MODNI TALENTI

Kako sam došao do posla iz snova?

Otkriva nam Mijo Majhen, hrvatski stilist za kosu

modnoj branši radim punih dvanaest godina i u to vrijeme imala sam prilike raditi s brojnim stručnjacima koji čine čuda na našoj maloj modnoj sceni. No, Mijo Majhen ima posebno mjesto u mom srcu, a ni sama zapravo ne znam zašto. Vjerojatno jer dolazimo iz istog kraja Hrvatske i jer smo svojim radom došli do poslova koji nas vesele, a vjerojatno i zbog njegove energije i dobrote koju je teško naći na toj našoj ranije spomenutoj modnoj sceni… Tu su i brojna snimanja koja smo zajedno odradili u odličnoj atmosferi s genijalnim rezultatima. Mijo je jedna od onih osoba koju morate obožavati - skroman i jednostavan, a nevjerojatno talentiran i predan svom poslu. Uvijek sam se divila toj njegovoj predanosti poslu i talentu, kao i ustrajnosti da radi samo ono što voli. Definitivno je primjer osobe koja je zahvaljujući vlastitom trudu, znanju i prije svega talentu došla do posla koji ga danas ispunjava i čini sretnim. Kako je krenuo i postao najpoznatiji hrvatski stilist za kosu, koje savjete ima za mlađe generacije koje maštaju o istoj profesiji i što priželjkuje u budućnosti - saznajte u našem razgovoru!

U ovih par godina koliko se znamo imali smo puno neformalnih razgovora vezanih uz tvoje početke, no možeš li sada sve lijepo sročiti i ispričati našim čitateljima kako i kada si krenuo?

Počeo sam jako rano frizirati s mamom Darinkom u njenom salonu. Odrastao sam uz nju gledajući je kako frizira u malom hodniku stare kuće i kasnije kada je otvorila svoj salon. Završio sam školu u Varaždinu gdje sam imao super mentore i profesore i svi smo bili dobri na natjecanjima. Sa sedamnaest sam počeo raditi u Glamouru, definitivno najboljem salonu u gradu. Učio sam od Milene i ekipe te počeo odlaziti na snimanja koja sam zavolio. Zadnjih 5 godina sam freelancer i bavim se samo stajlingom kose za snimanja te edukacijama.

U kojem trenutku si znao da je to posao kojim se želiš baviti?

Mislim da je bilo jasno od malena da ću se time baviti iako sam htio upisati gimnaziju. Zahvaljujući mami koja je prepoznala moju zainteresiranost za friziranjem upisao sam frizersku te imao veliku potporu od obitelji za moje školovanje, edukacije u inozemstvu te natjecanja.

Koliko je u to vrijeme bilo teško raditi samo tu vrstu posla, specijalizirati se za stiliziranje kose?

Kod nas nikada nije pravo vrijeme za freelance poslove i specijalizirana zanimanja jer smo malo tržište. Snimanja su oduvijek bila tu i radili smo ih samo preko salona i plaćala su se malo. Ja sam oduvijek volio više snimanja nego salon i maštao sam da se želim baviti samo stajlingom kose i ne gubiti vrijeme na stvari za koje nisam bio toliko zainteresiran. Nakon pauze sam odlučio probati biti freelancer i baviti se samo snimanjima iako možda nije bilo pravo vrijeme i svi su mi rekli da neću imati za kruh. Na kraju je sve ispalo super i drago mi je da sam riskirao.



Sjećaš li se svog prvog snimanja? Kako je izgledalo?

Prva snimanja sam počeo kada sam bio u Glamouru i nakon nekoliko snimanja to mi je postalo jako zanimljivo i zabavno iako do tog trenutka nisam nikada pomišljao da bih radio baš to. Istovremeno, prva snimanja su mi bila stresna jer sam bio mlad i neiskusan, ali nekako su me brzo svi prihvatili i podržavali. Dobro se sjećam se da su na tim prvim snimanjima svi pričali o Vogueu i fotografima i modelima i stvarima za koje nisam nikada prije čuo.

Prije deset godina si dospio u tim Luigija Murena, u to vrijeme poznatog stilista kose brojnih poznatih osoba... Danas su te stvari jednostavnije jer smo svi prisutni na društvenim mrežama koje nam služe kao portfolio, no kako se to radilo u tvojim počecima?

Da bilo je to super iskustvo i baš velika sreća da sam uspio asistirati tako mlad Luigiju. Jako sam puno naučio od njega i imao prilike vidjeti kako stvari funkcioniraju vani na velikim revijama. Bio je to početak Facebooka i Luigi je vidio moje radove te me pozvao da mu asistiram na revijama što je bilo potpuno nestvarno tada za jednog mladog frizera iz Hrvatske.

U svijetu je ova vrsta zanimanja česta, no u Hrvatskoj si jedini 'službeni' stilist za kosu. Nedostaje li mjesta za tu profesiju ili je kod nas jednostavno unosnije imati svoj salon i povremeno stilizirati kosu za razna snimanja, modne magazine, emisije?

Vani je veće tržište te ima više mjesta za specijaliziranje unutar nekog zanimanja i više potražnje za takvim poslovima. Stilisti kose vani imaju agente koji ih zastupanju i nalaze im klijente i poslove. Kod nas ima još freelancer frizera, ali su možda više specijalizirani za filmove i serije i masku nego za modna snimanja. Definitivno je kod nas unosnije imati salon iako danas ima sve više snimanja i honorari mogu biti dobri jer dolazi dosta vanjskih produkcija koje snimaju kod nas.


Da li je za tvoj posao potrebno završiti školu ili misliš da je danas dovoljno odraditi neke privatne tečajeve/radionice?

Dovoljno je imati talent, volju i strast za taj posao. Naravno edukacija je jako bitna da budemo bolji i kompetentniji u svom poslu te jako puno vježbe.

U posljednje vrijeme sve češće odrađuješ radionice koje frizeri čekaju s velikim nestrpljenjem. Kakav je odaziv na njih, kakve su reakcije? Što frizeri mogu naučiti na tvojim radionicama?

Radionice i seminare sam počeo raditi spontano i baš uživam u razgovoru sa svojim kolegama i u izmjenjivanju znanja i iskustva. Super je što ima sve više zanimanja za seminarima i što ljudi žele učiti i biti sve bolji i bolji. Moje radionice su spontane i opuštene i učimo tehnike stiliziranja kose te izradu raznih tekstura kose i izmjenjujemo iskustva o proizvodima i alatima za stajling. Jako puno naučim i ja od frizera i bitno je da si pomažemo i podupiremo jedni druge u struci.

Da li si i sam pohađao neke radionice?

Pohađam seminare od srednje škole što je jako bitno jer se trendovi stalno mijenjaju i bitno je biti u toku. Ima puno seminara, al malo specijaliziranih za stajling kose. Najviše naučim na revijama kada asistiram drugim frizerima.

Ti si freelancer, nemaš bazu, što je većini ljudi neobično, stresno i neshvatljivo. Koje su po tebi prednosti, a koje mane ‘slobodnjaka’?

Biti freelancer znači da sam raspolažeš svojim vremenom te odlučuješ koji posao ćeš prihvatiti i sam si slažeš raspored i tempo. Jedina mana je što kasne honorari u Hrvatskoj. Prednosti su što radim posao koji volim i u kojem uživam i što putujem i upoznajem puno novih i zanimljivih ljudi. Volim biti dio kreativnog procesa u stvaranju neke priče koja ostaje zabilježena za stalno na fotografiji ili videu.

Koji bi savjet dao mladim frizerima koji maštaju o tome da krenu tvojim stopama? Što je najbitnije kod ovog posla?

Najbitnije je da ne odustanu od svojih ciljeva. Bitno je da su predani i da daju maksimum u svakom poslu svaki dan. Meni je najbitnije da ne kasnim na posao i da sam ljubazan prema svima oko sebe, to otvara sva vrata.

Imao si prilike raditi revije s Jamesom Pecisem, Samom Mcknightom i s Annom Cofone. Kako je to izgledalo? Kako uopće izgledaju asistiranja na velikim revijama?

Prošle godine sam dobio prilike da asistiram na revijama u Londonu, Milanu i Parizu na Fashion Weeku. Jako sam ponosan što sam uspio biti dio tima svojih najdražih frizera i idola i jako puno naučim kada radim s njima na revijama. Teško je postati dio tima na tako velikim revijama pa je pritisak veliki i stvarno treba biti fokusiran na posao i precizan i ljubazan sa svima. Revije su prekrasne i sve je divno organizirano i ja kao asistent radim cijele frizure uz nadzor glavnog frizera. Upoznao sam divne ljude i frizere iz cijelog svijeta.

Tko su ti uzori? Čiji rad posebno cijeniš?

Ima dosta stilista kose koje cijenim jer su svi posebni i imaju drukčiji pristup kosi i stvaranju. Obožavam rad Odile Gilber, jedne od rijetkih žena koja je u modnoj industriji ostala na vrhu dugi niz godina uz jaku konkurenciju muških stilista. Uzori su mi još Sam Mcknight, Luigi Murenu, Eugene Souleiman, Duffy, Holli Smith, Guido Palau i definitivno najdraži James Pecis. Od domaćih bih istaknuo Milenu Maršić koja je genijalka u stiliziranju kose.

Posljednji veliki show na kojem si radio je Supertalent. Kako je raditi na tako velikom showu? 

Surađujem dosta s Novom Tv i Martinom Novaković na njihovim projektima i serijama. Radio sam Tvoje lice zvuči poznato što je bilo jako uzbudljivo i izazovno raditi i puno sam naučio o stvaranju frizura s perikama i maskama. Posljednje sam radio Supertalent te frizirao Maju Šuput i Martinu Tomčić. Super je raditi na tv projektima jer je drukčije nego na modnim snimanjima, odlična je ekipa s kojom radim i bude uzbudljivo raditi live emisije ili snimati pilot serije.

Da ne radiš ovaj posao, za koju karijeru bi se odlučio i zašto?

Imam jako puno hobija i puno stvari me zanima, al sve su povezane s poslom koji radim. Super je moj posao, jako ga volim i karijera ide polako i sigurno, ali naravno da sam razmišljao što bi još radio. Bio sam se pripremao za Akademiju i htio biti glumac, studirati defektologiju, kazališnu režiju, biti yoga učitelj, produkt dizajner… Stvarno sam svašta htio biti (smijeh). Trenutno izrađujem keramiku i to me jako opušta i zabavlja.


Iako nema veze sa zanimanjem, svi znamo da si poznat po volontiranju. U jednom trenutku si čak spakirao kofere i na godinu dana otišao u Afriku. Pretpostavljam da je došlo do velikog zasićenja i trebao si neku promjenu? Što si naučio u tih godinu dana i koliko te ta godina promijenila?

Uzeo sam pauzu da vidim što želim raditi jer nisam bio sretan i nisam htio da mi život prođe, a da ne ostvarim svoje ciljeve i želje. Riskirao sam dajući otkaz u salonu i otišao sam u Keniju i volontirao u Malom Domu koje vodi fra. Miro Babić. Naučio sam puno o ljudima i životu i o malim stvarima koje nas okružuju i koje ne primjećujemo nekada. Nisam se promijenio puno i dalje imam iste strahove i želje i probleme u našem svijetu, samo što sada na sve gledam drukčije i uzmem više vremena za sebe i svoj mir. Nastavio sam volontirati i ovdje kada stignem u raznoraznim projektima i mislim da je bitno da smo društveno odgovorni i da pomažemo kreirati vrijednosti za zajednicu u kojoj živimo za bolje društvo, okoliš, budućnost djece…

Koji su planovi, a koje želje za 2019.?

Plan mi je pomalo asistirati i učiti na revijama, imati divna kreativna snimanja i volio bih naći agenciju da mogu raditi više poslova internacionalno.
Foto: Jelena Balić
Objavljeno: 01.02.2019. u 00:00
Tagovi: Mijo Majhen

VIDEO

VEZANE VIJESTI

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p