MODNI TALENTI

Biti muški model

Grgo Zečić otkriva problematiku muških modela

Pozicija muških modela u svjetskoj modi nekoliko je puta mukotrpnija i nestabilnija od one koju uživaju njihove ženske kolegice -ako je takvo što uopće moguće zamisliti. Mainstream modni mediji tu tematiku vješto zaobilaze kao da se radi o Pandorinoj kutiji koju svi poznaju ali nitko ju ne želi otvoriti. I dok se u javnosti naveliko raspravlja o kokainu, prostituciji, anoreksiji, i svim ostalim zamkama koje očekuju mlade djevojke - nitko ne razmišlja o ispitivanju istih problema koji se pojavljuju u svijetu muških modela. Po tom segmentu, u ionako diskriminirajućem modnom svijetu, dečki su više nevidljivi i manje bitni od djevojaka.

Ukoliko nisu potpisali ugovor s kozmetičkim ekstenzijama kuća Ralph Lauren, Gucci ili Dolce & Gabbana, muški modeli apsolutno su potplaćeni u odnosu na svoje kolegice -kada je primjerice riječ o iznosima koje dobivaju za modne kampanje. Njihov egzibicionizam, jer kako drugačije nazvati tu modnu pustolovinu, osvaja zlatne poene tek kada ih u svoje krilo uzme Gap ili možda H&M koji za svoje kampanje i lookbookve izdvajaju velike honorare.

Tužno ali istinito: pozicija muških modela sve je neizvjesnija, neozbiljnija i kritičnija.

Koliko god se nespretni novinari ponekad zaigrali s epitetima, činjenice govore kako u općoj i modnoj javnosti sintagma muškog "supermodela" nikada nije postojala. Ako malo bolje razmislite na prste jedne ruke jedva možete nabrojati nekoliko muških modela koji su zaslužili titulu "top". S druge strane, ta ista imena koncizno mogu nabrojati samo oni modni insajderi koji se posebno i koncentrirano zanimaju za to područje modelinga.

                

Dečkima danas nisu presudile samo cure, oko kojih se PR biznis mode uvijek vrtio, već i celebrity glumci koji su preoteli i ono malo potencijalnih reklama koje su ostale na ogoljenom tržištu. Jedino razdoblje u posljednjih petnaestak godina kada je muški modeling bio na vrhuncu usko je povezano uz Hedia Slimanea i "Dior Homme revoluciju" koja je naglavačke promijenila poimanje "muškog modela" u 21. stoljeću. Hedi je svojim casting izborom eliminirao sve one dečke koji su se tada smatrali modelima te je stvorio posve novu struju "dječaka s ulice" koji su preko noći postali njegove muze. Nesretnoj poziciji muškog modela pojava androgenosti još je više naštetila jer varijacije na tu temu postale su beskonačne. Prije svega, 80% današnjih modela nisu muškarci već dječaci koji su izloženi opasnom utjecaju modne industrije. Komercijalni klijent od vas traži zdravi, "boy next door" izgled dok važan modni klijent želi androgenu rock izgladnjelost koja graniči s ozbiljnom definicijom manoreksije, termina o kojem se u javnom prostoru još uvijek izuzetno malo razgovara.

Danas, u definiciji muškog modela vlada elementarna zbunjoza jer čini se kako nitko ne zna što zapravo želi. Koji je njegov profil i kako bi točno trebao izgledati?

Koliko god djevojke djelovale različito, postoje točni gabariti po kojima se raspoznaje i definira njihova modna budućnost. S druge strane, dečki se koriste kao igračke za jednokratnu uporabu bez dugoročnog razmišljanja. Ne treba iznenaditi što su dečki u modi pet puta više izloženiji nemoralnim ponudama od djevojaka. Nažalost, veliki broj njih prisiljen je igrati po surovim pravilima jer to je cijena koju moraju platiti za kamere, reflektore i fotografe koji ce im aplaudirati nakon što ih je određeni dizajner postavio na tron. Od "zlatnih američkih dečkiju" Brucea Webera pa sve do androgenih adolescenata Stevena Kleina, formacija "muškog top modela" još se uvijek u modnom svijetu nije iskristalizirala kao ozbiljan fenomen.

Novi udarac na ionako krhku instituciju muškog modela zadao je Andrej Pejić koji svojim metamorfozama izaziva golemu pažnju medija naviklih na razne eksperimente koje dizajneri serviraju. Ono što je interesantno zaključiti je sljedeće: dok život djevojaka u modi ovisi o interesu i agilnosti velikih fotografa, život dečkiju uvjetovan je isključivo zainteresiranošću dizajnera. Iz toga proizlazi kako su dečki u modi nešto poput modnog dodatka koji je uvijek pri ruci ako zatreba, dok se milijuni dolara isključivo lijepe za Laru Stone ili Gisele. Veliki broj svjetskih modnih agencija više ne plaća avionske karte svojim dečkima jer su odustali od takvih investicija. Upornost pri uspjehu stoga više nego ikada ovisi na samim dečkima koji se rukama i nogama bore za svoje mjesto u svijetu koji ih ionako ne shvaća kao "ozbiljne igrače" nego samo "lijepa lica".

Grgo Zečić

Objavljeno: 26.03.2012. u 11:34

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p