HRVATSKA MODA

„Moje vatreno modno-fotografsko krštenje je bilo iznimno ugodno i veselo!“

Intervju: Milica Urban
Za Milicu Urban većina javnosti je čula, no ta velika većina ovu nadasve zanimljivu ženu zna samo kao suprugu legendarnog pjevača Damira Urbana. Ali Milica Urban je mnogo više od toga, ona se već dugi niz godina bavi fotografijom, veliki je zaljubljenik u modu, glazbu, a iz provjerenih izvora znamo da je i prava majstorica kad je kuhanje u pitanju. Što nam je sve otkrila ova plavuša zaraznog osmijeha pročitajte u našem intervjuu.

Većina te zna samo kao suprugu popularnog pjevača Damira Urbana, no Milica Urban je mnogo više od toga. Što zanimljivo možeš reći našim čitateljima o sebi?

Ne znam hoće li čitateljima to biti zanimljivo, a i teško je sebe opisivati, ali ajmo probati: osim što sam supruga i (po)majka, studentica sam doktorskog studija filozofije, vanjski suradnik (asistent) na nekim kolegijima na filozofiji u Rijeci, suradnik na novopokrenutom studiju Glume, medija, kulture, zaljubljenik u fotografiju.. A volim i kuhati.

Poznata nam je tvoja ljubav prema fotografiji. Kako je sve krenulo?

U mrkopaljskoj Školi mira sam još 90tih pohađala fotografsku radionicu kod Ranka Dokmanovića, i kliknula. Za vrijeme faxa sam to nekako stavila u drugi plan, ali otkada sam prije nekih 7 godina opet uzela fotoaparat u ruke, nerado ga iz ruke i ispuštam.. Super je što to fotkanje tu i tamo bude korisno bendu, prijateljima, rodbini..

Surađivala si sa Robertom Severom, radila si mu fotografije za kampanju. Kako je došlo do te suradnje?

Moram priznati da je tu Robert imao glavnu riječ. Jedan dan mi je samo napisao: gledao sam tvoje fotke, radit ćeš nam kampanju, je l' tako? Mislim da ne bi prihvatio ne kao odgovor, čak ni da sam se usudila odbiti. Nisam baš tip osobe koja puca od samopouzdanja, umirala sam od straha, danima smišljala šta ću i kako ću, i sumnjam da bih se  upustila u tako nešto da to nije bila prijateljska priča i da Robert nije tako jako vjerovao da smo dobar tim. I Robert i Danica su bili divni, moje vatreno modno-fotografsko krštenje je bilo iznimno ugodno i veselo.

Imaš li u planu možda neku izložbu fotografije?

Pa uvijek imam... hahhahahah. Ali, nekako mislim da moram imati dobar koncept za prvu izložbu, ne možeš dvaput prvi puta izlagati. Fotografija mi je hobi, radim to zato što to zaista jako volim, pa sam sigurna da će doći pravi trenutak i "savršena" ideja da ju pokažem svijetu..

Što ti je dosad bilo najzanimljivije fotkati? Na koje fotografije si najviše ponosna?

Najviše volim slikati ljude. Sigurna sam da se interakcija koju fotograf ima s "modelom" itekako vidi, i da će dva fotografa teško dobiti istu fotografiju nečijeg lica. Ljudi su uvijek zanimljivi, i onda kad sudjeluju u fotografiji, i onda kada ni ne znaju da ih slikam.. Ne ponosim se posebno nekim fotkama, neke su mi možda više drage od drugih, iako ću im već dan nakon snimanja sigurno naći neku manu i imati ideju kako bih to možda bolje mogla napraviti. Fotografije koje sam nedavno snimila u Sukošanu (djeca bez roditelja iz Iraka) i na Brijunima (djeca s posebnim potrebama koja su pohađala radionicu glazboterapije) su mi drage, jer se na tim licima nekako lijepo vide i sreća i tuga i strah i samoća.. Iračani su mi se prilično "otvorili", rado su mi pozirali i provjeravali što sam uslikala. Pozadina njihovih lica, njihove teške životne priče i istovremena radost, dodaju samoj fotografiji puno.. Tako da, mislim da je zapravo više do toga što te slike prikazuju, nego do mog fotografskog oka..

Osim ljubavi za fotografijom znamo da voliš i modu. Kako bi opisala svoj stil?

Nisam sigurna da baš imam neki opisiv stil. Sviđa mi se sve i svašta, nosim svakakvu odjeću. Vodim se time da je odjeća spoj estetike i udobnosti, i da je super kada ima neki osobni touch. Volim ženstvenu odjeću, pomalo retro štiha, ali rado ću odjenuti i nešto jako trendovski.. Imam faze kad sam fiksirana na određeni odjevni predmet ili modni dodatak. Jedno sam vrijeme stalno nosila sve i svašta po glavi, rajfove, cvijeće, razne instalacije..

Nisi jedna od dama koja se odijeva trendovski već se vidi da imaš izgrađen stil. Koliko vremena je trebalo da se pronađeš u modnom smislu? Koje si sve faze imala?

Pa hvala na komplimentu. Iskreno, čini mi se da se svako jutro ponovo tražim... Mislim da s godinama naučiš radit kompromis i radije nositi ono što ti dobro stoji nego ono što ti se u izlogu svidi.

Faze... Uh, najupečatljivija je bila hippie faza.. Jednog groznog prastarog kaputa se bolje ne prisjećati...

Smatraš li da za stil treba imati puno novaca?

Ne. Mislim da je za imati stila potrebno dobro poznavati sebe, znati što ti pristaje, i imati dobru ideju kako iskoristiti određene odjevne predmete.. Također, dobro je biti i racionalan i kupiti pametno. Dobru "bazu" je lako nadopuniti i osvježiti. Imati novaca može pripomoći, ali novac sigurno neće kupiti stil.

Koje hrvatske dizajnere posebno voliš i posjeduješ li njihove kreacije?

Volim Roberta Severa, ROBU, sviđa mi se što radi Aleksandra Dojčinović.. Robert mi je poklonio jednu preprepredivnu torbu koju sam željela valjda godinama, i koju su čak i dečki iz Damirovog benda poželjeli za sebe (makar možda ne za istu svrhu)! Imam i neke njegove haljine, suknje.. Nedavno sam kupila divnu kragnicu u ROBI.. Živim u Rijeci, većina stvari hrvatskih dizajnera nam je ipak nedostupna, a kad dođem u Zagreb radije vrijeme provedem s prijateljima nego obilazeći dućane, tako da...

Tko je po tvom mišljenju najbolje odjevena Hrvatica i zašto?

Ne bih željela isticati nikoga posebno. Mislim da je odlično odjevena ona žena koja dobro nosi odjeću, a ne odjeća nju, i na kojoj ću prije primijetiti njezin stav nego ono što nosi na sebi. Sviđa mi se što se sve više anonimki počinje isticati i što stil nije rezerviran za javne osobe; imam dojam da smo se svi malo opustili što se mode tiče.. Moje studentice su često zanimljivije odjevene od mase djevojaka i žena iz javnog života.

Blogeri su totalno zaludili Hrvatsku. Pratiš li ih i koje? Što misliš o cijelom ovom fenomenu i ima li neka poznata osoba čili bi blog rado pratila da ga pokrene?

Tu i tamo pogledam neke. Evo, recimo pratim Little Fashion Paradise, imamo sličan ukus, pa mi se dosta toga što ti objaviš svidi. Volim neke kulinarske blogove, povremeno pogledam i neke od cura koje imaju fashion blogove.. Neki su mi zanimljivi zbog mode, neke zbog dobrih fotki (what katie ate http://www.whatkatieate.blogspot.com/ je divan spoj fotki i hrane ), neke zbog onoga što u njima piše, nađe se i korisnih informacija.. Blog je, kao i facebook, otvorio mogućnost javnog prezentiranja i uzimanja dijela "javnog" prostora od strane "običnih", anonimnih ljudi, i to je s jedne strane dobro, a s druge se ponekad pitam jesu li taj naš voajerizam i samoprezentiranje zdravi, i koje posljedice nose. U moje tinejdžersko doba srećom nije bilo tih mogućnosti. Kažem, srećom, jer bih se, bojim se, danas sramila nekih svojih slika i postova koje je u internetskim bespućima teško kontrolirati, i eventualno ukloniti. Ne znam što da mislim o tome da znam xy podataka o osobi koju ne poznajem, ne znam što radi, čime se bavi, što misli o nekim važnim životnim pitanjima, ali je ona "poznata" jer ima blog ili sl.

Što se javnih osoba tiče... Ne znam koliko javna osoba može pisati potpuno lišeno potrebe da se svidi, da ne kaže previše o sebi, da se ne zamjeri nekome, da ne napiše nešto "pogrešno", pa samim time ne znam bi li imalo smisla takav blog i pisati, a onda i čitati. Mislim da je i doza tajnovitosti ono što javne osobe čini zanimljivima... Ali tko zna, možda se pojavi neki zanimljiv...

Postoji li šansa da ti pokreneš blog s obzirom na razne hobije kojima se baviš?

Mislim da ne. Fotke vide moji prijatelji, jela probaju kad dođu kod nas, a i ne znam čemu bi to služilo. Intimu je bolje držati za sebe. Sve "važno" što imam za reći kažem i podijelim s frendovima, na kavi ili na fejsu. Recepte i fotke, uostalom, lako pošaljem mailom.

Ana Bacinger

photo: Milica Urban

Objavljeno: 22.07.2011. u 11:00

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p