MODA

Poplava nebitnih

Gdje je kraj ludilu koje vlada hrvatskim medijima?

Vrana vrani najčešće ne kopa oči, ali ponekad bi zaista trebala. Novinari najbolje znaju razlučiti koji sadržaj zadovoljava te kojemu jednostavno nije mjesto u tiskanim ili online medijima.

Kaos koji vlada na medijskom tržištu, naročito onim dijelom čija čitanost odnosi velik dio domaćeg internetskog prostora, evidentan je pokazatelj kako se nalazimo u žiži sezone kiselih krastavaca koja svojim sadržajem ne zadovoljava ljude s nešto višim ili čak prosječnim IQ-om.

Instant ekipa prepuna raznih zvijezdi, koje svoj status temelje na prepričavanju vlastitog teškog života kada su bili šporka sirotinja (ili pak posve suprotno, kada su uživali društveni status), postala je standardni način društvene komunikacije u kojoj više nema pravila, kamoli ukusa i obraza.

Naravno, gospođu Pokos ne možete zaobići, ali stavljati ju u isti kontekst s Avom, Majom M. ili Dolores bilo bi krajnje nepristojno. Za razliku od navedenih djevojaka, ona je svoju karijeru pošteno odradila, unatoč gospodinu Radeljaku i raznim pričama koje kruže gradom, kojima ju, navodno, pokušava degradirati (da li mu uspijeva, ocijenite sami).

No sezona krastavaca i urednici na godišnjem odmoru nisu jedini razlozi glupavom naguravanju i forsiranju stanovitih medijskih ličnosti u prvi plan. Jeste li primijetili kako nas cijele godine maltretiraju raznim spodobama čije je mjesto u crnoj kronici, kamoli na prvim stranicama?

Sada je promijenila boju kosu, sada je napravio nos ili nije, da li je povećala grudi, gdje je nestao celulit i čije je ovo međunožje - glavna su tema nacije koja više ne zna kome vjerovati. Žutilo je postalo toliko uobičajeno (pa čak i na naslovnicama ozbiljnih novina!) te nam svaka iole "normalna" tema zvuči egzotično.

Imam osjećaj kao da nas sustavno zaglupljuju kako bi što lakše mogli manipulirati našim ispranim mozgovima. Bez medija se ne može, ne živimo u špiljama, lišeni brze komunikacije, ali obavještavati ljude (na dnevnoj bazi) o Slađani Petrušić ili ekipi iz Farme (tko su ti ljudi uopće?!) zaista je smiješno.

Činjenica je kako neki ljudi naprosto zahtijevaju  lakše teme, ali vam to ne daju priliku da zaglibite u glupost, osim ako niste očajni za čitanošću. Senzacionalizam je nešto što se čita uz pretpostavku da se drži u kavezu i pušta na momente. Inače postanete nevjerodostojni, trash literatura koja traje tri sekunde. Otprilike kao i vaša karijera u novinarstvu jer će se uvijek naći neko piskaralo koje će zanimljive sitnice saznati prije vas.

Reći će mnogi - PA LJUDI TO TRAŽE, ŽELE ŽUČ - naravno, ljudi traže svašta, ali im morate dati ono što trebaju, ne ono što žele. Tako, u današnjem medijskom prostoru, vladaju nebitni pojedinci koji su bitni upravo zato što su trivijalni, ne opterećuju um nikoga, ali izazivaju komentar koji se traži (ili barem KLIK na LINK), dok zemljom vlada opće rasulo i kaos bez ikakva pravila.

Najgore od svega je što su „takve osobe" uzor mladima diljem Hrvatske što se lako da provjeriti na ulici (samo pogledajte odijevanje - neke djevojke izgledaju kao prijateljice noći, dok su dečki skoro pa  svodnici!) - no takva se karakterizacija može provući na cijelo društvo, od politike do gospodarstva. Laž i prevara. Ukratko. 

I što ćemo sada? Sjesti i plakati? Naravno da nećemo. Kao aktivisti iz Varšavske ulice, moramo skupiti glave i stvoriti kritičnu masu u društvu koja će željeti i trebati promjene.

Vjerujem kako takvih već ima, samo se njihov glas ne čuje. Čuju se ovi jadnici koji bi prodali i vlastitu mater za koju minutu u žutim medijima i sličnim tvorevinama tipičnog tranzicijskog društva koje razmišlja kroz apatiju. Jednostavno ne žele razmišljati. Jeste li ikada pomislili kako nemaju sa čime?

 

Dragi moji, ostanite vjerni sebi i živite slobodno. If ain't nothing if it ain't free - zar ne?

 

 

Foto: dalje.com, vecernji.hr, index.hr, tportal.hr

Marko Banjavčić

Objavljeno: 20.07.2010. u 07:28

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p