u suradnji s multimedijalnom umjetnicom Martinom Miholić, publiku BIPA FASHION.HR-a počastio eksperimentalnim modnim performansom imena Second Skin Project kojim je, na svojevrstan način, najavio novu eru rada modnog dvojca kao studija čije će djelovanje nadilaziti modni dizajn i zalaziti u različite sfere vizualnih umjetnosti.

Treba li moda progovarati o društvu? Treba li podizati glas i osvješćivati sva ta stanja, barijere i predrasude, sve što nas pritišće izvana, a posljedično i iznutra ili pak treba pokunjeno šutjeti i praviti se da obitava u izoliranom balonu od sapunice u kojem je svijet lijep i problemi ne postoje? Treba li moda zbilja biti angažirana ili je njezina uloga samo da bude lijepom bajkom koja nas odvodi na daleke puteve podalje od surove realnosti? Baš poput drugih vizualnih umjetnosti za koje smo navikli da tematiziraju dublja društvena pitanja, i moda može biti alatom da se izrazi i publici predoči nešto više od dobro skrojene haljine. Upravo su taj zadatak na sebe preuzeli modni dizajneri Jure Perišić i Silvio Ivkić te su u suradnji s umjetnicom Martinom Miholić publiku uveli u jedan klaustrofobičan, tjeskobni prostor koji na savršen način reprezentira nastojanje pojedinca da se oslobodi okova koje mu nameće okolina te da se riješi tog trulog vezivnog tkiva koje mu je uraslo u dušu protivno njegovoj želji. Sve to pritišće ga i muči, rastrgan je od siline unutarnjih borbi i to ga dovodi do stanja ludila, a zidove u sebi u konačnici ruši bacanjem plašta pod kojim se skriva te noktima guleći pretijesnu kožu kako bi, konačno, izložio sebe baš onakvog kakav jest i oslobodio se straha, zidova i boli zbog kojih je bio predugo zarobljen.

Atmosfera straha, mučnine, ludila, boli i tjeskobe fantastično je dočarana svakim segmentom performansa. Svaki detalj igra ulogu u prenošenju emocije i pedantno je razrađen. Od genijalno pogođene muzike koju potpisuje Side Project, a koja nabija osjećaj do momenta kada vam se naježi koža, od jeze i nervoze pa sve do olakšanja. Muziku prate riječi unutrašnje borbe koja odzvanja poput tijeka misli dok modeli izgubljeni, i sumnjičavi spram publike kao promatrača, vrludaju prostorom tražeći izlaz te naposljetku odbacujući duge bijele plašteve i guleći kožu noktima (kožu za koju su samo mislili da je njihova). Naravno, tu je i fantastična Senka Bulić koja je grakćući prenijela sentiment boli i patnje duše u nastojanju da se oslobodi, i to u neopisivo vjernoj i zastrašujućoj maniri koja prožima prostor do razine horora. Ne smijemo, jasno, zanemariti niti kostime (prebanalno je u ovom slučaju reći odjevne komade) koji su razrađeni do zadnjeg detalja i promišljeni do posljednjeg milimetra te koji imaju i metaforičke uloge, a ne samo puku ulogu odjeće.

Coded Ege nedvojbeno je jedan od najkreativnijih i najdomišljatijih domaćih modnih brendova. No, jučerašnji ih je performans podignuo na neku novu razinu jer, premda od njih uvijek mnogo očekujemo, ovoga su puta nadmašili sami sebe i na izvrstan način najavili kako su spremni ući u prvu ligu, popeti se na novu razinu na koju hrvatska publika možda nije niti navikla i za koju je još treba odgojiti. Odličan je to početak jedne modne priče koja zasigurno može još mnogo toga dati. I još nas mnogo puta natjerati da se naježimo. A ako netko to može učiniti onda je to svakako Coded Edge.