HRVATSKA MODA

Modni mjesec je završio. Tko je oduševio, a tko podbacio?

Grgo Zečić detaljno je secirao modni mjesec i donio presudu

Svi koji radimo u modi u jednoj godini (pre)živimo dvije godine jer svakih šest mjeseci nastupa novi modni život s novom sezonom. Kolekcije za proljeće/ljeto prikazuju se u rujnu i listopadu dok one za jesen/zimu svoju prezentaciju imaju u veljači i ožujku. Kada je riječ o modnim direktorima i modnim urednicima naša “Nova godina” je prvi tjedan listopada i prvi tjedan ožujka. Naime, tada se ritualno okupljamo svatko sa svojim timom i raspravljamo o kolekcijama. Definicija modnog direktora zvuči banalno pretenciozno i uostalom na našim prostorima ne postoji. Razlika između modnog direktora i urednika mode u magazinu je poprilična. Modni direktor je onaj koji “dirigira” smjer magazina po svim pitanjima mode za narednu sezonu.

Kao modni direktor HERO i HEROINE magazina zadužen sam za bookiranje freelance stilista, zadovoljavanje potreba zastupljenosti oglašivača, promoviranje novih dizajnera i kao što sam već spomenuo: generalni smjer u kojem idemo. Svaki magazin ima svoj profil odnosno viziju “svoje žene” ili “svog muškarca”. Primjera radi muškarac ili još bolje: dečko koji predstavlja HERO netko je tko ne kupuje odijela Zegna ili Brioni. To je frajer koji voli Balenciagu, Saint Laurent i Margielu. Isto vrijedi za “njegovu sestru” koja živi u HEROINE magazinu. Kao modni direktor imam privilegiju da snimam “main fashion” odnosno glavne modne priče te naslovnice. U svakom magazinu modni urednici odgovaraju modnom direktoru baš kao što direktor odgovara glavnom uredniku. Vrlo jednostavna piramida odgovornosti. Nekoliko dana ću s modnim urednicima razgovarati o kolekcijama koje su nam se svidjele i odlučiti što ću točno predstaviti glavnom uredniku dan poslije. I modni urednici imaju svoju moć jer će mi skrenuti pozornost na stvari o kojima nemam pojma jer ih nisam uspio vidjeti. U timu modnih urednika nalazi se i direktor ili urednik modnih dodataka. S takvim urednikom raspravlja se na zasebnom sastanku jer on zna apsolutno sve detalje o torbicama, cipelama i nakitu sezone. Tu je i urednik ljepote koji će istaknuti beauty trendove ali o tom segmentu nemam nikakvog pojma (niti znanja) pa naša urednica uglavnom radi što god hoće. Modni urednici isto tako stiliziraju editorijale za magazin.


Čemu ovako dugi uvod i detaljno objašnjenje kako modni odjel funkcionira u magazinu? Pa upravo iz razloga što nas sve idući tjedan čekaju tri dana sastanaka o novim kolekcijama. Svatko od nas na svom iPadu napravi “screenshot” omiljenih kolekcija pa ih tada asistenti svrstavaju u foldere označene “oglašivači”, “novi dizajneri”, “najbolje kolekcije” i “trendovi piste”. U folder “trendovi piste” nalaze se dizajnerske ideje koje su se pojavile u četiri ili pet važnih kolekcija. U HERO i HEROINE uredu u New Yorku nalaze se Taryn i Zach dok je u Londonu Steve. Svi se tijekom revija čujemo preko grupnih WhatsApp poruka kako bi kratko komentirali što smo vidjeli ali tih tri dana sastanaka su ključni za iduću sezonu. Probleme je što će ove godine sastanci bili relativno katastrofalni s obzirom na prethodne sezone.

Rodarte

New York nikad nije bio gori. Barem u posljednjih osam godina koliko ga fizički pratim. Marc Jacobs se fokusirao na 80’e godine u kontekstu voluminoznih kaputa, odijela i haljina koji svojim bojama i tonovima podsjećaju na radove Yves Saint Laurenta. Pritom valja napomenuti kako Saint Laurentovo razdoblje stvaranje u 80’im godinama nije bilo njegovo najbolje izdanje. Dapače. Jacobsova kolekcije je izuzetno romantična i zahvalna za tematske editorijale ali problem leži u činjenici što nije relevantna, previše je kostimirana da bi nastavila svoj život poslije magazina. Zanimljivo je kako su i Rodarte krenule u smjeru 80’ih ali na svoj prepoznatljiv način: til, čipka i volani na svakom koraku. Sestre Kate i Laura stvorile su neke od najljepših kolekcija koje je New York ikad vidio ali počele su pretjerivati. Ono što je nekad bio kemp danas je postao kič. Još jedna kolekcija diskonektirana od realnosti. Dvojac Proenza Schouler napokon se vratio iz Pariz te inspirirao “najameričkim” elementom od svih: jeansom. Njihova verzija poigravanja s tim kultnim materijalom je svježa ali nije toliko razrađena i duboka kao što su njihove prijašnje sezone. Ne smijemo zaboraviti kako su Jack i Lazaro uvijek bili svojevrsni ekvivalent filozofiji Celinea. Ralph Lauren se proslavom 50. godina svog rada prisjetio svojih slavnih dana pa je time cijela kolekcija izgledala impresivno ali zastarjelo. Žene Michaela Korsa i dalje žive u svijetu Palm Beacha, floralnih printova i žarkih boja. Još jedna urnebesno dosadna kolekcija.

Ali tko je briljirao u New Yorku? The Row. Mary Kate i Ashley Olsen nametnule su se kao kraljice minimalizma Amerike. Njihovi radovi uvijek su na granici između Hermesa i Celina ali s izrazito pročišćenim linijama. Najnovija kolekcija prava je lekcija ostalim kolegama dizajnerima jer su samo u 18 lookova demonstrirali svu snagu, privlačnost i ljepotu svog gotovo holističkog pristupa dizajniranju. Raf Simons za Calvin Klein bio je relativno dobar ali očekivanja su uvijek visoka. Problem je što se Simons sada već konstantno i predirektno referira na američku kulturu. Jednu sezonu je istraživao radove Andyja Warhola i Richarda Princea. Prošle sezone se fokusirao na svoju verziju američkog Divljeg Zapada, a za novu reviju doslovno su ga inspirirale Ralje Stevena Spielberga kao i surferi budućnosti. Ako The Row zauzima prvo mjesto onda se Raf nalazi na drugom.

Burberry

London je pak jači nego ikad s predivno romantičnim kolekcijama koje potpisuju Erdem, Simone Rocha i Christopher Kane. Trik je u tome sto njihova odjeća ne izgleda kao refleksija na neko izgubljeno vrijeme već može sasvim dobro funkcionirati danas. Kane je tako spojio golemi crveni džemper od kašmira sa suknjom od tila i čipke. Bez problema mogu zamisliti ravne čizme ili adidas tenisice s tom kombinacijom. Najiščekivanija revija bila je ona Riccarda Tiscija za Burberry ali dok sam sjedio i gledao lookove kako prolaze moram priznati da sam bio potpuno zbunjen. Tiscijeva ideja bila je da prikaze odjeću koju mogu nositi svi: mama, tata, brat, sestra, baka… Išao je iz krajnosti u krajnost od ekscentrične aristokratske mode pa sve do 80’ih godina i punk pokreta. Riccardo je prikazao čak 130 modela. Da je kojim slučajem editirao cijelu priču na četrdesetak lookova sada bi pričali o izvanrednom debiju ali pretpostavljam da će za to trebati vremena jer ono čemu smo svjedočili bila je, kao sto sam već spomenuo, totalna konfuzija ideja. Moram primijetiti kako je Victoria Beckham bila bolja nego ikad. Možda zato sto se vratila u London kako bi proslavila svojih deset godina u svijetu pret-a-portera. Zvučat će šokantno ali mislim da će se niz Phoebe Philo izbjeglica pronaći u prikazanoj kolekciji.

Victoria Beckham

Nakon Londona trčali smo u Milano koji je patio prije svega zbog odlaska Guccija u Pariz. U Milano se ide kako bi se vidjela Prada i to je suština cijele priče oko talijanske mode. Prada je bila klasično dobra. Veličanstveno je kako njena estetika “ružne ljepote” uvijek funkcionira. U novoj kolekciji imate osjećaj kao da su se djevojke iz internata iz 60’ih godina odlučile poigrati sa suknjama i džemperima svojih baka. Dominirao je “A” kroj i predivno oslikane suknje koje su inače njen nezaobilazni forte. Prada vas uvijek zanese i tjera na razmišljanje. Attico naše Giorgije Tordini isto je bio jedan od vrhunaca Milana. Čarobna je to odjeća koja beskrajno zavodi u obilju perja, čipke, crne koze… Attico djevojka neodoljivo je chic biće koje živi noć. Trijumfirao je Francesco Risso za Marni odjećom koja je bila ispunjena kontrastom najluđih printeva, boja i tkanina. Njegove žena hrabra je i ekscentrična. Ne boji se zbunjenih pogleda prolaznika. Kao da ne pripada ulicama Milana. I to bi bilo to što se tiče Milana.

Gucci

Hvala nebesima da imamo Pariz jer Pariz uvijek spašava cijeli modni svijet. Francuska metropola tradicionalno pršti dobrim idejama od kojih vam glava želi eksplodirati. Želite svaki komad odjeće koji vidite. Pariz je taj koji nam daje snagu da nastavimo biti dovoljno zaljubljeni u modu kako bi joj oprostili New York i Milano. Gucci je bio senzacionalan i još uvijek me intrigira činjenica kako Alessandro u cijelom svom ludilu može pokazati svu ljepotu mode. Gucci je gotovo nemoguće sažeti u par rečenica. Zvuči trivijalno ali slika zbilja govori tisuću riječi. Od S&M lateksa do “baby doll” haljina, od vintage kaputa do Divljeg Zapada, od Dolly Parton do Jane Birkin. Svaki put kada pomislim da će se Alessandro poskliznuti na svom kaosu dogodi se upravo suprotno. Gucci estetika daleko je od moje percepcije dobrog stila ali funkcionira bez greške. Trik kod Guccija je da kada rastavite cijeli look onda vidite da svaki komad možete kombinirati sam za sebe. O Parizu samo najbolje pa ću istaknuti one koji su zbilja briljirali. Clare Waight Keller za Givenchy uspješno gradi svoj kult poklonika. Vojničke hlače visokog struka s golemim remenom bile su pun pogodak. Tu su i precizno rezani sakoi i kaputi. Waigh Keller igra na kartu minimalizma koji je poznat samo Parižankama što ga zapravo ne čini klasičnom verzijom minimalizma.

Alexander McQueen

Givenchy žena jednako strastveno voli svoje cargo hlače i večernje haljine. Još je to jedna sigurna luka u koju mogu pobjeći obožavateljice Phoebe Philo, dizajnerice koja očito nikad neće biti prežaljena. Demna nas je sve iznenadio svojom Balenciaga kolekcijom. Iako smo Balenciagu nakon stilističkog pretjerivanja od prošle sezone otpisali, čini se da se vratila jača nego ikad. Demna je pokazao da zna kirurški krojiti i shvatio je kako je za moćnu izjavu ponekad dovoljan samo jedan kaput ili sako. Geometrija poigravanja sa strukom i bokovima nikad nije izgledala tako upečatljivo. Doslovno se radi o oklopu spremnom za borbe sa suvremenim svijetom. Sarah Burton za Alexander McQueen izazvala je (doslovno) duboke uzdahe publike fascinantnom kolekcijom prepunom prepoznatljive mračne romantike. Odjeća je to koja hrani oči i tjera vas da sanjate. McQueen ratnica ne poznaje granice, ona je bezvremenska te jednako dobro balansira ženstvenost sa svojom muškom stranom. Burton nužno ne komunicira sa svijetom u kojem živimo ali zato stvara planet na koji očajnički želimo pobjeći. U istoj galaksiji nalazi se Pierpaolo Piccioli stvarajući viziju kakva se može pronaći u haute coutureu. Iz njegove dramatične Valentino odjeće žene ne žele izaći. Mogu ih zamisliti kako s tenisicama idu u Starbucks odjeveni u bajkovito voluminoznim haljinama. Burton i Piccoli vas tjeraju da sanjate od jutra do mraka. Tjeraju vas da ispitate svoj granice mode.

Valentino

Tko može zanemariti najavangardnijeg dizajnera ulične mode ikad, Ricka Owensa? To su funkcionalne instalacije u kojim se isto tako možete pojaviti u Starbucksu. Njegov couture živi ulicu, gotiku i sport u jednom dahu. Zvuči nestvarno ali dovoljno je pogledati kolekciju. Iskazali su se Johna Galliano za Margielu koji je napokon pronašao svoj potpis, tu je i Sacai koji vodi Chitose Abe, kraljica slojevite mode koju često kopiraju puno poznatije kolege. Ipak najfascinantnija i najiskrenija od svih bila je Rei Kawakubo za Comme des Garcons. Posljednjih pet godina Kawakubo je prikazivala kolekcije koje su zapravo bile umjetničke instalacije na ramenima modela. Moda nije umjetnost ali Kawakubo je najbliže tom oltaru. Kawakubo kao da je ljuta i iscrpljena. Ljuta jer su je počeli previše percipirati kao isključivo konceptualnu dizajnericu, a iscrpljena jer svake sezone mora poroditi novu ideju. Ne iznenađuje onda zvuk lanaca koji izlaze iz odjeće dok modeli polako koračaju te znakovito rasparani šavovi na mjestu trbuha. To je bila jedna od sirovijih i brutalnijih izjava u biografiji najveće modne genijalke. Nije čudo što ju pobožno prate gotovo svi modni kreativci.

Dior

Pariz je isto tako pokazao probleme s kojim se suočavaju neki od dizajnera. Anthony Vaccarello za Saint Laurent bio je previše Hedi za Saint Laurent dok je Hedi za Celine, o čemu smo pisali, bio Hedi za Saint Laurent i Hedi za Hedija. Komplicirana jednadžba koja zaslužuje doktorsku tezu. Maria Grazia Chiuri i dalje jedva pokušava plivati u kompliciranim vodama Diora. Ove sezone slavila je ples odnosno plesne pokrete u odjeći. U prvom dijelu kolekcije prevladavale su bez boje što najbolje opisuje ovu kolekciju kao osrednje izdanje talentirane dizajnerice. Ali tko se može hrvati s Diorom? Nekadašnjim bastionom Johna Galliana koji je svojim kolekcijama oduzimao zrak u prostoriji. Tračevi iz prvog reda šapuću kako je ovo bila njena zadnja kolekcija za Dior te kako se Kim Jones koji dizajnira mušku liniju sprema preuzeti njeno mjesto.

Dolce&Gabbana

Generalno neki od dizajnere suviše su pretjerali u svojim revijama ove sezone. Emporio Armani, Dolce & Gabbana i Burberry zajedno su pokazali preko 450 lookova. Tko to može proći kroz 450 lookova od svega tri dizajnera i ostati zdrave glave? Sve su to prepreke koje me čekaju idući tjedan u Londonu kada ćemo krenuti u ponekad žučne debate o smjeru kojim želimo vladati idućih šest mjeseci. Ukupno ćemo proći kroz gotovo 300 revija iz kojih moramo izabrati najbolje od najboljeg i udaljiti se od najgore od najgoreg. S obzirom na to da je moda diktatura imam tu privilegiju (ali i zamku) da donesem konačne zaključke. Mogu si samo poželjeti sreću.

Foto: Getty Images
Objavljeno: 03.10.2018. u 15:48

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p