HRVATSKA MODA

Kako sam došla do posla iz snova?

Otkriva nam Aleksanda Orlić, urednica hrvatskog Cosmopolitana

dvanaest godina koliko radim u modnom novinarstvu upoznala sam velik broj zanimljivih ljudi od kojih sam naučila puno i zbog kojih sam djelomično postala osoba koja sam danas. Jedna od njih je definitivno i Aleksandra Orlić, urednica hrvatskog Cosmopolitana, žena nevjerojatne karizme i znanja, kolegica i vječna inspiracija. Svatko to zna Alex i imao je prilike surađivati s njom reći će vam sve najbolje o njoj - da je nevjerojatno talentirana, kreativna i organizirana, savršena urednica i genijalan novinar, da je simpatična, uvijek nasmijana i da je divan učitelj od kojeg možete naučiti jako puno. S njom sam punih godinu dana djelila radni stol u Cosmopolitan redakciji pa me ovaj intervju jako veseli jer ćete kroz njega barem djelomično upoznati Alex i shvatiti zašto je obožavam ja, ali i cijela modna industrija!

Mislim da svaka djevojka koja se želi baviti modom sanja o poslu urednice Cosmopolitana, pa jesi li i ti bila jedna od njih?

Da me netko u to doba pitao što želim biti, vjerojatno ne bih znala dati tako precizan odgovor jer i mladenačko traganje je put, zar ne? No odrastajući na otoku uvijek me zanimalo što se krije iza horizonta - kakvi svjetovi, kakva čuda, kakve avanture - pa sam od malih nogu bildala imaginaciju i maštu te sam znala da se jednog dana želim baviti kreativnim poslom, bez obzira na to sadrži li on slike ili slova. A u doba prije interneta, bez ekrana, bez brzih veza, bez videa, moramo priznati da su časopisi bili neka vrsta prozora u taj svijet koji me očarao čim sam zaronila u njega. Uostalom, možda sam baš zbog toga upisala studij povijesti umjetnosti i njemačkog jezika. Da naučim gledati, tumačiti slike, miksati riječi i slike te lakše komunicirati s tim drugim egzotičnim svjetovima.

Na poziciji urednice si sad već nekoliko godina, no ti i Cosmo imate dugu povijest. Kada i kako je ona počela?

Volim reći da je to bila ljubav na prvi pogled kao kod Gorana Ivaniševića koji je hodajući njujorškim ulicama na jumbo plakatu ugledao Cosmo naslovnicu s predivnom Tatjanom Dragović. S tim da sam ja šetala zagrebačkom Savskom i na pothodniku ugledala plakat koji je najavljivao prvi broj Cosma. I danas se sjećam tog fantastičnog plavog badića Cindy Crawford i mojeg oduševljenja kada sam u klubu Gjuro II upoznala tadašnjeg zamjenika glavne urednice. Dakle, moj bi se put stoga mogao opisati u tri klasične faze – gledanje, flertovanje i udaja. Godinama sam bila zaljubljena u Cosmo, pratila ga poput najneumornijeg stalkera, uživala u kolumnama Rujane Jeger, Mile Kekina, Miljenka Jergovića, Aleksandra Štulhofera, Ribafisha, Hrvoja Šalkovića, Zrinke Pavlić, ok - tu i tamo bih pokucala na vrata i nudila svoje usluge kao novinarka i fotografkinja. Kada me Cosmo jednog zimskog poslijepodneva 2010. pozvao na piće te mi ponudio mjesto izvršne urednice časopisa i urednice weba, može se reći da sam bila dobro pripremljena za furanje. Za Cosmo sam se udala 2016., kada je našu vezu odobrio The Cosmopolitan iz New Yorka, a tog sam dana ušla i u najveće i najzabavnije internacionalno sestrinstvo na svijetu.



Kakav je posao urednice hrvatskog Cosmopolitana? Opiši ga nekom tko nije u našoj branši i uopće nije upoznat s obavezama urednika…

Možda je moj posao najsličniji onom glazbenog producenta koji ima dva zadatka – osjetiti dobre vibracije i prenijeti ih publici, a još ako im uspijemo nabaciti osmijeh na lice, podići samopouzdanje te dati neku super ideju, nitko sretniji od mene. Kako to izgleda u svakodnevnom životu? Čim čujem prve tonove neke zanimljive pjesme/ideje, zovem svoje najbliže suradnike (ok, ne zovem ih usred noći nego održimo kolegij), a onda se dogovaramo tko će pisati tekst i u kojem stilu, u kakvo ruho ćemo ga odjenuti, tko će snimiti fotografije, tko će ih grafički prelomiti i u kojem stilu, kakav će biti ritam izmjene stranica, kako će se izmjenjivati s beatovima oglašivača, kako ćemo ideju predstaviti u časopisu Cosmopolitan, a kako na webu i društvenim mrežama. No uza sve te divne platforme koje nude veliku mogućnost izražavanja, ponekad je potrebno maknuti se iza ekrana, izaći iz svoja četiri zida te odraditi i koji event, osmisliti plakat, najavu za radio ili TV, dodijeliti nagrade, dati koju izjavu, održati sastanak, pronaći mlade nade novinarstva, stalkati dobre fotografe, partijati do jutra i ono najljepše – družiti se s brojnim Cosmo čitateljicama i čitateljima te našim brojnim partnerima s kojima surađujemo već niz godina.

Jesi li tipična Cosmo djevojka?

Ako krenemo od toga da stalno na nosu imam nevidljive ružičaste naočale, zbog kojih ponekad i tresnem na pod jer neprestano gledam u smjeru snova, novih stvari i zgodnih frajera, ali ne odustajem, dajte papir da potpišem da sam 100% Cosmo djevojka.

Svi zamišljaju da urednica takvog časopisa živi poput Meryl Streep u filmu ‘Vrag nosi Pradu’. Hoćeš li nam razbiti tu iluziju?

Budući da mi rušenje iluzija ide prilično teško, ma koliko one pogrešne bile, kao što je to u ovom slučaju, reći ću samo to da sam puno bliža onoj urednici u koju bi se vjerojatno pretvorila Anne Hathaway da se na kraju filma nije predomislila i zgibala sa svog radnog mjesta iz snova. Kada malo bolje razmislim, takvu šeficu možete vidjeti u filmu ‘Pripravnik’. Nije joj previše stalo do hijerarhije, nije stroga, ne libi se pokazati slabosti, koristi Uber (ovdje umjesto privatnog vozača ubaciti tramvaj) te ne pravi dramu ako ona svom zaposleniku mora donijeti kavu ili ručak iz kantine.

Kao urednicu najpopularnijeg časopisa, moram te pitati - koliko ti je moda važna u životu? Koje dizajnere voliš? Kakav stil preferiraš?

Moda je za mene funkcionalna igračka koja govori sve jezike svijeta, a koliko mi je važna dovoljno govori to što sam nakon srednje škole otišla i na prijemni za modnog dizajnera na Tekstilno-tehnološkom fakultetu. Iako sam se na kraju odlučila za Filozofski, ljubav prema modi je i danas prisutna, kao i skice za moje nesuđene kreacije koje su bile nalik onome što i danas volim – spoj funkcionalnosti, igre i poruke, jednostavne primarne boje, asimetrija, igra plohama, praktične haljine s pomakom koje se mogu nositi i na posao i na koktel zabavu i na premijeru. A onda sam puno godina kasnije slučajno ušetala u showroom Ane Marije Ricov i ustanovila da je netko realizirao moje stare fantazije, naravno tisuću puta bolje, i da bih najradije otkupila sve njezine kreacije. No ne bih imala ništa protiv ni da mogu uzeti sve što poželim iz ateljea Clare Waight Keller, sve stvari koje je za Céline kreirala Phoebe Philo te do zadnje vrpce opljačkati ormar Olivije Palermo.



Osim Cosmopolitana, tvoja povijest vezana uz tisak duga je i šarena. Kako si se zapravo našla u novinarstvu i kako su izgledali tvoji počeci?

Dok sam na faksu maštala da ću raditi u nekoj berlinskoj galeriji, a u slobodno vrijeme pisati poeziju, u jednoj godini dogodio se moj osobni mini potres. Osim što sam bila zaljubljena do ušiju, pojavio se Google te prva sezona ‘Seksa i grada’ te sam vrlo brzo shvatila da se želim baviti dinamičnim poslom koji uključuje ljubav, zabavu, pop kulturu, umjetnost, književnost pa sam se zaljubila u novinarstvo. Sretna sam što sam imala priliku raditi na portalu Klik.hr koji je u online svijetu bio prva web stranica koja je nudila kvalitetan sadržaj u hrvatskom internetskom prostoru. Osim toga, Klik je možda i prvi dokaz na našim prostorima da se ponekad časopisi rađaju iz sjajnog weba, a ne nužno obrnuto. A jednom kada počnete surfati virtualnim prostorima, logično je da se otvaraju i neki drugi poslovi pa sam tako u svojoj karijeri išla iz online projekata u print kao u valovima. Ok, tu i tamo bi me valovi odnijeli i do nezavisnih projekata, TV produkcije, suradnji na talk showovima, kvizovima, skečevima, reklamama... Nakon Klika radila sam kao urednica kulture u časopisu Gala Style, gdje sam imala prilike surađivati s fantastičnom urednicom Sanjom Muzaferijom te uređivati kulturu na čak tridesetak stranica. Nakon printa radila sam na pokretanju online portala Sensa magazina da bih brzo dobila ponudu koju sam čekala cijeli život - posao izvršne urednice u časopisu te urednice weba u Cosmopolitanu. Da, ima nešto u onome - tko čeka, taj i dočeka. Ok, ovo se ne odnosi uvijek na frajere.

Usporedba tiska nekad i sad? Što misliš o eri digitalnih medija i kako oni utječu na sam tisak?

Neupitna je činjenica da su digitalni mediji izvršili velik utjecaj na časopise kakve poznajemo, kao uostalom i obrnuto, jer velik broj internetskih stranica crpi inspiraciji iz printanih izdanja. Uostalom, promijenio se i način kako konzumiramo sadržaje, kako gledamo, koje nas stvari zanimaju, koliko smo koncentrirani i to je super, jer kreativnost sama po sebi voli promjene. Budući da sam ja dijete printa i digitala, na oba svijeta volim gledati kao na super Cosmopolitan koktel koji je bolji što ima više različitih sastojaka, koji se svi mogu konzumirati zajedno, promućkani, ne promiješani, ali i svaki pojedinačno. Vi odlučujete želite li Cosmo čitati ujutro na mobitelu ili uvečer u kadi ga držati u rukama u tiskanom izdanju. Ili ćete možda čitati magazin s mobitelom u ruci jer recimo želite osvojiti neki super parfem koji ste poželjeli čim ste ga ugledali. Iako moram priznati da puno čitateljica sve češće provodi digitalni detoks koji uključuje i dobri stari tisak u rukama. Uostalom, i istraživanja su već odavno dokazala da tisak, za razliku od weba, omogućuje dublji zaron i veću identifikaciju sa sadržajem, kao i pobuđivanje više čula.

Koji bi savjet dala mladim ljudima koji se žele baviti tvojom profesijom?

Svjesna sam toga u kakvoj se poziciji danas nalaze milenijalci i pripadnici generacije Z te da im nije lako. Naime, prethodne generacije izvlačile su se na rat, recesiju, razne krize, dok su današnje generacije odgajali s porukom da doista mogu imati sve što požele, samo moraju posegnuti za svojim snovima – karijerom i slavom na stejdžu ili nekim zgodnim startupom koji će im puno prije završetka faksa donijeti milijune. Činjenica je da svi poznajemo mnogo iznimno talentiranih mladih ljudi sa sjajnim idejama koji padaju u depru jer ih ne mogu odmah realizirati ili naplatiti. Moj je savjet da nikada ne odustaju od svojih snova, da rade na sebi, usvajaju nova znanja te budu uporni i strpljivi jer pravi uspjeh, uza dužno poštovanje iznimkama, nikada ne dolazi preko noći, ma što nam talent showovi i Instagram profili tvrdili.

Koje su glavne karakteristike odličnog urednika?

Možda je odličan urednik neko pomalo bipolarno biće jer u sebi mora uskladiti glas slobodnog umjetnika i manire strogog menadžera, a svi znamo da to nije lako te da se često događaju iskliznuća s tračnica. Eto, možda su zato pojedini urednici časopisa zanimljivi kao filmski junaci i nitko ne može pojmiti što se dogodilo strogoj Anni Wintour kada je tjedan dana razbarušila svoju strogu frizuru i nestala u zagrljaju Boba Marleya i nikome se nije javljala, čak ni napornim tajnicama. Eto, uza sve te potrebne kvalitete koje čine dobrog urednika kao što su kreativnost, fleksibilnost, znatiželja, strast, super organizacija, otpornost na stres, dobar stil, kako u pisanju tako i odijevanju, komuniciranju, stilu života, čini se da nam je svima potrebno i zrno ludosti i ekstremne slobode.



Tko su, po tvome mišljenju, nove nade hrvatskog modnog/lifestyle novinarstva?

Mislim da je završilo razdoblje kada su modni novinari sjedili na imaginarnom tronu i opisivali modu svisoka te kada bi o njihovu sudu ovisilo je li kolekcija sjajna ili će pasti u zaborav. Fantastično je na koji način blogeri, influenceri, youtuberi žive modno novinarstvo i kako su pomiješali granice između kritičara, novinara, konzumenta, ljubitelja mode i modela. Dok mi razgovaramo, upravo su u tijeku pripreme za peti natječaj Cosmo influencerica u kojem online publika i članovi žirija biraju mlade nade iz svijeta mode, beautyja, lifestylea, umjetnosti, fooda, travela... A najbolja će osvojiti i svibanjsku naslovnicu Cosma. No kako o svojim favoritima ne smijem govoriti, istaknut ću ovdje samo modnu teoretičarku Ivanu Biočinu koja 12. ožujka predstavlja novu knjigu ‘Proizvedeno u Hrvatskoj’, a koja pruža izvrstan prikaz socijalne i ekonomske povijesti tekstilne industrije u Hrvatskoj. Ivana sjajno miksa teoretičarski pristup modi koji uključuje mnogo promišljanja, dokumentacije i povijesti sa svojim fotografijama, poezijom i načinom na koji prezentira njezin pogled na modu i lifestyle.

Kada tražiš nove ljude, na što najviše obraćaš pažnju? Čime te netko mlad i ambiciozan može osvojiti i uvjeriti da je pravi izbor za redakciju Cosmopolitana?

Na početku filma ‘Zvijezda je rođena’ Bradley Cooper govori Lady Gagi da je puno ljudi talentirano za nešto, no da malo njih ima potrebu nešto reći te da svi glazbenici imaju pred sobom samo dvanaest tipki koje čine jednu oktavu te da ga je njoj privukao način kako gleda na tih dvanaest tipki. Isto bismo mogli reći za novinare. Većina njih dobro piše i pristojno vlada zanatom, no kada tražimo nove ljude za Cosmo tim, najviše me zanima njihovo stajalište, koliko imaju hrabrosti napustiti dobro utabane prečace i otvoriti nam neki novi, jedinstven, optimističan i strastven pogled na svijet kojim će me zaraziti poput najkomentiranije viralne vijesti.

Osim karijere u tisku, imaš i nekoliko izdanih knjiga. Kako se to dogodilo? Koja im je tematika i gdje crpiš inspiraciju za njih?

Možda će ispasti da nakon toliko rada u Cosmu znam puno više o seksu nego o ljubavi jer su sve knjige – ‘Bio jednom kraj’, ‘Ako ikad’, ‘Dvije noći u Barceloni’ te jedna zbirka pjesama ‘U mjerili 1:100.000’ - nastale iz želje da sama sebi pokušam dati donekle razumljive odgovore o ljubavi. Primjerice, zašto uopće prekidamo kada smo se jednom tako ludo zaljubili, kako izgleda velika ljubav iz više različitih perspektiva, može li se jedna sjajna veza raspasti zbog obične fotke na Instagramu i ne manje bitno - može li se ona nakon svega ikako nanovo sastaviti i spasiti. Odakle crpim inspiraciju? Ma znate već te pisce. Ništa im se osobno ne događa pa sve moraju izmisliti ili bezočno krasti priče vozačima Ubera. (smijeh)

Kako se Alex opušta? Kako provodi slobodno vrijeme?

Jedna djevojčica koja je bila u redakciji misli da meni nije potreban odmor jer je meni radni dan igra. Naime, nakon dana provedenog u redakciji došla je kući, legla na tepih, razbacala hrpe crteža i slikovnica, podbočila se na laktove i rekla mami da se igra urednice Alex. A ja mislim da nema boljeg lijeka od PFSP-a (čitaj plivanja, fotografiranja, spavanja i putovanja).

Gdje se vidiš za deset godina?

Sjedim u kafiću u Barceloni sa zanimljivim muškarcem, a dok mi gledamo surfere na horizontu, konobar nam u piće ubacuje tablete za instant zaljubljivanje koje nas vraćaju trideset godina unatrag jer sada imam neke nove super ideje kako si zeznuti život. Šalim se, naravno, no kada zatvorim oči, i dalje vidim da se igram slikama i riječima, ekranima i papirima, a onda još čvršće zatvorim oči jer želim da me budućnost iznenadi. Naravno, ugodno, seksi i cool.

photos: Goran Čižmešija, make up: Seka Kožul

Objavljeno: 18.03.2019. u 00:00

VIDEO

VEZANE VIJESTI

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p