Jedan od razloga zašto volimo modu je što taj što je prevrtljiva. A da je moda jedna krajnje neodlučna dama primijetila je i novinarka Daily Maila Liz Jones koja je ostala šokirana tijelima na londonskom tjednu mode.
Voljeli smo Cindy, Claudiu i Naomi, maštali o Kate, slinili za seksi fotkama Crystal Renn i diskutirali o pravu na rad Andreja Pejića, ali jedan trend u modellingu se gotovo to cijelo vrijeme održao- ekstremna mršavost.
Nakon kratkotrajne poplave oblina, mršavice su se vratile, a navodno je ove sezone dizajnerica Maria Grachvogel morala prekrojiti cijelu kolekciju jer nije mogla naći dovoljno „debele" modele!
Da je stanje kritično, svjedoči razmišljanje Liz Jones koja se kao mlada djevojka borila s anoreksijom: „Pomislila sam kako gledam u sebe, u dobi od 18 godina, kada sam težila 35 kilograma i da se nalazim u bolnici u St. Bartu. Uspravila sam se i pogledala oko sebe da bi se uvjerila da i drugi misle što i ja. Ali ne, svi su se samo smješkali i tipkali na svoje iPadove... kad toliko identičnih djevojaka građenih poput šibica prođe pokraj vas, polako se naviknete na masku smrti koju te tinejdžerke nose."
Jedna od tih „djevojaka smrti" bila je i Chloe Memisevic, uzdanica Wilhelmina Modelsa- iste agencije koja je donedavno propagirala ideju zdravog modellinga. Chloe je zaštitno lice Marca Jacobsa, nosila je nekoliko velikih revija ove sezone, a navodno joj je indeks tjelesne mase ispod 15! Inače, normalnim se smatra onaj između 18,5 i 24,9.
„Kako bi dobili ideju o tome koliko je poremećen sadašnji modni standard. evo jednog primjera: Yasmin Le Bon je nosila reviju Isse. U osamdesetima ona je bila pojam za veoma mršavog modela bez grudi, a na pisti, pokraj svih onih izgladnjelih šesnaestogodišnjakinja je izgledala poput slonice!"
Yasmin Le Bon 1985.
Chloe nije jedina. Za Hannah Hardy Liz piše kako „ima bokove na kojima možete naribati parmezan", a Martyna Budna im je „dala rebra na prebrojavanje".
Nisu modeli krivi. Naravno da nisu, jer često ulaze u taj svijet bez ikakvih znanja o tome što ih očekuje, osim jednog- da moraju biti spremne učiniti štošta za honorar, između ostalog skinuti se do gola, pozirati na konju ili- skinuti deset kilograma. Problem je u agencijama, klijentima, modnim časopisima, dizajnerima...
Hannah Hardy
Upravo zato je Lorraine Candy izazvala mnogo gnjeva svojom izjavom da njeni čitatelji žele prekrasno i lijepo, uz pitanje „Zar su žene toliko glupe da misle kako je ta slika stvarna?"
Liz ima spreman odgovor: „Žao mi je Lorraine, ali zvučiš kao Mubarak modnog svijeta, ne želiš se promijeniti iz straha- u tvom slučaju straha od gubitka oglašivača, a samim time i posla. Samo ti stavi Keiru Knightley koja je kostur."
Svi dizajneri koje je Liz anketirala, od kuće Erdem do kuće Christopher Kane, su tvrdili kako su angažirali zdrave modele, a u kaže kako se u backstageu može vidjeti da je jedna Lara Stone, koju mnogi navode kao zdravog modela, zapravo samo nekoliko centimetara šira od kolegica. Čak i Crystal Renn, nekada rasna bomba, mršavi.
Liz je očito ogorčena, a možda i s razlogom jer je svjesna kako je u publici bila Nita Dickson. Nama to ime ne znači ništa, ali Nita je majka koja je izgubila kći zbog bolesti koju je uzrokovala anoreksija.
„Da je barem Erdem tu večer upoznao tu ženu koja je sjedila u publici. Dok sam radila na jednom dokumentarcu sprijateljila sam se s njenom kćeri Sophie koja je u trenutku smrti imala samo 20 kilograma. Razgovarala je sa mnom kada su joj dva zuba iz usta doslovno ispala na pod! To je strana koju sve te lijepe revije ne pokazuju- ružna strana mršavosti. „
preuzeto s Daily Mail
B.K.
Objavljeno: 24.02.2011. u 14:01