HRVATSKA MODA

"Najviše mi fale dobre izložbe, časopisi i fine butige"

Intervju: Bruna Kazinoti

Bruna Kazinoti naša je mlada fotografkinja (taman napunila 27!) koja više radi u inozemstvu nego kod kuće. Dok se u bijelome svijetu za njene usluge trgaju časopisi poput Dazed&Confuseda, Tanka, Kinka ili Nylona, domaći fotografski prostor skromno bilježi u Elle magazinu i surađujući s Maurom Massarottom, umjetničkim direktorom Startasa i heritage linije Ellessea.

Pokušavajući dogovoriti intervju uživo hvatale smo se između Pariza, Berlina, Londona, Zagreba i Splita. Uzalud. Srećom, skype je okončao potjeru. Nakon porcije maminih lazanja, a prije popodnevne kave negdje na splitskom suncu, razmijenile smo pokoju o zanatu, zanatliji i njegovom alatu.


Živiš u Splitu, a radiš u inozemstvu. To je planski raspored ili slučajnost?
Stacionirana sam u Splitu, ali puno putujem i radim u inozemstvu, tako sam nekako planirala kada sam završila studij u Antwerpenu i još jednu godinu provela u Bruxellesu. Imam agenta u Parizu tako da ne ovisim o poslovima u Hrvatskoj, no svejedno bih rado više radila ovdje, ali nije baš da sam pretrpana ponudama. Mislim da kod nas prevladava i prolazi drugačija estetika od moje. U posljednje vrijeme sve više razmišljam da mi ne bi škodilo provest još koju godinu u Londonu, Parizu ili New Yorku.

Od ta tri grada, koji je prvi na listi?
New York, ako se desi. Jer lijepo mi je u Splitu i ne bi išla sama, solo život u tako velikom gradu je pomalo okrutan i kad ti najbolje ide. Još sam i žensko...

POP magazine

                                                    POP magazine

Fotografije su ti vrlo jednostavne: model, najčešće muški, rijetko ženski, uvijek ozbiljnog izraza, usred prirode, u ogoljenoj sobi ili praznom studiju. Uglavnom, vrlo hot izraz već nekoliko godina. Kako si ga ti sama razvila?

Ne znam, tako radim, tako vidim stvari i situacije. Nije to nešto što sam izgrađivala, a nije to niti stvar o kojoj se razmišlja.

Jesi li po tom senzibilitetu birala školu u Antwerpenu?
Htjela sam ići u školu u Italiju, kao manje više svi iz Splita, jer mi je blizu doma, a ipak sam se htjela maknuti. Igrom slučaja mi je ujak ukazao na školu u Antwerpenu jer je imala četverogodišnji studij fotografije. Kad se sad sjetim odlaska u Belgiju shvaćam koliki mi je to bio šok - 18 godina sama samcata u inozemstvu. Belgijanci su teški za nove ljude, posebno strance, a nisam ni ja baš neka da se odmah sprijateljim. Nisam baš kul :)

To je taman dobro da se zabiješ u komoru i radiš.
Točno tako je i bilo. Nema ljepšeg osjećaja od rada na nečemu što voliš. Nikako da se umorim od bavljenja fotografijom. Tako je s te strane Belgija bila super jer sam se posvetila radu, a i super je pozicionirana pa sam puno putovala, obilazila razne gradove, izložbe, fotografske ali i mnoge druge.

                POP magazine                                                    Elle

Kaže se da je u inozemstvu dobro studirati ponajviše zbog kontakata koji mogu pomoći u daljnjoj karijeri. Da li je i s tobom bilo tako?
Ne. Ja tamo nisam baš upoznala ljude koji su me gurnuli za bilo kakav posao. Furbasti su Belgijanci, osjetila san puno puta da sam u drugom planu jer nisan Belgijanka. Valjda je prirodno gurat svoje. Kod mene je sve krenulo kada sam stupila u kontakt s magazinom Dazed&Confused, poslala im svoje fotke na koje je 'otkinula' tadašnja stlistica, današnja urednica mode Katie Shillingford, i pozvala me u London na suradnju.

Baciš li oko na radove domaćih fotografa?
Bacim, ali ne znam baš puno naših modnih fotografa. Ako moram nekoga izdvojiti, bio bi to Ivan Posavec, on mi je jako zanimljiv.

Koliko te 'košta' inzistiranje na analognoj fotografiji i troškovniku koji taj način snimanja vuče za sobom?
Košta puno, ali i dobivam puno (ne mislim na novac). Ljudi s kojima radim znaju da je to bitno, tako da uvijek uspijem pokriti te troškove. Ima puno promišljenosti kod analogne fotografije, intimnija je i dobro je što nemaju svi na setu kontrolu nad onim što radiš tj. nisu im u svakom trenutku fotke na 'displayu'. Ima ljudi koji te odaberu prema tvojim fotkama da im nešto snimiš, a onda te dave na snimanju i govore ti kako da radiš.


                                                 DAZED & CONFUSED

 

Kako se pripremaš za snimanja?
Snimanja uglavnom dogovaram sa stilistom. U konačnici nam se ideje i prijedlozi trebaju susresti. Nekad početnu ideju ima stilist, nekad ja. S nekim stilistima stalno radim pa se vrlo dobro slažemo što se estetike tiče, ali ima i onih s kojima se nikako ne mogu složiti. Nekad i kad snimanje ne krene kako je zamišljeno - ipak sve završi super jer je lijepo napraviti nešto drugačije. Meni je ustvari najbitnije da me nitko ne gnjavi kada počne snimanje:)

Modeli na tvojim fotografijama uglavnom su ozbiljni. Kako komuniciraš s njima?
Kratkim i jasnim rečenicama. Da, priznajem, znam nekad biti gruba.

Između poznatih i neiskusnih modela - što biraš?
Anonimni su mi najdraži. Volim nove, mlade, još neprepoznatljive modele jer se ponašaju kako mi odgovara. Par puta sam radila sa modelima koji su malo 'poznatiji', ali s njima uvijek treba prvo proći onu fazu dok ih spustim na zemlju. Primjerice, nedavno sam u Berlinu snimala dečka koji je već par puta snimao D&G kampanje. Prvo je morao pokazati sve mišiće, sve poze i sve kako on to hoće i kako to treba biti. I kada smo svi vidjeli kao je zgodan i pametan, onda sam mogla slikati po svome:) Borba. Mada, htjela bih nekad snimati i portrete poznatih osoba, izgrađenog imagea ili stava, bio bi mi to izazov.

Imaš li asistenta lil asistenticu?
Nemam, ne treba mi. Puno me je ljudi pitalo da mi asistira, ali ja to ne volim, najviše volim kada model i ja ostanemo sami. Smetaju mi i ljudi koji moraju bit na setu: šminkeri, frizeri, stilisti.. al' hajd:)

Imaš li neke omiljene suradnike?
Doma volim raditi s Maurom Massarottom i Sašom Jokom (nije da sam s drugima baš i imala priliku;) a vani mi najviše paše John Colver, stilist Dazeda i i-D-ja, s njim se baš dobro (poslovno i osobno) razumijem. Volim surađivati s Dazed&Confusedom, a ima mnogo stilista i časopisa za koje bih htjela radit, primjerice za Self Service časopis, Purple Magazine, za novi Twin časopis, a voljela bih snimiti nešto za Raf Simonsa....

                                

Spomenula si da bi se preselila, što ti kod nas najviše nedostaje?

Najviše mi fale dobre izložbe, časopisi i fine butige. Ne mislim samo na butige robe. A bilo bi dobro češće otići na neki dobar koncert.

Kakva si s 'krpicma'? Gdje se opskrbljuješ?
Volim krpice, još kad pare nisu problem - stvarno nisam komplicirana. Ne patim od marki, mada ima puno lijepe brandirane robe. Volim zavrnut rukave pa kopat i doma doć s kesom punom robe za 5 eura, a volim i Dover Street Market.

Jednostavna i normalna djevojka koja fantastično radi svoj posao. Ne komplicira. Ne dramatizira. Uopće nije hip i kul kao njene fotografije, komentar je koji se najčešće čuje od njenih suradnika. I njoj se to sviđa.

 

Inesa Antić

photo: Elle, Startas, Dazed&Confused, POP

 

 

Objavljeno: 15.10.2010. u 11:13

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p