HRVATSKA MODA

Tihana Harapin Zalepugin: ‘Vrata moje znatiželje uvijek su otvorena!’

Donosimo vam veliki intervju i ekskluzivne fotografije iz života poznate modne agentice!

P
rvi pogled na novu kampanju poznatog dizajnerskog dvojca LINK bio je dovoljan da shvatimo kako će fotografije i video iz spomenute kampanje izazvati hrpu reakcija i podijeliti mišljenje javnosti, ali i modne struke! U ulozi modela se naime našla poznata modna agentica Tihana Harapin Zalepugin koja u kampanji utjelovljuje stvarnu ženu koja se ne boji starosti i koja pripada generaciji žena za koje je stil stanje duha i odabira, ali ne i godina… 

Izlazak kampanje bio je odličan povod za odlazak na kavu s Tihanom na kojoj smo se dotakli raznih tema, počevši od samog angažmana za LINK kampanju (Tihana Harapin Zalepugin je zaštitno lice LINK kolekcije) pa sve do vremena kada je spomenuta modna agentica nosila modne revije, snimala editorijale i bila dio direkcije izbora za Miss Hrvatske. Osim što nam je otkrila brojne zanimljivosti iz prošlosti, Tihana je ekskluzivno za Fashion.hr Style Community ustupila neke od najdražih fotografija iz vremena kada se bavila modelingom i bila glavna zvijezda u editorijalima i modnim kampanjama…

Glavni razlog našeg današnjeg susreta je kampanja za hrvatski modni brand LINK by Ogi i Zoran. Nakon dugo vremena pojavili ste se u ulozi modela. Kako to?

Ulogu modela povjerili su mi ljudi čije modele inače obožavam, nosim privatno i općenito svoj ormar punim odjećom sličnog senzibiliteta i stila. Ponekad poželim otkupiti cijelu kolekciju, kad mi ju potajno pokažu prije neke vanjske ili naše prezentacije. Ali uvjerljiviji odgovor na ovo pitanje ipak bi bolje dali sami Ogi i Zoran.

Pretpostavljam da su Zoran i Ogi zaslužni za ideju da upravo vi postanete zaštitno lice nove LINK kolekcije? Kako ste reagirali na samu ideju?

Zoran i ja se često nađemo na kavi, dok se s Ogi obavezno družim na eventima. Tako sam uz jednu jutarnju kavicu doznala da za svoju novu kampanju žele kao model angažirati ženu u godinama i sa stavom. Na sljedećoj kavici Zoran se ‘usudio’ izgovoriti moje ime. Mali šok, ali i ogromna sreća zbog komplimenta da bi im upravo ja mogla uspješno prezentirati modele nove kolekcije. Kao agent dobro znam s koliko razmišljanja i premišljanja se biraju likovi za takve prezentacije, pa sam odmah počela osjećati veliku odgovornost, ali i strah da ih ne razočaram.


Nije tajna da ste već dugi niz godina velika obožavateljica dizajna Zorana Mrvoša i Ogi Antunac. Estetika branda vam je itekako bliska pa pretpostavljam da je snimanje dobro prošlo… Kako je bilo surađivati s Ogi i Zoranom, ali ovog puta ne kao njihov kupac, već kao model?

Svi smo prešutno osjetili da smo ovog puta zajedno isključivo u poslovnom smislu, pa smo se tako i ponašali. S mnogo respekta i uvažavanja, ali bez onih naših svakodnevnih prijateljskih razgovora. Oni su me odijevali, stilizirali, a ja sam kao poslušni model stajala i strpljivo čekala da krenem prema kameri i fotoaparatu. Vrlo zanimljivo iskustvo.

Kakav je bio osjećaj stajati ispred objektiva nakon dugo vremena?

Ovako profesionalno zaista nisam stajala pred objektivom jako dugo. No, iza aparata bio je čovjek čija energija me ‘kupila’ pri prvom susretu i krenula sam pozirati s puno povjerenja i malo razmišljanja. Mislim da smo uz veliki uzajaman respekt uspostavili sjajan profesionalni kontakt. Ma, cijeli tim je to kišno jutro funkcionirao kao jedna energija. Osjetila sam da mi i Sanja i Katica žele objasniti šta će točno raditi, ali ja sam ih samo pustila, bez pitanja i prigovora. Jedino sam kukala da ne želim jaki ruž na usne, što su svi ispoštovali.

S obzirom da ste se dugi niz godina bavili modelingom možete li nam reći koliko se to zanimanje u Hrvatskoj promijenilo u odnosu nekoć i danas?

Razlike su ogromne, od mjesta održavanja revija, ljudi angažiranih oko projekta, ljudi angažiranih oko modela, publike, ali i honorara. Osim nezaboravnih godina Modefesta (Trogir i Hvar) prikazivanje kolekcija se održavalo uglavnom u hotelima. U prvim redovima mjesta današnjih celebritija zauzimali su političari, uglednici ili oni koji su event platili. U samim počecima mi modeli smo si sami bili šminkeri, frizeri i stilisti. Na revije sam odlazila s koferom prepunim cipela, čarapa, marama, ogrlica, viklera, češljeva. No, par takvih angažmana i polovni auto je bio tu! To su zbilja bila nezaboravna vremena… Tek pojavom Modagrama, Viktora i Vinka započela je organizacija ovoga u čemu svi danas uživamo.
 

Pretpostavljam da je nekad bilo puno zahtjevnije pozirati jer se snimalo analognim fotoaparatima pa ste imali puno manje prava na pogreške?

Zbog svoje visine (168 cm) redovno sam se pretvarala da imam dva centimetra više, ali to se sve vidi pred fotoaparatom i pred kamerom pa su pripreme bile puno ozbiljnije i teže nego danas… No, zbilja sam obožavala snimanja. Bila su vrlo odgovorna, a pripreme dugotrajne jer greške nije smjelo biti. Niste mogli jednostavno stisnuti ‘delete’ i krenuti ponovno. Fotografije su možda bile malo ukočene, upravo zbog tog silnog čekanja pravog trenutka sklada izraza lica, svjetla, pokreta. No, bile su nekako toplije, iskrenije, vjernije stvarnosti.

 

Koja su vam najdraža snimanja iz prošlosti? Izdvojite nam svojih 5 najdražih kojih se uvijek rado sjetite…

Izdvojila bih osobu s kojom sam najviše voljela raditi, Višnju Serdar. Nevjerojatno snažno je prepoznala moju prikrivenu erotičnost i znala ju prenijeti na fotografiju. To su slike s mnogo duše i energije koja je i danas prihvatljiva. S muškim fotografima sam uvijek vrlo profesionalno odradila što je klijent tražio, ali zbog moje zatvorenosti kao ženu me nisu doživljavali. Upravo to sam i htjela. Njihove partnerice ili supruge nikad nisu bile ljubomorne na mene. (smijeh) Neko vrijeme bila sam zaštitno lice slovenske firme Toper, koja je zakupila prostor unutar emisije Nedjeljno popodne, mog sadašnjeg supruga Saše Zalepugina. Tih 70-ih godina smo se samo poznavali, uvažavali, sretali. No, ja sam ga uvijek gledala s nekim čudnim respektom i sjećam se da sam na snimanja odlazila uzbuđena što ću opet biti u blizini Saše… Vjerujte, pri svakom našem susretu kao da je prostrujila jedna mala doza približavanja, sve do konačne i trajne bliskosti 1988. godine.


Karijera vas je odvela od profesionalnog modela do vlasnice jedne od najjačih modnih agencija u Hrvatskoj. Kakav je osjećaj pratiti uspjeh vaših djevojaka na inozemnoj i našoj sceni? Na koje modele ste najponosniji?

Izuzetno sam sretna osoba, jer radim ono što volim i ono za što mislim da radim dobro. Nije uvijek jednostavno i ne znam da li mi treba više mudrosti, strpljenja ili znanja. Svaka situacija je novi izazov i moram se znati prilagoditi svojim raznim ulogama - prijatelja, profesora, sestre, majke, psihologa. Moram znati ne biti tužna, razočarana, moram znati odraditi izdaju, ali isto tako pokazati ogromnu sreću kada je uspjeh tu. Da, ponosna sam na mnoge, zaista mnoge djevojke. Neću izdvajati niti missice, niti modele. Toliko njih je zaslužilo moju ljubav i povjerenje, što im nikada neću uskratiti.


Prošle ste godine proslavili veliki 15. rođendan Talia model agencije. Kako se rodila ideja za pokretanjem modne agencije i kako su izgledali počeci u tim vodama? 

‘Krivac’ za pokretanje agencije bila je situacija koja se stvorila oko Lejle Šehović (danas Filipović) i više nisam nalazila smisao sudjelovati u izboru koji djevojci zbog porijekla oduzima titulu. Mojim odlaskom zapravo je počeo raspad direkcije i nekako se do danas nije pronašlo idealno rješenje za ponovno osvajanje svjetskih titula ljepote. Ime agencije nametnulo mi se sugestijom jedne numerologinje, koja mi je jednom savjetovala da vlastito ime promijenim u Talia, što bi me navodno učinilo sretnijom. Nisam ju poslušala, ali sam savjet iskoristila u ovom smislu. Funkcionira sjajno! (smijeh) Nije bilo jednostavno, ali skupljena osobna iskustva iz modelinga, izbora za miss, organizacijskog rada u Lisinskom, ljubav prema modi, sve se to skupilo u jaku energiju i želju za stvaranjem vrhunske modne obitelji. Vjerujem da ćemo proslaviti još nekoliko okruglih godina. Volim to što radim i nastojim prenijeti na svoje djevojke radost i ponos što su u svoju biografiju upisale i zanimanje modela!

 

Spomenuli ste izbor za Miss Hrvatske… Kad razmišljamo o njemu, ne možemo ne primijetiti drastičnu razliku devedesetih u odnosu na danas. Budući da ste sudjelovali u direkciji, kakve vas uspomene vežu uz to vrijeme i na uspjehe kojih djevojaka ste najviše ponosni?

Izuzetno sam profesionalno i ljudski ponosna na 5 godina koje sam kao casting manager provela u direkciji Miss Hrvatske. Ostale su to i godine i missice za pamćenje. Sjećam se napetosti koja je vladala prije finalnog izbora i gotovo svaka obitelj je na neki način pratila sam događaj. U to vrijeme izbori su se pratili ispred malih ekrana kao danas nogometna prvenstva! Podsjećam na imena i tadašnja prezimena djevojaka koje su proglašene najljepšima: Anica Martinović, Branka Bebić, Vanja Rupena, Martina Novosel, Lejla Šehović. Podsjećam i na njihove pratilje ili finalistice: Anđa Marić, Iris Rajčić, Antonija Šola, Tijana Šafar… I danas, kada su mnoge već supruge i majke, mnogima zastane dah od njihove pojave. Ponosna sam na sve što su učinile kao predstavnice ljepote svoje zemlje, ali još više na život kojim su hrabro i mudro krenule nakon odrađenih titula. Naša veza ostala je trajno topla i s mnogo uzajamnog uvažavanja.

Posljednjih par godina svjetska modna scena nametnula je trend modnih veteranki u dizajnerskim kampanjama. Što mislite o tom potezu?

Nisam baš pristalica da se u modnom smislu koriste celebritiji ili starije ili neke ekstremne osobe, jer jednostavno želim da se time bave moji modeli! No, nakon ovog mog angažmana moram šutjeti! (smijeh) Zapravo svatko ima pravo pokušati doprijeti do kupca na način za koji misli da će biti najučinkovitiji. Tržište će vrlo brzo dati odgovor.


Kako reagirate na komentare o kampanji za LINK koja je puštena u javnost u petak?

Kada smo krenuli u ovaj projekt svi smo bili svjesni da će komentari prštati raznim emocijama, pohvalama, kritikama. U vrijeme kada svi nastoje biti što ljepši, mlađi i ispeglani, mi smo do krajnje realnosti izveli priču žene koja svjesna svojih godina nameće duh neprolaznosti, znatiželje, nenametljive mladosti. To jesam ja. Nikada ne tajim gdje sam po pitanju datuma rođenja, ali živim danas za sutra. Ne patim nad starim fotografijama i ne maštam o prošlosti. Uživam u svemu što mi je dostupno danas i tu pozitivnu energiju nesebično dajem svima koji se nađu u mojoj blizini i koji su ju spremni prepoznati. Želim da taj optimizam i ‘vječnost’ barem dijelom poprime i moje djevojke, da se ponose svojim tijelom, izgledom i zanimanjem.

Što iduće možemo očekivati od vas? Možda neku novu kampanju?​

Nije ovo nikakav novi početak, već nekako točka na i jednog lijepog druženja, uzajamnog poštovanja, prijateljstva, uvažavanja onoga što radimo. Ali poznavajući mene, nikad se ne zna. Vrata moje znatiželje uvijek su otvorena!


Ana Bacinger

photos: Jure Perišić, privatni album
Objavljeno: 14.07.2014. u 11:34

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p