TINA LONČAR

Modne žrtve - kako je to umrijeti za ljepotu?

Vrijeme u kojem su modni trendovi bili zbilja pogubni

Dok je jednog popodneva 1861. godine opušteno sjedila pored kamina, u svojoj dekadentnoj krinolini kakve su tada bile po zadnjoj modi, maleni je plamičak sletio na haljinu gospođe Fanny, supruge britanskog poete Henryja Wadswortha Longfellowa. Haljinu koju je činila masivna konstrukcija te nekoliko slojeva pamuka i tila, bilo je nemoguće odjenuti, ali i skinuti bez ičije pomoći. Zarobljena u svojoj dramatičnoj krinolini iz koje se nije mogla osloboditi, Fanny je ubrzo pojela vatra, a jedino što je ostalo netaknuto je - metalna konstrukcija. Bila je to samo jedna od brojnih bizarnih smrti prouzrokovanih modnim trendovima toga vremena koji su kombinirali neistraženo polje kemije i vječitu ljudsku potrebu za ljepotom. Niti um Edgara Allana Poea ne bi bio toliko kreativan u smišljanju brutalnih modnih horora, kao što je to bilo mračno 19. stoljeće. Trendovi u modi i industriji ljepote, odnosili su zdravlje, zdrav razum, pa na koncu i mnoge ljudske živote

Arsen se, inače poznat kao ubojit element koji se najčešće koristio kako bi se, bez da išta posumnja, otrovao neprijatelj, vrlo intenzivno koristio kako u modnoj industriji pa tako i u industriji ljepote. Tablete s arsenom prodavale su se u licenciranim ljekarnama obećavajući ženama lijep ten "bez nedostataka poput akni, mrlja i pjegica". On bi nakon određenog vremena korištenja trajno oštetio živce, a medicinski zapisi iz tog vremena govore o tome kako žene zbog nervnih oštećenja nisu mogle podignuti ruke u zrak. Popularni češljevi koje su žene nosile u svojim frizurama, eksplodirali bi na njihovim glavama ako bi došli u doticaj s izvorom topline, a kemikalije koje su se koristile za proizvodnju boje za odjeću, izazivale su čitav niz zdravstvenih komplikacija, većinom kod onih koji su bili uključeni u proces proizvodnje. Izraz "lud kao šeširdžija" (hint: Mad Hatter iz Alise u zemlji čudesa) potječe upravo iz vremena 19. stoljeća. Mnogi su se cilindri, popularni među muškarcima, izrađivali od zečje ili dlake dabra koja se tretirala živom pomoću koje se "začešljavala" neukrotiva dlaka životinje. Šeširdžije su, zbog stalne izloženosti izrazito otrovnim parama žive koje su udisali, vremenom ludjeli, bili izrazito paranoični, živa im je napadala živce pa su se pritom i nekontrolirano tresli. U finalnom bi stadiju izgubili zube, srce bi im prebrzo lupalo, a nisu mogli niti disati. Sve je to bio znak skore smrti. No, unatoč tome, izrada šešira uz pomoć žive nikada nije bila zabranjena u Britaniji. Jedino što je spašavalo živote je bio izlazak šešira iz mode. Okrutno. No i tada je, očito, novac bio važniji od života šačice radnika.

Unatoč tome što je arsen bio poznat kao otrov, bio je posvuda u vrijeme viktorijanske Engleske – koristio se za izradu svijeća, zavjesa, otrova za štakore, tapeta, piva, pa čak i hrane... No posebno je bio popularan u proizvodnji odjeće jer se pomoću arsena dobivala najljepša nijansa zelene boje, najpopularnije boje kada su u pitanju bile haljine za bal ali i rukavice, cipele te sitni umjetni cvjetići koji su se nosili u kosi i odjeći. Upravo su ti cvjetni dodaci bili kobni za mnoge proizvođače. Matilda Scheurer, 19-godišnjakinja koja je izrađivala ukrase za kosu, zbog izloženosti živi umrla je u teškim mukama, s pjenom na ustima, zelenim očnim jabučicama i noktima koji su poprimili popularnu nijansu. Fotografije koje prikazuju radnje prepune krvavih rupčića i djevojčica s povezanim dlanovima, govore dovoljno o hororu mode 19. stoljeća. Sljepoća i ludilo bile su normalna posljedica izloženosti opasnim kemijskim supstancama, a oboljele su se žene i dodatno omalovažavale jer se smatralo kako su ti simptomi posljedica promiskuitetnog ponašanja i spolnih bolesti poput sifilisa. Nije slučajnost da je Charles Baudelaire svojoj zbirci pjesama dao ime - Les Fleurs du Mal (Cvjetovi zla).


Medicinska analiza potvrdila je kako neki ukrasi za kosu sadrže dovoljno arsena da otruju dvadeset ljudi, a jedna je zelena krinolina dovoljna, pisalo se, da "pogubi čitavu četu udvarača". Balovi, najluđe zabave viktorijanskog doba, prozvani su "plesovima smrti". Zelena je, vremenom, prestala biti modni hit i postala pomalo ukletom, pretežito zbog medicinskih napisa koji su upozoravali na teške zdravstvene probleme koji su slijedili zbog izloženosti arsenu. Loša reputacija toliko je dugo pratila zelenu boju da su čak i švelje u radionici Coco Chanel stavile veto na kobnu nijansu.


Arsen je posebno poznat kao iritabilna kemikalija koja prouzrokuje svrbež, guljenje kože oko nosa, usana i s dlanova te otvaranje živih rana što je samo olakšavalo dodatni ulazak otrova u krvotok onome tko je ovom otrovu bio stalno izložen. Baš zbog toga, ona je uskoro bila zabranjena u većini zemalja. Kako je zelena, koja se vezivala uz visoki stalež, izašla iz mode, žene koje su pripadale srednjoj klasi brzo su usvojile trend nošenja odjeće "duginih boja", a pristupačnost takve odjeće znači da su žrtve koje su je izrađivale bile još brojnije od onih koje su proizvodile zelenu. Slengovski su se takve viktorijanske haljine zvale "Totty-all colours", a obrađivale su se čitavim nizom različitih kemikalija čije su supstance redom ubijale one koji su ih izrađivali.


Cipele s potpeticom, kakve su se nosile u viktorijansko doba, imale su izrazito uske kalupe kako bi žensko stopalo izgledalo elegantnije što je žene izbacivalo iz ravnoteže pa su lomovi bili česti, a korzeti koji su se nosili kako bi se struk činio abnormalno uskim, vremenom bi razmještali unutarnje organe što bi rezultiralo brojnim ozbiljnim oštećenjima. Medicinari su, znajući da se s njegovom popularnošću nemoguće boriti i pobijediti, pokušali smanjiti posljedice izdajući upute kako pravilno nositi korzet te kako odabrati onaj koji pristaje bez da nošenje ovog it odjevnog komada prouzrokuje vrtoglavice, nesvjestice i poremećaje u probavi. Uzmemo li čitavu ljudsku povijest u obzir, 19. je stoljeće samo mali djelić mučenja u zamjenu za ljepotu. Nedovoljno poznavanje kemijske znanosti koja je tada bila tek u povojima, zajedno s težnjom da se dostignu ideali ljepote rezultirala je odjećom koja je ubijala. Trovanje, sakaćenje, ludilo i smrt, samo su neke od posljedica koje je ljudska vrsta trebala iznijeti na svojim nejakim leđima u 19. stoljeću, možda ne kako bismo mi danas nosili zelenu haljinu bez straha već kako bi oni izgledali lijepo i stylish. No, tome unatoč, ne možemo im ne zahvaliti.

Foto: Getty Images

Objavljeno: 09.11.2016. u 15:14

VIDEO

VEZANE VIJESTI

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p