HRVATSKA MODA

Kultura kupovine po vintage dućanima kod nas ne postoji

Intervju: Zvezdana Vintage
Kvalitetne zagrebačke second hand i vintage dućane danas je teško uopće nabrojati na prste jedne ruke, zbog čega je naše otkrivanje Zvezdana Vintage kutka na Etsyju bilo popraćeno iskrenim oduševljenjem. Iza ovog, usudili bismo se reći branda, stoji simpatična dama Ana, koja je ekskluzivno za Fashion.hr Style Community otkrila što se sve događa iza kulisa njenog posla; počevši od obilaska Hrelića u potrazi za potencijalnim blagom pa sve do fotografiranja, prodaje i promocije genijalnih krpica koje Ana nudi u svom ljupkom online shopu. Kada tome pridodamo da je većina odjeće, obuće i asesoara produkt minule jugoslavenske tekstilne industrije, mislimo da smo vam dali dovoljno dobar motiv da zavirite u Zvezdanin čarobni svijet.
 
 
Svoj prodajni kutak osnovala si 2011. godine na kreativnoj platformi Etsy. Otkrij nam tko zapravo stoji iza branda Zvezdana?

Iza Zvezdane stoji nezaposlenost, znatiželja, ljubav prema modi, socijalna osviještenost i život u vremenu u kojem nam neke divne stvari nestaju pred očima.

Mnogi kupci već su dobro upoznati s tvojim dućanom, u kojem prodaješ vintage odjeću i obuću s naglaskom na komadima proizvedenim u Jugloslaviji. Kako se rodila tvoja strast spram sakupljanja stvari iz ropotarnice prošlosti, pa tako i bivšeg sistema?

Ideja se rodila kroz spontane razgovore s prijateljima, za vrijeme mojih odlazaka na zagrebački buvljak Hrelić, nedugo nakon povratka iz Švedske gdje sam provela neko vrijeme. Tamo sam zaista uživala u kupovini po vintage i second hand dućanima. U njima kupuju svi, bez obzira na dob, spol ili kupovnu moć. Ta kultura kod nas jednostavno ne postoji, a rabljena odjeća nosi neku stigmu «odjeće za siromašne», što zapravo i nije čudno kada pogledate na kojoj razini je većina second hand dućana u Zagrebu, a poštenog vintage dućana i nemamo. Svojedobno ih je bilo nekoliko, no nažalost nisu uspjeli opstati. Vintage odjeća ostavlja puno više slobode za izgradnju vlastitog stila, koji postaje bezvremenska igra oslobođena trendovskih okvira. Komadi proizvedeni u Jugoslaviji su pronašli mene i prije Zvezdane. Svako toliko naletila bih na neki komad «Made in Yugoslavia» i u jednom trenu sam krenula zapisivati imena tvornica koja bi pronalazila na etiketama. Vesna, Rudnik, Jugoplastika, Forma, Solidnost, Beograd, Savremena žena, Mura. Iz nekog razloga učinilo mi se važnim arhivirati ih, a kako je rasla lista, rasla je i moja zainteresiranost i slika o jugoslavenskoj tekstilnoj i kožarsko-obućarskoj industriji. Počela sam pomalo istraživati cijelu priču, otprilike u to vrijeme događala se i cijela nesretna situacija s radnicama Kamenskog koja me se duboko dojmila.

U ove dvije godine, kako si zadovoljna odjekom publike? Ima li dovoljno zainteresiranih kupaca za ovaj vid vintage mode i može li se dobro zaraditi od njene prodaje ili ti je to još uvijek samo hobi?

Zaista sam zadovoljna odjekom publike, no iako se možda i ne čini tako, s obzirom na zaista dobar odjek na Facebook stranici, kupaca iz Hrvatske gotovo i nemam. Zarada uvijek ovisi isključivo samo o tome koliko ste spremni raditi. Mnogi žive u uvjerenju da je dovoljno postaviti fotku neke stvari i čekati da «kapne lova». Od ovakvih online dućana očekuje se vrlo osoban kontakt između kupca i prodavača te konstantna dostupnost potencijalnom kupcu. Što se ta komunikacija bolje gradi to će radije netko kupovati upravo kod vas. Radno vrijeme i vikendi ne postoje, tako da je vrlo važno da sami sebi postavite neke granice. Sada je naravno lakše jer imam iskustvo, dovoljan broj pozitivnih feedbacka i izgrađeno povjerenje. Budući da sve odrađujem sama, od kupovine, fotkanja, slanja paketa, promocije na nekoliko platormi, istraživačkog rada i komunikacije s kupcima, ne znam koliko je fer ovo nazvati hobijem. Ipak, Zvezdana je zamišljena kao platforma koja mi daje određenu financijsku slobodu da se posvetim nekim drugim projektima koji su mi važni. Jedan od njih je i Zvezdana Broken Industries, kroz koji se bavim ranije spomenutom tekstilnom i kožarsko-obućarskom industrijom bivše Jugoslavije te njenom tranzicijom.

Gdje najčešće tragaš za starim stvarima i prema kojim kriterijima odabireš što će ići u prodaju?

Uvijek se vodim za nekim osobnim ukusom, kupujem ono što bih i sama nosila i naravno uvijek obraćam pozornost da je svaka stvar u dobrom i nosivom stanju. Najčešće kupujem na Hreliću te vintage dućanima i buvljacima na putovanjima.

Koliko su bogate tvoje kolekcije, a samim time i arhive tvornica iz kojih prikupljaš vintage komade? Postoji li mogućnost da tvoji izvori jednog dana 'presuše'?

Sakupljenu dokumentaciju arhiviram na Zvezdana Broken Industries blogu. Osim odjeće i obuće nastojim prikupiti fotografije i podatke o tvornicama i radnicima tekstilne i kožne industrije te reklamne oglase iz starih časopisa. Naravno da postoji mogućnost da presuše, već sada su buvljaci pretrpani jeftinom kineskom odjećom i rabljenim stvarima nekih poznatih high street brandova. No ipak, Hrelić me svaki put uspijeva iznova iznenaditi, i to je najljepši dio!

Budući da si vrlo dobro upoznata s jugoslavenskom tekstilnom industrijom, možeš li dati svoje viđenje tekstilne proizvodnje na ovim prostorima nekoć i danas? Ima li ona budućnost?

Netko je nedavno dao vrlo dobar komentar na situaciju u tekstilnoj industriji nekad i danas. Da parafraziram, razlika između socijalizma i kapitalizma je što se u socijalizmu krao konac, a u kapitalizmu se kradu tvornice. Kod nas postoji neka iskrivljena slika o tome kako je propast tekstilne industrije došla prirodno s raspadom Jugoslavije, kao da je to bio neki logičan slijed događaja, s obzirom na izgubljeno domaće tržište. Nitko ne priča o tome kako su jugoslavenske tekstilne tvornice zapravo veliki dio robe izvozile na zapadno tržište. Primjerice, Varteks je osamdesetih godina bio jedna od pet tvornica u cijeloj Europi s licencom za proizvodnju Levisovih traperica. Čini se da su stvari krenule nizbrdo nakon potpune liberalizacije tržišta, pri čemu se nije zaštitila tekstilna industrija. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku Hrvatska je 1990. godine imala 126 314 zaposlenih u prizvodnji tekstila i odjeće, dok je u listopadu 2011. ta brojka pala na svega 21 373 radnika, a danas je još manja. Dovoljno je zaviriti u podatke o revizijama pretvorbe i privatizacije nekih tekstilnih tvornica. Uništene su prema istom modelu. Loše provedena privatizacija, padanje u dug, stečaj, rasprodaja. Monoge od njih imale su nekretnine na vrlo atraktivnim lokacijama, te su iz njihovog propadanja pojedinci imali veliku korist. Sjetimo se samo kako je Željko Kerum 2007. srušio zaštićeni objekt tvornice «Nada Dimić», koja je svojevremeno zapošljavala oko 1700 ljudi, od čega 95% žena. Ovih dana provlači se pitanje kakva sudbina čeka tvornicu Kamensko ispred koje će se graditi novi trg, čime se predviđa i nagli porast cijene ove nekretnine.

Gdje te se još, zajedno s tvojom riznicom vintage blaga, može pronaći osim na Etsyju? Izlažeš li na modnim sajmovima?

Ponekad na Bazaaru i na Dobrom Buvljaku. Nadam se da će cijela priča o tekstilnoj industriji uskoro zaživjeti kroz umjetnički projekt. Nemam nikakve ambicije izlagati na modnim sajmovima. To nije moj svijet.

 

Prodajni kutak Zvezdana Vintage posjetite na Etsyju ili ga pratite na Facebooku.

 

 

Hana Bartolović
Photo: Zvezdana Vintage

Objavljeno: 24.05.2013. u 11:20

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p