HRVATSKA MODA

"Modna fotografija je gluma, pričanje priče!"

Intervju: Marin Mešter
Iako je aktivan na fotografskoj sceni već nekoliko godina, mladog fotografa iz Rijeke Marina Meštera hrvatska je modna scena upoznala tek pobjedom na natječaju za najboljeg mladog fotografa koji je organizirao Elle časopis. Marin ima portfolio i iskustvo na kojem bi mu pozavidjeli mnogi, a svaka nova fotografija koju snimi je dokaz da će se o njemu u budućnosti još puno pričati...

Tko je Marin Mešter? Kako bi se opisao ljudima koji te ne znaju?

Diplomant Grafičkih i interaktivnih komunikacija u Ljubljani, zaljubljenik u fotografiju i dizajn. Zaljubljenik u glazbu. Vaga. Pedantan. Flegmatik s rijetkim ispadima temperamenta. Individualac. Entuzijast i skeptik. Iskren i poštenjačina. Osoba koju ili mrze ili vole (vjerojatno zbog prethodno napisanog). Za neke teška osoba, za neke najbolji prijatelj. Osoba s konstantnom žeđi za znanjem i koja previše analizira. Radoznao. Glava u oblacima, ali noge čvrsto na zemlji.

Kada i kako se pojavila ljubav prema modnoj fotografiji?

Ljubav prema modnoj fotografiji došla je spontano. Vjerojatno kad sam otkrio neograničenu mogućnost igranja sa svjetlom, kompozicijom, kršenju pravila istih, a i vidio sam ju kao kreativniju, provokativniju i produženu ruku portretne fotografije. Privukla me i mogućnost prenošenja emocija i kreiranje različitih atmosfera. Isto tako volim preobrazbe ljudi u toj vrsti fotografije. Volim kad se dogodi transformacija tako da se ponekad i sama osoba na fotografiji ne prepoznaje. Modna fotografija je gluma. Pričanje priče. 

Iskreno, neko vrijeme je trajala pauza s radom na modnoj fotografiji (a i dalje ne radim koliko bi htio), što zbog faxa, što zbog nedostatka nekih agencija za koje bi radili testove i nemogućnosti okupljanja nekog tima u Rijeci (model, vizažist, frizer, posuđivanje odjeće, ...) pa se u to nisam ni upuštao jer nešto polovično mi se ne da raditi. Ovim putem pozivam kakvog MUA i frizera iz Rijeke da se slobodno javi za neki timski rad! (smijeh) Modna fotografija je samo jedan od smjerova koji me zanimaju. Prije svega volim raditi s ljudima, bio to portret nepoznate osobe, poznate ličnosti ili manekenke u svrhu modne kampanje. Pored editorijala najsretniji bi bio da dobijem priliku raditi na projektu kakav je npr. The Protester, Petera Hapaka koji je portretirao protestnike na par kontinenata ili rad Augusta Sandera.

Gdje su dosad bile objavljivane tvoje fotografije? S kim si surađivao?

Fotografije su objavljivane na nekoliko samostalnih i grupnih izložbi, Elle, Modna, na kalendaru Peko 2009., za Zigmana u suradnji s kolegicom Doris Fatur, CD ovitak za gitarista Michael Roacha, naslovnica zbirke pjesama... Na Rovinj Photodays 2008. sam osvojio 2. i 3. mjesto u kategoriji Izdavaštvo, 2011. sam bio finalist u kategoriji Video (http://vimeo.com/14752255). U sklopu tih manifestacija fotografije/video su bili izloženi u galeriji u Rovinju, Mala Galerija Rijeka i Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu. Od zadnjih dodao bi još i suradnju s brandom Hero4Heroes i salonom MIČ Styling. Neko vrijeme sam asistirao i Fulviu Grissoniju na snimanjima za Story, Limoni i slovenski Top Model. Držao sam i lomography radionice na par mjesta u Sloveniji.

Tko su ti uzori? Kome se diviš na našoj sceni a kome na inozemnoj?

Ne volim ovakav tip pitanja jer mi je teško odgovoriti. Cijenim jako puno autora kod kojih prepoznam trud, znanje i iskrenost u fotografijama. Sve koji daju fotografiji neki svoj pečat. Na radionicama u Rovinju imao sam priliku raditi s Mare Milin koja mi se svidjela zbog pristupa i karaktera, Deckerom i Kutićem koji su bili super prijateljski i prizemljeni, makar radom mogu konkurirati na svjetskoj razini. Imali su strpljenja odgovoriti na sva moja dosadna početnička zapitkivanja kako i šta te nisu imali problema s "otkrivanjem" nekih svojih "tajni" kako to obično biva kad pitaš nekog od fotografa. Na radionici sam upoznao i super simpatičnog Španjolca koji genijalno radi, ali je izuzetno pristupačan - Paco Peregrin. Na zabavi nakon proglašenja ga je čak i mama nazvala da provjeri kako je... (smijeh) Cijenim i rad Brune Kazinoti jer volim takav pristup, a i skoro jedina je koja njeguje takvu estetiku kod nas te beskompromisno piči po svom. Volio bi da je takvih autora više. Ima i nekoliko mlađih autora s ADU i Grafičkog fakulteta čiji rad cijenim; od modne pa do suvremene fotografije.

Inozemnih fotografa mi je pun bookmarks folder. Iz dana u dan otkrivam neke nove na različitim područjima rada. Ovaj tjedan nekako proučavam ove od 1920. nadalje. Iznimno ih je puno koji te inspiriraju ili jednostavnošću ili kompleksnošću rada. Zato ih volim spremati pod bookmarkse jer nisam uvijek isto raspoložen te se rado vratim pogledati radove jer uvijek vidim nešto novo. Primjećujem i da nešto što mi je bilo bezveze pred par godina sada mi je super. Stvar je u osobnom sazrijevanju i odrastanju kao fotografa.

Da možeš biti asistent bilo kojem modnom fotografu na svijetu tko bi to bio i zašto?

Teško pitanje pošto i od fotografa koji ne djeluju na području modne fotografije se da puno naučiti o tehnici i oblikovanju svijetla. Što se tiče tehnike volio bi biti prisutan na snimanjima fotografa kao što su Gursky, Gronsky i Burtynsky. Od modnih fotografa naravno majstoru Roversiju, Ellen von Unwerth, Camilli Akrans, Mert&Marcusu, Kleinu, Meiselu, ali definitivno i nekom fotografu koji njeguje manje pompoznu estetiku; nešto u duhu Dazed&Confuseda i The Room magazinea.

U Hrvatskoj ima jako puno mladih fotografa koji bi se bavili modnom fotografijom. S obzirom na to da studiraš i živiš u Ljubljani daj nam reci kakva je tamo situacija?

Situacija je vjerojatno ista kao i svugdje. Pojavom cjenovno prihvatljivih digitalnih fotoaparata i interneta pojavio se "boom" mlađe generacije fotografa. Dobar dio krene u fotografiju iz krivih razloga jer je to nešto "kul" i vide se kao rock zvijezde. Drugi krenu (po njihovom mišljenju) linijom manjeg otpora kada nakon pokušaja traženja po raznim fakultetima odluče upisati fotografiju na nekim od privatnih hip škola, mada ih ista u biti ne zanima, tako da je trg kao i svugdje preplavljen.

Slovenija je i manji trg pa je radom i kvalitetom možda brže isplivati nego kod nas. Također postoji fenomen gdje mladi fotografi na foto-portalima miješaju modnu s portretnom fotografijom, ali uvjereni su da se žele baviti modnom fotografijom (pod koju se danas gura svašta). Par fotografija lijepe susjede u badiću na autu ili na tračnicama u istoj H&M oblekici ne čini modnu fotografiju nego portretnu. Na kraju, kada se oduzme takva "modna" fotografija se nekako iskristalizira brojka fotografa koji djeluju na području modne fotografije. S druge strane ima i nekoliko iznimno talentiranih pojedinaca koji vole to što rade i rade odličan posao. Nažalost situacija s modnim časopisima je loša te ih dosta okuša sreću vani. Najavljeno je bilo i dizanje stope poreza na tiskane medije, ali su srećom odustali od toga pa je nekoliko časopisa spašeno od propadanja. "Modna" se ugasila nakon zadnjeg skandala s vlasnikom tako da pokraj Elle-a i internet portala ne znam koliko ih još ostaje na području mode. U Ljubljani je i srećom dosta mladih afirmiranih dizajnera koji redovito surađuju s fotografima na osobnim kampanjama.

Pobijedio si na Elle natječaju za mladog fotografa. Što se promijenilo od tog trenutka?

Osim da se lista prijatelja i kontakata proširila za nekoliko super ljudi, ništa pretjerano (na poslovnom planu). Ne padaju još ponude za suradnju, ako na to mislite. Možda da me pitate dogodine jer još je prerano govoriti... Nadam se samo da neću završiti kao zvijezde nekog talent showa! (smijeh)

Što se tiče osobnog plana, bogatiji sam za jedno divno iskustvo te sam im na tome zahvalan. Svi u redakciji s kojima sam imao doticaja su bili prijateljsko raspoloženi i iskreni te sam imao osjećaj kao da surađujemo već godinama. Saša, gđa. Vladimira i Ivan S. su super susretljivi. U početku Elle natječaja je pisalo da je nagrada samo fotoaparat. Tek na proglašenju su mi rekli da je dodatna nagrada i snimanje editorijala za Elle. Prva reakcija bio je strah da ne odradim najbolje što mogu, ali to je u biti ono što te tjera naprijed. Vjerojatno sam i iz cijelog iskustva bogatiji i za pokoju sivu vlas. Za sada smo odradili snimanje u slavljeničkom broju te još dva editorijala za studeni i prosinac te se nadam da neće stati na tome.

S kim bi volio surađivati u budućnosti i gdje se vidiš za nekoliko godina?

Naravno, volio bi nastaviti suradnju s Elle-om. Za ostale suradnje i nemam nekih određenih želja (barem ne onih realnih). Otvoren sam za sve tipove suradnji i na različitim područjima fotografije. Volio bi surađivati s pozitivnim ljudima koji imaju dobre ideje, koji su kreativni, iskreni i imaju ljubavi prema onome što rade, nebitno u kojoj su profesiji.

Gdje se vidim za nekoliko godina? Iskreno ne znam s obzirom na globalnu situaciju i situaciju u industriji. Nadam se da u bilo kojem poslu koji me ispunjava i u kojem imam male navale adrenalina. Možda u nekom svom malom studiju, advertising agenciji, kao in-house fotograf za neki časopis... Ljubljana, Zagreb, Berlin, New York... Tko zna. Sanjati je dopušteno.

Ana Bacinger
photo: Marin Mešter

 

Objavljeno: 14.01.2013. u 10:37

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p