By Dorotea Paponja, 18.11.2023.
U našoj rubrici 'Ones To Watch' predstavljamo inspirativne pojedince na čiji rad vrijedi obratiti pozornost. Kroz seriju intervjua imat ćete priliku upoznati kreativce koji se ističu svojom jedinstvenom vizijom i originalnim idejama. Ovog tjedna smo u rubrici 'Ones To Watch' ugostili mladog modnog dizajnera Vicka Racetina.
Ovaj 27-godišnji Splićanin netom je diplomirao na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu, no iza sebe već ima mnoštvo upečatljivih kreacija. Vickova diplomska kolekcija naziva [grand]-PA predstavila je veliki zaokret u njegovom radu - nakon mračne, pankerske estetike kojom se predstavio kroz brend Razzettini, dizajner je inspiraciju potražio u osobnom iskustvu, djetinjstvu i uspomenama na djeda. Spomenuta mu je kolekcija donijela pobjedu na ovogodišnjem DIPMOD-u, reviji diplomanata TTF-a, a u razgovoru smo doznali nešto više o ovom talentiranom umjetniku.
Kada se javio tvoj interes i ljubav prema modi?
Ustvari dosta kasno, tijekom srednjoškolskih dana, dok sam crtao arhitektonske nacrte i dizajnirao namještaj. Uvijek sam crtao modne figure na zadnjim listovima knjiga i bilježnica, a sve je počelo od animea, crtanih filmova i zanimljivih bajkovitih likova.
Kako bi opisao svoju estetiku?
Za vrijeme preddiplomskog studija u mojoj je estetici bilo mnogo elemenata panka. Bila je kaotična u uzbudljivom smislu, s puno šiljaka i bodeža - što luđe to bolje! Ipak, nakon moje završne, diplomske kolekcije počela me vući smirenost i čistoća. Htio bih se više posvetiti pažljivom odabiru materijala i značenju same odjeće, jer mislim da joj upravo te značajke daju pravu moć. Volio bih nastaviti raditi u estetici koja prevladava u mojoj diplomskoj kolekciji, stoga je najbolji opis za moju trenutačnu estetiku - "grandpa style".
Imaš li neke modne ili vizualne uzore koji su na neki način utjecali na tvoju estetiku?
U samim počecima to su bili McQueen, Mugler i Vivienne Westwood jer su znali kako napraviti show i dramu. Kada pričamo o mojim najnovijim radovima, teško mi je izdvojiti nekog konkretnog dizajnera koji je utjecao na mene, ali inače sam jako puno proučavao Martina Margielu, njegov rad te konceptualni smisao za odjeću. Možda bih mogao reći da je zadnji estetski i vizualni uzor bio moj djed i njegova odjeća.
U svojoj diplomskoj kolekciji si se referirao na odnos s djedom i djetinjstvo. Zašto si odabrao upravo ove motive?
Diplomsku kolekciju sam odlučio posvetiti djedu i motivima iz djetinjstva jer sam imao želju da odjeća poprimi neko značenje i da se mogu povezati sa svakim komadom. Kolekcija se uvelike razlikuje od mojih prijašnjih radova, no to sam možda i želio. Ova kolekcija je bila potrebna i bitna meni i drugima, kako bi do izražaja došao veliki rad, trud i znanje, za razliku od maski, rogova i sličnih stvari koje nužno nemaju sentimentalnu vrijednost. Moglo bi se reći da su neki od mojih prijašnjih radova osmišljeni za Instagram i za publiku, ali zato je kolekcija [grand]-PA nastala za moju dušu.
Na koje su sve načine ovi motivi zastupljeni u tvojoj diplomskoj kolekciji?
Diplomska kolekcija se sastoji od mnogo sitnih detalja koji simboliziraju ili asociraju na moje okruženje, djetinjstvo i djeda kao osobu koja je bila bitna značajka odrastanja. Kolekcija je započela istraživanjem starih fotografija djeda iz 90-ih godina. Birao sam i izdvajao sitne detalje iz njegove odjeće te ih raznim postupcima poput multipliciranja, uvećavanja i skeniranja uobličio u kolekciju koja ima taj retro "grandpa vibe". Njegova osobnost i karakter se simbolično pojavljuju u detaljima kroz košulje, način kopčanja, položaj džepova i u detaljima pletenine. Taj pokušaj vraćanja u zaboravljene trenutke sam pokušao riješiti taktilnom vrijednošću kroz odabir materijala mekanih i grubljih tekstura. Tu se još javlja utjecaj morske obale, ribarskih mreža i sličnih motiva koje predočavam heklanim mrežastim majicama i prišivenim kamenčićima te biserima.
Kojim si se još temama bavio tijekom svog studija na TTF-u?
Tijekom studija sam radio u sklopu kolegija, ali bi se usudio reći da sam više radio stvari u svoje slobodno vrijeme. Zanimale su me nove tehnike i nove stvari, a većinu sam toga istražio i naučio sam. U jednom trenutku sam se čak bavio uzgojem kombuche kako bi dobio vlastiti biorazgradivi materijal koji nalikuje koži. Bilo je tu jako puno projekata i vjerojatno se ne sjećam svakoga. Bilo je puno kostima na preddiplomskom jer je to nekako bio prvi interes za modu, ali na diplomskom studiju su stvari postale malo ozbiljnije i počeo sam kreirati i stvarati nosive avangardne komade inspirirane svojim strahovima i ljudskom anatomijom.
Što te u tvojoj svakodnevici najviše inspirira za tvoj rad?
Iskreno, ne postoji određena stvar koja me inspirira. Većina dana prođe mi bez ikakve inspiracije. Ideje nekako krenu dok radim na nekom drugom projektu ili me nekakav detalj iz prijašnje priče pokrene da napravim nešto novo i drugačije.
Na DIPMOD-u si odnio glavnu nagradu. Što za tebe znači to priznanje?
To mi je bio veliki šok! Bio sam bio ljut i nezadovoljan s izlascima na pistu, stvorio se kaos u backstageu. Nisam stigao obući modele kako sam zamislio i jednostavno nisam bio zadovoljan. Moje kolegice su imale izvrsne radove i smatram kako je nagradu mogao dobiti bilo tko od nas. Svi smo se trudili do zadnjeg trenutka. Diplomski rad nam znači puno jer predstavlja nas kao dizajnere, našu estetiku i znanje. Nagrada također ima veliko značenje i zahvalan sam na njoj do kraja života. Drago mi je što je žiri uspio prepoznati ručni rad, savladanu tehniku šivanja i heklanja.
U kojem bi se smjeru volio razvijati u budućnosti? Znam da imaš brend Razzettini, planiraš li mu se više posvetiti sada kada si završio fakultet?
Brend Razzettini je moj prvi projekt, uključuje sve ludosti, maske i pankerske kreacije koje ću vjerojatno nastaviti raditi jer za njih postoji publika, a i meni je zabavno kreirati takve stvari. U budućnosti bih volio krenuti ka ozbiljnijem svijetu mode i posvetiti se nosivoj odjeći s pričom i značenjem, koja bi nosila moje pravo ime.
Za kraj, jedan savjet za početnike - kako se izdvojiti na modnoj sceni?
Teško mi je dati savjet početnicima jer vjerojatno i meni još treba pokoji savjet. Na temelju vlastitih iskustava, mogu jedino savjetovati početnicima da rade ono što vole i budu uporni u tome. Potreban je rad, rad i samo rad. Stvari koje ne možete naučiti na fakultetu, istražujte sami u slobodno vrijeme istraživati i jako puno šivati. Možda mislite da biti modni dizajner znači samo crtati i platiti drugome da sašije, što je u redu, ali ja se s time ne slažem. Biti modni dizajner je puno više od toga i mislim da je potrebno prije svega poznavati zanat i imati neko znanje i smisao za krojenje i materijal. Ja to nisam imao, no sve naučio sam, što znači da se može! Potrebno je raditi, vaš rad treba govoriti za vas i na kraju će vas upravo vaš rad izdvojiti od drugih.
Objavljeno: 18.11.2023. u 08:41