ZIGMAN
Juraj Zigman vjerojatno je jedini dizajner u Hrvatskoj koji u jednoj kolekciji uspijeva na samo sebi svojstven način povezati na prvi pogled teško spojive motive. Svaki model predstavlja novi izazov pošto se radi o sasvim drugoj priči u kontekstu teksture, kroja ili temeljne inspiracije. Ono što drži cijelu kolekciju u jednom, Zigman dahu su „harajku" boje i divlji volani. Njegovo referiranje na folklorne pustolovine Christiana Lacroix i John Galliana priziva posebnu dozu teatralnosti kakva se ne viđa na ovim prostorima. Upravo je univerzalni folklor bio glavna kreativna „odskočna daska" za novu kolekciju. „Rodna Istra i nonići iz Amerike" ponosno je vikao Zigman u backstageu koji je prštao od njegovih boja. Sva maestralnost njegovog talenta dolazi u onom trenutku kada na folklor ide graditi priču apstraktnog graficizma i španjolskog nadrealizma Joana Miroa. Tu je i nezaobilazna bondage tehnika koja u blagoj SM formi ljubi gornji dio siluete dok se u donjem događa prava „new look" ekspanzija. Iako se u određenim trenucima činilo da Zigman gubi kontrolu nad kolekcijom to je ipak bio samo lažni privid kojim nam je dizajner subverzivno poručio kako kontrole uopće nema. Oscilacije su se kretale od neonski žute likre pa sve do minimalnog indigo plavog kaputića. Ono što mladom Zigmanu padne na pamet to će odmah kreirati, bez straha i konvencionalnog suzdržavanja. On ne razmišlja o prodaji koliko o izmišljanju nove mašte svake sezone. Posebno su oduševili tretmani jeansa koji se postavio kao hit nove kolekcije. Zigman nije pretendirao na jeans 80'ih ili SM verzije Ricarda Tiscija za Givenchy već je stvorio vlastitu, psihodeličnu viziju mašni i resica koje su doslovno oživjele svaki komad. Tu leži njegova tajna i dobitna kombinacija jer Zigman ima odjeću koja živi sama za sebe bez obzira na manekenku koja ju nosi. Na kraju prave modne bajke postavlja se samo jedno logično pitanje: da li Hrvatska može podnijeti Zigmana i što će se dogoditi kada se ugase svjetla pozornice? Individualnost nije na cijeni u stilskom konformizmu većina Hrvata, ako isključimo modne insajdere, i to je pretpostavka koja bi ovog mladog genijalca trebala uputiti prema Londonu ili Parizu. Cijeli paviljon Zagrebačkog velesajma glasno je skandirao ali u zraku je ostalo visjeti pitanje o nosivosti Zigmanove čarolije u Lijepoj Našoj.
TIHOMIR KRZNARIĆ
Skroman i talentiran najbolji je opis dizajnera koji nas tiho i uporno oduševljava svojim pleteninama svake sezone bez ikakve pompe, fanfara ili popratnog „orkestra". Krznarić je prije svega radnik koji u dušu razumije svu ljepotu i kvalitetu ručnog rada. Njegova nova muza daleko je od androgene ili anoreksične Ruskinje kakve vladaju pistama svijeta, dapače, radi se o putenoj i senzualnoj ženi koja voli svoje obline. Četrnaest večernjih haljina otkrili su Krznarićev retro izlet u 80'e kada govorimo o neonskim preljevima i metaliziranom dojmu detaljnih pletenina. U određenim segmentima činilo se kao da ne gledamo pleteninu već precizne grafičke kodove koji samo odaju koliko je rada i strpljivosti trebalo za izradu jednog modela. Krznarićeve kreacije su univerzalne i jednostavne ali ipak ostavljaju dojam moćnih odijevnih predmeta. Na kraju defilea još jednom je pokazana dizajnerska solidarnost pošto se Tihomir poklonio u sakou koji su posebno za njega krojile Boudoirke.
IVAN LEDENKO feat. ĐORĐE SMAJLOVIĆ
Zanimljiva i originalna suradnja spojila je konceptualnog Smajlovića i omiljenog splitskog dizajnera cipela Ivana Ledenka. Smajlovića je zaintrigirala studija japanskog profesora Akiyoshi Kitaoka koja govori o psihičkom utjecaju optičkih iluzija putem različitih grafičkih uzoraka u pokretu. Dakle, op-art pokazao se kao izuzetno inovativna tema pogotovo radi činjenice što je spomenute uzorke Smajlović aplicirao na papirnate haljine. Moramo se podsjetiti kako se papirnatim haljinama proslavio modni arhitekt, britanski dizajner Hussein Chalayan. Veliki broj uzoraka kao i ultra kratke haljinice osim op-arta zagovarale su stil 60'ih godina prošlog stoljeća. Na cijelu priču nadovezao se Ivan Ledenko koji je ponesen istom tematikom dizajnirao niz poželjnih ženskih cipela od žarko zlatne pa sve do spomenutih optičkih uzoraka. Sama ideja Smajlovića u svakom je slučaju za posebnu pohvalu jer domaćoj modnoj sceni nedostaje intelektualnog zadiranja u odjeću i ispitivanja njenog smisla. Luksuzne i bogate Ledenko kreacije još su više pridonijele u stvaranju modne-oksimorno atmosfere.
FJABA
Nakon disco glama i Davida Bowiea u najboljem mogućem smislu, Ida i Marina otkrile su gumbiće u raznim bojama te su na taj način odlučile maksimalno iskoristiti njihovu funkcionalnost i efektnost. Prepoznatljiva metaliziranost i multifunkcionalnost nošenje same odjeće zasigurno će naići na odobravanje Fjaba fanova. Ugodne boje i soundtrack revije „Feeling Good" od velike Nine Simone imale su za cilj donijeti još jednu dozu optimizma među mode gladne Hrvate. Ipak, šteta što Fjabe nisu imale veći broj modela jer bi njihova osnovna ideja tek tada zasjala u punom sjaju, ovako smo se osjećali kao da smo pojeli ugodno predjelo, a glavnog jela niotkud.
ELFS
Ivan Tandarić i Aleksandar Šekuljica na pisti su da nas prije svega zabave bez ikakvih konstruktivnih modnih razmišljanja ili detaljnih razrađivanja svježih ideja. Njihovo koncentriranje na ekscentrične individualce glavna je odlika gotovo svake kolekcije. Baka Slavica, Belinda Bedeković, a sada i splitska kraljica fitnessa Nataša Bebić. ELFSI ovise isključivo o krajnostima karizme njihove sezonske muze i tu cijela priča počinje i prestaje. Koliko god se njihov trud činio površan čini se kako je itekako promišljen jer bez obzira što itko napisao o nedostacima ili manama kolekcije, njihove print majice sa upečatljivom Natašom ili goleme torbe sa ELFS logom biti će hit svih zagrebačkih klinaca i klinceza.
Objavljeno: 19.04.2009. u 21:51