ZANIMANJE 'STILIST'

U posljednje vrijeme ne možemo se oteti dojmu kako se mnogi u Hrvatskoj nazivaju stilistima. Nejasno je zašto se uopće medijski prostor poklanja osobama koje više vole promovirati sebe umjesto svoj posao, osobama 'bez pokrića' i znanja, te se tako šalje poruka kako biti stilist znači cjelodnevno ispijanje kava, shoppingiranje i naslikavanje. Ne samo da krive osobe nose 'label' stilist već se i njihovom eksponiranošću stvara krivo mišljenje i stav o tom zanimanju, dok pravi ljudi ostaju u sjeni. Odlučili smo se pozabaviti temom što zaista znači baviti se 'stylingom' i što se sve pod tim podrazumjeva. Tako smo pitanja o tome što zaista znači biti 'stilist' postavili osobama koje iza sebe osim dugogodišnjeg iskustva i velikih suradnji imaju i ono najvažnije - znanje. Grgo Zečić i Romano Decker zasigurno su jedni od njih.

Karijera stilista Grge Zečića započela je kada je sa samo osamnaest godina otputovao u Pariz, gdje se i zaljubio u modu. ''Oduvijek sam bio zaljubljenik u suvremenu umjetnost, Yves Klein, Andy Warhol, Jackson Pollock, Vanessa Beecroft, to je ono što me privlačilo i tako je ostalo do dan danas. Moda je došla sasvim iznenada i igrom slučaja.'' opisuje svoje početke. Danas se ipak, uz karijeru stilista, uspješno bavi i pisanjem, uređivanjem te odnosima s javnošću. ''Radi se o međusobno povezanim poslovima unutar raznih modnih priča. Postoji razlika u definicijama stilista i problem je što svi generaliziraju to zanimanje. Ja sam prije svega modni stilist i moj rad je ponajprije fokusiran prema izdavaštvu odnosno magazinima.'' komentirao je Grgo.

Još jedan poznati stilist koji je imao priliku učiti o modi u inozemstvu je Romano Decker. Nakon završenog studija u Londonu dobio je priliku  'trenirati' za stilista u prestižnoj modnoj kući Prada. ''Vrlo brzo jedno je vodilo drugom, za tri mjeseca postao sam voditelj jednog segmenta poslovanja, a već za šest mjeseci sam radio kao voditelj projekta otvaranja novog showrooma na Bond Streetu, koji sam sa svojim timom vodio slijedeće dvije godine do povratka u Zagreb. Rad u Pradi smatram neprocijenjivim iskustvom.'' Njegova karijera također se kretala u raznim smjerovima, a do karijere u 'stylingu' dovela je upravo ta potreba da se bavi svime, od fotografije, modnog dizajna, kostimografije pa sve do dizajna šešira (asistentura na katedri za dizaj šešira na Central St Martins College). Naposljetku se vratio svojoj prvoj ljubavi - fotografiji. Tako je u Rovinju, na manifestaciji 'Photodays' osvojio nagradu za najboljeg fotografa zajedno s partnerom Dejanom Kutićem. ''Fotografija je kod mene prisutna od početka, krenulo je od dvije generacije profesionalnih fotografa u obitelji koji su me naučili gledati, te zahvaljujući čemu se i desila ljubav. Zatim preko fotografskog smjera u Školi primijenjenih umjetnosti, te studija dizajna i dugogodišnjeg rada na produkciji modnih i reklamnih fotografija.''

Za vrijeme partnerstva u Studiju I-gle, gdje je radio stilistički posao za modne revije i reklame, modni urednik Elle-a Saša Joka ponudio mu je da stilizira modni editorijal, te je tako  započela Deckerova šestogodišnja karijera koju je do danas pretvorio u uspješan biznis.

Međutim, može li se od tog biznisa živjeti u Hrvatskoj i što sve uopće spada pod pojam 'stilista'?

''Od svakog zanimanja se može živjeti ako učiš brzo te radiš dovoljno kvalitetno i profesionalno,'' odgovara Grgo, ''Međutim, za razliku od inozemstva u Hrvatskoj je stilist „onaj dečko koji nosi vrećice", dok je vani on desna ruka dizajnera i glavni savjetnik urednika mode. Primjerice, vani je prirodno da dizajneri kao što su Miuccia Prada ili Marc Jacobs za Louis Vuitton nikad ne stiliziraju vlastite revije već to prepuštaju upravo stilistima. Neki hrvatski dizajneri takvo što ne mogu prihvatiti, a time ne shvaćaju važnost objektivnog oka koje je potrebno za lansiranje kolekcije.''

Grgo Zečić poznat je po svojim suradnjama izvan lijepe naše i od samoga početka težio je modnom svijetu u inozemstvu. Danas ga u Parizu dočekaju pozivnice za gotovo sve revije, uživa u društvu Stelle McCartney, a imao je priliku surađivati s velikim Johnom Gallianom i Gaultierom. Kako mu je sve to uspjelo?

''Johna Galliana sam upoznao u svojoj drugoj sezoni Pariza pa sam tako preko PR ureda uspio dogovoriti snimanje editorijala direktno u njegovom ateljeu. Ista situacija je bila sa Gaultierom.'' Sklopio je i suradnju između hrvatske Gale Style i najutjecajnije modne kuće Comme des Garcons, tako da je najzatvorenija modna kuća čija dizajnerica nikada ne daje intervjue pristala na snimanje prvih linija COMME des GARCONS. ''Čini mi se kako nitko ni dan danas nije svijestan da je tada jedna mala Gala Style iz Hrvatske uspjela napraviti nemoguće.'' komentirao je Grgo koji osim sa Galom Style surađuje i sa časopisima Story, Gloriom, Gloriom GLAM i Graziom.

S časopisom Story i Gala Style također je radio i Romano Decker, a na njegovom popisu nalaze se još poznate reklamne kampanje za modnu kuću Magma, Urban Republic i Coconut, zatim suradnja s modnom kućom Image Haddad i X nation, te suradnja s dizajnericom Brankom Donassy i Studiom I-gle.

''Volim brze promjene i suradnju sa timovima. U kreativnom procesu teško mi se dugo zadržati na jednome mjestu, a rad u magazinima i na reklamnim kampanjama pruža mi mogućnost brzog filtriranja ideja u interakciji sa zanimljivim i inspirativnim suradnicima. Najbolja strana je svakako kada se postavljeni koncept uspješno pretvori u vizual koji prenese poruku i ostavi traga na percepciji modne ideje ili proizvoda.''

Ipak, najpopularnija tema ovih dana je tema 'kvazi' stilista koji pune stranice novina i prevladaju na televizijskim ekranima. Rangiraju li se stilisti po zastupljenosti u medijima? Zasigurno ne. ''Prvo: modni stilist nije „dječak koji nosi vrećice", drugo: ako čitaš Vogue ne znači da si automatski stilist i treće: kao esteta se rađaš i neke stvari u životu jednostavno nije moguće naučiti. Potpuno needucirani i netalentirani ljudi predstavljaju 'kult stilista' u našoj javnosti. Ne možeš se nazvati modnim stilistom ako ne znaš što je Balenciaga ili 'New Look' silueta jer uz određenu dozu talenta, znanje je potrebno.'' smatra Grgo.

Romano Decker dijeli slično mišljenje, ''Oni koji se takvima nazivaju jer je to iz nekog razloga 'trendi' i možda im mediji kojima su interesantni pomažu u stvaranju određenog željenog i poželjnog statusa, spadaj u istu kategoriju kao i 'kvazi' glumci koji nikada ništa nisu odglumili, modeli čiji je vrhunac smiješenje na nekom auto sajmu, pjevači koji godinama 'ulaze' u studio sa odličnim novim pjesmama, 'pseudo' filozofi, psiholozi, književnici, novinari bez opće kulture i znanja o tome o čemu pišu itd.'', te zaključuje ''Kao i svaki loš trend, oni će brzo nestati i biti zaboravljeni, a sljedeće će sezone biti 'popularna' neka druga profesija.''  

Uspješni stilisti i pravi profesionalci uvijek su ostajali skoro anonimni i predstavljali se najviše kroz svoj rad. Tako je i s hrvatskim stilistima koji zaslužuju taj naziv u pravom smislu riječi. A tko se još nalazi na toj listi te kako se razvijala njihova karijera, moći ćete saznati već u sljedećem dijelu intervjua s poznatim hrvatskim stilistima.

Tina Bačić