HRVATSKA MODA

Koja žena želi izgledati kao grm od tila?

Cro-a-Porter recenzija 1. večer by Grgo Zečić

LINEA EXCLUSIVE

Bijela boja decidirano predstavlja najopasniji teren u dizajniranju kolekcije, bez obzira na njenu prividnu i varljivu „jednostavnost". Crna, primjera radi, može puno toga zatajiti i stvarati vrlo upečatljive optičke varke dok vas bijele ostavlja u prostoru koji trpi isključivo - besprijekorni talent. Irina Car posljednjih nekoliko sezona pokušava dodatno iskristalizirati novu Linea ženu koja je, očito, u krizi identiteta. Iako je Car prethodnih sezona znala oduševiti pokojim kompleksnim konstrukcijski zahvatom i avangardnim idejama koje su izvrsno začinile „klasičnu Lineu", ove sezone njena vizija doživila je rijetko viđen modni brodolom. Početna točka razvijanja kolekcija bila je izvrsna: vizije mlade Biance Jagger u seksi šarmu legendarnih 70'ih. Ali onda se umiješala „prokleta bijela boja".

Najintrigantniji dio kolekcije bio je fokusiranje na eksperimentiranje sa smokingom i klasičnom bijelom košuljom koji su asimetrično razrezani i pretvoreni u koktel haljinu, vrlo efektan „shirt-dress" primjer nastupio je u sredini kolekcije. Sa drapiranjem i naborima Car je napravila više štete nego koristi jer je i najmanja konstrukcijska greška bila pod „bijelom povećalom". Dogodio se i toliko obožavani „charleston" trenutak, ponovno u asimetričnom/kolažnom izdanju ali i „toga" drapiranje. Ipak, najveću sigurnost Irina je pokazala u dizajniranju uskih, malih koktel haljina dok je u tehnikama drapiranja potpuno gubila kontrolu nad materijalom. Najveći problem je što veliki broj predstavljenih modela ne komplementira žensku siluetu, dapače.

 Linea Exclusive

„Bandage" je teška tehnika koja zahtjeva preciznu ruku i apsolutističke manevre na izvarednom materijalu. Car je možda imala sve predispozicije za dobru kolekciju ali odluka na upotrebi isključivo bijele boje učinila ju je izuzetno ranjivom i dizajnerski nespretnom. Serija koktel haljina i pokušaji reinterpretacije smokinga zvučali su kao slabašni trendovski krik koji je miljama daleko od nečega za što bi žene trebale izdvojiti šest ili sedam tisuća kuna.

JASMINA ARNAUTOVIĆ

Debitantica večeri krenula je, baš kao u slučaju Irine Car, sa instinktivno dobrom pretpostavkom: minimalistički kolorizam. Bez previše kompliciranja Arnautović se koncentrirala na snažne boje i simplificirane forme koje je pokušala dodatno istaknuti neuspješnim efektima kao što su volani. Najbolji dio kolekcije ponovno se referirao na strogoću klasične košulje sa kojom se Arnautović prilično dobro hrvala. Pohvalan je i roza baloner kao i „shirt-dress" zakopčana do vrata.

Jasmina Arnautović

Zadane forme dizajnerica se trebala uporno držati do samog kraja kolekcije bez da se izgubi u varljivim bojama i trčkaranju sa jedne teme na drugu. Poruka mladog dizajnera treba biti radikalna i snažna bez suptilnog „čitanja između redaka". Intencija Jasmine Arnautović je za svaku pohvalu ali konačna izvedba prilično je konfuzna i nedorečena. Želi li njena junakinja minimalizam u duhu Phoebe Philo za Celine ili pak želi svratiti na plažu u kostimu i mini-jaknici? Bira li izvanredne hlače retro floralnog uzorka ili će rađe „cupkati" sa volančićima na ramenu? Naravno, Arnautović ima vremena da se još jednom dokaže i pokaže ali ravnotežu je, nažalost, izgubila u potencijalno izvanrednoj startnoj poziciji.

 

ETNA MAAR

Andrijana Subotić Pjajčik kao svoju novu inspiraciju već je unaprijed istaknula hollywoodski hit „Black Swan" sa Natalie Portman u glavnoj ulozi. U „halo efektu" cijela priča zvuči kao „težak zalogaj" ali Subotić je uspjela servirati osvježavajuću i konkretnu kolekciju koja nam je poklonila toliko potrebnu dozu adrenalina na sredini večeri. Prvo, kao modele je izabrala prave balerine koji su od revije napravili pravi performans - hodajući po pisti kao da nastupaju u pravom „Labuđem jezeru".

Dizajnerica je itekako vladala nad dramatičnom situacijom i fenomenalno je pokazala kako je iz minimalnog u stanju izvuči maksimalno na miran, promišljen i nepretenciozan način. Uzimite za primjer njeno poigravanje sa prugicama koje inače simboliziraju bezobrazno dosadan ljetni motiv. U njenim rukama duge haljine sa prugastim detaljima izgledale su udobno, poželjno i originalno. Pravu poeziju talenta pokazala je na baletnom kostimu kojeg je naprijed asimetrično rezala u naglašenoj crvenoj boji. Taj „tutu" je definitivno najbolji dizajnerski komad koji se prošetao pistom prve večeri. Napetost se ipak malo razvodnila u drugom dijelu kolekcije gdje je dominirala serija sivih i crnih haljina u blagom duhu klasičnih 50'ih sa jasnim geometrijskim potezima. Pjajčik je imala posložen koncept, glazbu i osmišljenu izvedbu za koju je zaslužila svaki aplauz.

 

MAK

Teo Perić je često u svojoj karijeri igrao ulogu „neshvaćenog talenta" koji uvijek ima toliko toga vrijednog za reći. Njegov način tretiranja ženske sofistikacije i eklekticizma nema konkurenciju na domaćoj modnoj sceni. Perić se vrlo uspješno posvetio vatrenom odnosu senzualnih 70'ih i vlastitog, romantičarskog potpisa. Taj konflikt bio je u izvrsnoj kompoziciji gdje je nakon predivnog i jednostavnog roza balonera nastupala jednako fascinantna maksi suknja sa blagim floralnim detaljima.

MAK

Spario je kamel sako i bež hlače na minimalistički ali konkretan način u kojem se može prepoznati svaka žena. Vrhunac je postigao na kamel haljini koju je nosila Anita Dujić. Iz tog, sofisticiranog „power-odijevanja" bez problema prelazi u vode svoje neprežaljene romantike. Jedna od najboljih kolekcija prve večeri ovu titulu odnosi isključivo na temelju monokromatskih modela jer eksplozivni floralni printovi sa početka kolekcije nisu funkcionirali sa „nježnom snagom" Perićevih pastela i luksuznog fluiditeta. Frustrirajući napad na Perićevu savršenu viziju bilo je nezgrapno, nakičeno remenje sa zlatnim cipelama prepunih kristala.

MAK

Kažem „frustrirajući" jer da je kolekcija editirana isključivo na temelju Perićeve osnovne ideje - radilo bi se o nesvakidašnjoj bajci koja tako vješto spaja glamur 70'ih sa pragmatičnim minimalizmom novog vala kojem danas svjedočimo. Nepotrebno stezanje struka remenjem koje možemo definirati isključivo epitetom „ružno" napravilo je nepotrebnu štetu koju ipak možemo tolerirati kao „malu nezgodicu" s obzirom na kolekciju u globalu. Ono što treba zapamtiti i kupiti su baloneri, sakoi, hlače i suknje u pastelnim nijansama Perićeve verzije 70'ih koji će dugoročno opravdati svaku uloženu kunu. Hommage Tea Perića velikom Yves Saint Laurentu jedna je od najuspješnijih modnih oda na domaćim pistama.

 

ARILEO

Kod bračnog para Pirić nikada nema sredine, uvijek se radi o ekstremima iako je riječ o prilično neutralnim inspiracijama. Jurica i Marija obično ili pogode u pravi modni živac ili jednostavno ne pogode nigdje. Iznenađuje kako se dizajneri koji prilično dugo i uspješno djeluju na modnoj sceni nisu u stanju baviti isključivo svojim snažnim stranama, bez nepotrebnog eksperimentiranja na pisti. Istraživanje se radi u ateljeu, a ne pred publikom. Uzmite za primjer novu Arileo kolekciju gdje imate nekoliko modela senzacionalno strukturiranih hlača u ponoćno plavoj boji sa nježnim presijavanjem. Zašto su se dizajneri toliko trudili oko geometrijskih krojeva, trikova i zipova u kojima su čak i mršave manekenke izgledale kao „trudnice"?

Ako su pronašli vlastiti talent u hlačama sa početka ove Arileo priče, čemu potreba za ulaganjem truda i vremena u tehnike kojima Pirići dovoljno dobro ne manevriraju? Razumijemo njihovu ideju: radi se o tragovima klasičnog „Giorgio Armani" pravac odijevanja koji kombinira konzervativu strogoću i divlju senzualnost u jednom dahu. Arileo je htio prikazati samouvjerenu i moćnu ženu koja stegnutim strukom i provokativnim, simetričnim rezovima na dugim večernjim haljinama vlada pistom ali uz sve vrline te iste žene pod reflektorima su pokazali i njene mane, što se nije trebalo dogoditi. Umjesto urbane večernje sofistikacije zapeli su u šumi seksepila iz koje se bilo teško izvući. Svijetlo na kraju tunela kolekcije ponovno se ukazalo u vidu „navy-blue" hlača i sakoa koji su zatvorili reviju. To je „Armanijevski potpis" u kojem se situacija trebala razvijati.

ELFS

Prije nego što je započela nova revija dvojca ELFS koji čine Ivan Tandarić i Aleksandar Šekuljica, netko je cijelu dvoranu napunio helijem. Kako inače opisati ovacije i uzbudljivu ekstazu koja je pratila reviju od početka do kraja? Aplauzi i skandiranje počeli su već prije početka same kolekcije. ELFSI su zapravo trebali studirati psihologiju. Ili sociologiju. Možda pak feminističke studije? Zašto? Zato što nitko ne može toliko strastveno i naivno sodomizirati objekte skrivenog ženskog divljenja koji Freudovski proizlaze iz djetinjstva. Naime, svaka curica želi biti princeza: nositi suknju sa puno tila i plastičnu tijaru na svojoj glavici. Kada mala djevojčica to napravi poslije nedjeljnog ručka u okruženju svoje obitelji tada ta predstavica može biti slatka i zabavna ali kada isto napravi odrasla žena onda možemo slobodno nazvati 94. Ili?

Ivan i Aleksandar do sada su na svijetlo dana izvukli najtrivijalnije moguće inspiracije koje su marketinški ali i kreativno pažljivo pakirali i lansirali vojski svojih fanova iz sezone u sezonu. ELFS majice i tenisice za PEKO hit su kakav se rijetko viđa u Hrvatskoj ali svaki odnos, pa tako i onaj između dizajnera i klijenta, ima svoju granicu. Moje pitanje je: koja žena želi izgledati kao plastična princeza u oceanu čipke, tila, šljokica i perlica koji su eksplodirali sa svakog modela? Koja žena želi izgledati kao grm od tila? Ili plastična princeza? Ako ipak želi tako izgledati moje pitanje je zašto? Sada mogu napisati studiju ili filozofski traktat ali vjerujte mi na riječ kada vam kažem da isti mogu odmah pojesti, čim se isprintao. Jer ELFS dućan konstatno bilježi sve više posjeta i ljubitelja: od javnih osoba do novopečenih maturantica. Na koncu priče, dečki ne rade ništa krivo. Dapače, daju ženama ono što žene žele jer inače ne bi prodavali svoju odjeću niti bi osigurali egzistenciju.

Puno je važnije pitanje koji problem imaju hrvatske žene? Jer nakon što je na pistu izašla ultimativna princeza, Jelena Rozga, odnosno „žena, majka i kraljica", publika je bila u deliriju. Ja sam onda, očito, uljez kojeg treba izbaciti. Osjećao sam se kao Amiš za vrijeme Disney parade. Publika je gotovo skandirala, novinari su trčali po Rozginu izjavu, na zvučnicima se čuo refren pjesme „Bižuterija", otvorila se najluđa svemirska crna rupa kakvu nije mogao zamisliti niti Stephen Hawking. Teško se usredotočiti na modni dio jer modnog dijela zapravo nije niti bilo. Red koktel haljina, tona šljokica, malo rozog perja, lažnih bisera i pamučnih majica.

Samo jedna mala opaska: iako dizajner Luka Grubišić ne polaže „temeljno pravo" na sparivanje pamučne majice i puf suknje moramo priznati kako se radi o trendu koji je u Hrvatskoj lansiran isključivo putem njegovih kolekcija. Isti trend prihvatili su i ELFSI u neobično sličnoj, gotovo istoj varijanti.

photo: Jelena Balić

Objavljeno: 01.04.2011. u 09:56

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p