HRVATSKA MODA

"Najdraže mi je kupovati na putovanjima"

Intervju: Mara Bratoš

Jedno od najpoznatijih i najreprezentativnijih imena domaće fotografske scene definitivno je ono Mare Bratoš, koje već dugi niz godina svojim radom nadahnjuje i ispunjava više i manje probranu kliku, odnosno fotografske znalce, ali i potpune amatere. Osim na poslovnom planu, Mara konstantan uspjeh bilježi i u modnom smislu, a brojni mediji i modni kritičari lijepu Dubrovkinju svake godine svrstavaju u sam vrh najbolje odjevenih Hrvatica. Kako gleda na svoje modne titule, što misli o domaćoj fotografskoj sceni te kako je bilo 20 godina nakon Domovinskog rata objaviti fragmente dnevnika pokojnog Pava Urbana, popričali smo sa uvijek zanimljivom, dragom i šarmantnom Marom Bratoš.

 
Krajem prošle godine otvorena je izložba "Rat art - dvadeset godina poslije", kojom je obilježena dvadeseta obljetnica smrti tvoje bivše ljubavi, dubrovačkog fotografa Pava Urbana, a tim povodom u javnosti su objavljena i pisma koja ti je Pavo slao za vrijeme tvog školovanja u Americi. Kako je bilo 20 godina kasnije otkriti svijetu taj dio svoje intime?

Jako mi je drago da se nakon 20 godina na tako lijep način obilježila 20 godišnjica Pavove smrti, zahvaljujući Dubravki Vrgoč u Zagrebačkom kazalištu mladih. Također mi je drago da je Rat Art kod Zagrepčana izazvao velik interes jer mi je važno da Pavovo ime i rad i dalje žive. Pavov rad je dio povijesti hrvatske ratne fotografije, ali i hrvatske fotografije općenito i drago mi je da se mlade generacije upoznaju s njim.

Njegov ratni dnevnik - koji je stigao na moju američku adresu 3 tjedna nakon njegove smrti - je ležao u mojoj ladici 20 godina. Spletom okolnosti pročitali su ga upućeni i obrazovani ljudi koji su prepoznali njegovu literarnu i dokumentarnu vrijednost, te su me potaknuli u njegovo javno predstavljanje.

Osjećala sam dužnost to podijeliti s ljudima. Svatko tko je na bilo koji način ta pisma čuo ili pročitao, emotivno je bio ispunjen i obogaćen.

 

Od 1997. godine do danas održala si čak 19 samostalnih izložbi, čime i kakvom se fotografijom Mara Bratoš bavi danas? Možemo li u skorijoj budućnosti očekivati i okruglu, dvadesetu izložbu i planiraš li neko iznenađenje tim povodom?

Danas se najviše bavim komercijalnom fotografijom, što smatram fotografijom od koje živim i ispunjena sam kao fotograf svakodnevno. Napravila sam malu pauzu od izlaganja, punim baterije i imam dogovorenu izložbu za siječanj 2013. Tema su prijatelji i poznanici sa svojim prijevoznim sredstvima u različitim zanimljivim okolnostima. Super je da ste me sjetili da je to moja jubilarna 20., pa ću je na taj način i predstaviti.

Kakvo je općenito stanje na domaćoj fotografskoj sceni danas? Može li prosječan fotograf preživjeti od svog zvanja i, primjerice, isključivo umjetničke fotografije?

Mislim da je stanje na domaćoj fotografskoj sceni poprilično kreativno, puno je mladih koji su zainteresirani za fotografiju i donose novu energiju u taj medij. Fotografi mogu živjeti od svog zanimanja međutim samo u slučaju kada se uzme u obzir kompromis da nisu isključivo umjetnički fotografi. U Hrvatskoj ne postoji tržište galerista koji prodaju umjetničku fotografiju, uzak je krug građanstva koji je svjestan fotografije kao vrijednog umjetničkog djela u privatnoj kolekciji. U svijetu je umjetnička fotografija priznata. Kolekcionari je kupuju i na aukcijama doseže vrtoglave cijene. Primjer je rad živućeg fotografa Andreasa Gurskog čija je fotografija Rhein II na nedavno održanoj aukciji u Christy's NY dosegla rekordnu cijenu od 4,338,500 dolara. Hrvatska je mala država i nadam se da će i tržište umjetničke fotografije jednom i ovdje zaživjeti. Od primijenjene fotografije se jako dobro može živjeti kod nas.

Posljednjih godina, sve se veći broj samoukih ljudi "hvata" fotoaparata. Kako gledaš na tu pojavu pseudo-profesionalizma?

Uvijek sam smatrala da je formalno obrazovanje važno, međutim i sama sam upoznala puno talentiranih fotografa koji nisu prošli klasičnu naobrazbu. Smatram da je rad i upornost, dosljednost poslu koji radiš i voliš ispravan put k ostvarenju uspjeha u poslu.

 

Jednom prilikom za Fashion.hr Style Community izjavila si kako se tvoji uzori u fotografskom poslu mijenjaju s godinama. Tko te ovih dana najviše inspirira za rad?

Povijest fotografije prepuna je velikih imena i talenata koji su vječite inspiracije. Moja sadašnja inspiracija su američki suvremeni klasici 2. polovice prošlog stoljeća, poput Lee Freelandera, William Wegmana, Duane Michalsa. Od suvremenika zanimljivi su mi Jeff Wall, Martin Parr i Andreas Gursky. Naravno kao što sam već rekla sve se mijenja i sljedeće godine mi inspiracija možda bude i netko drugi.

Posljednjih godina mediji te stavljaju u sam vrh najbolje odjevenih Hrvatica, a krajem prošle godine također si osvojila titulu najbolje odjevene dame u 2011. Što misliš o takvim izborima i laska li ti takva titula?

Meni je drago da su ljudi od struke primijetili moj stil koji je moje privatno veselje. Također mi je drago da se kriteriji odabira baziraju na stilu i kreativnosti, a ne na materijalnim mogućnostima pojedinca.

Poznato je kako pomno biraš dizajnerske, ali i high street komade u kojima se pojavljuješ u javnosti. Kupuješ li odjeću na internetu, u inozemstvu ili posjećuješ i domaće concept dućane? Ima li Hrvatska svoje modne adute?

Kupujem na sve navedene načine. Najdraže mi je na putovanjima, kada se rasterećena od dnevnih obveza mogu u miru posvetiti odabiru odjevnih predmeta. Volim također u Dubrovniku, kada sam obično na odmoru svratiti u Maria Store i Outlet, gdje na miru mogu pronaći zanimljive komade iz raznih kolekcija. Hrvatska ima puno modnih aduta i sve je više kvalitetnih i zanimljivih dizajnera. Kada biram opet pazim da je stil kreatora ujedno i moj privatni stil.

 
Što misliš o vintage odjeći i modnim dodacima? Kupuješ li ih i nosiš?

Dobila sam na poklon par prekrasnih večernjih torbica iz pariških vintage dućana i moram priznati da sam oduševljena. Imam i nekoliko vintage haljinica, a da imam više vremena više bih se posvetila traganju za zanimljivim vintage komadima.

 

Odjevni komadi u kojima se najbolje osjećaš jesu...?

Čizme svih vrsta, boja i oblika. Volim elegantne s visokom petom, ravne, kaubojske i ''piratske''. Uske traperice, sakoi i naravno haljine kojih nikad dosta.

Koliko pažnje posvećuješ preparativnoj, a koliko dekorativnoj kozmetici? Imaš li neke omiljene proizvode koje bi preporučila i našim čitateljicama?

Smatram da osnovna njega dolazi iz emotivnog stanja i tjelovježbe, a tek onda na red dolaze preparativna i dekorativna kozmetika. Redovito vježbam što smatram osnovom njege tijela i tena. Vježbanjem se oslobađaju toksini i ten je ljepši, a na takav ten dobra krema uvijek dobro dođe. To je recept koji ja primjenjujem već godinama. Već dobar niz godina vjerna sam francuskoj kozmetici Sotys, tako da svi preparati za njegu lica koje koristim dolaze iz njihove linije. Od dekorativne kozmetike dragi su mi Lancomeov puder, dobra maskara i rumenilo.

Snimanja i radni dani znaju potrajati do kasnih sati, za koje slatke užitke koristiš svaki trenutak slobodnog vremena?

Dobar san je za mene dobro uloženo vrijeme. Šetnja u prirodi, druženje s dragim ljudima, dobra knjiga, film i sve ono što svakog od nas čini sretnim.

Imaš li još neke nedostižne ciljeve koje bi voljela ostvariti u svojoj karijeri?

Pa, moram se vratiti na prvi dio intervjua. Voljela bih da u Hrvatskoj zaživi galerističko i kolekcionarsko tržište umjetničke fotografije.

 

 

Hana Bartolović
Photo: Domagoj Kunić, Franjo Matković, promo, pixsell

 

Objavljeno: 30.01.2012. u 10:39

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p