MODNI TALENTI

‘Jako cijenim narativne editorijale Stevena Meisela’

Intervju: Aleksandar Selak
Aleksandar Selak

Već je kampanjama za modni brend Klisab dao naslutiti kako je pred njim velika karijera u modnoj fotografiji, a dokaz tome je i nedavno osvojena nagrada ELLE Fashion Foto Talent. Aleksandar Selak relativno je novo ime na našoj modnoj sceni, no ime koje će sasvim sigurno ostaviti trag.

Povodom osvojene nagrade, Aleksandra smo priveli na modni razgovor i saznali sve detalje vezane uz njegovu veliku ljubav - modnu fotografiju!

Najprije ti želim čestitati na pobjedi na ovogodišnjem Elle Fashion Foto Talent natječaju. Nakon što su se dojmovi slegli, što nam možeš reći o svemu?

Hvala! Dojmovi su i dalje izuzetno pozitivni. Ideja o prijavi na natječaj se javila već prije nekoliko godina, ali ovo je prvi put da sam osjetio da su moje fotografije estetski i tehnički na razini natječaja. Pobjeda na natječaju me izuzetno veseli, posebice zato što je konkurencija bila jaka i svi finalisti su bili odlični. Također, jako mi je drago i počašćen sam što sam takvo priznanje dobio upravo od Ellea i ljudi čiji rad pratim i poštujem i nadam se da je ovo samo početak naše suradnje. U međuvremenu sam već odradio nekoliko snimanja za Elle.hr, a uskoro će na red doći i snimanje za tiskano izdanje.

Pred tobom je bez sumnje odlična karijera u modnoj fotografiji… Zanima me kada si znao da se želiš njome baviti?

Otkriće da se želim baviti modnom fotografijom bio je dug proces. Oduvijek sam znao da se želim baviti modom, ali nisam bio siguran u kojem obliku. Kao i većina djece počeo sam tako da sam izrezivao odjeću iz kataloga i časopisa, radio kolaže, crtao i rezuckao odjeću. Srećom već u osnovnoškolskim danima, na odmoru u Istri, otkrio sam talijanski Vogue i tako se razvila moja ljubav i opsjednutost modnim časopisima koje od tada skupljam. Tako se razvio i interes za modnu fotografiju, ali dugi niz godina mi se činila samo kao san i nedostižan cilj i trebalo mi je vremena da shvatim da je to nešto čime se ja želim i mogu baviti.

Aleksandar Selak

Svi smo mi negdje počeli, netko nam je dao šansu i vjerovao u nas. Kakvi su bili tvoji počeci?

Hmm, još uvijek imam osjećaj da sam na početku iako su već prošle točno četiri godine od mog pravog početka koji je bio volontiranje upravo na BIPA FASHION.HR-u. Tamo sam volontirao nekoliko sezona i uz cijeli tim me vežu izuzetno pozitivna sjećanja. Na taj način sam između ostalog i po prvi puta vidio kako funkcionira modna industrija u Hrvatskoj i stekao brojna poznanstva. To je urodilo uspješnom suradnjom s brendom Klisab koja još uvijek traje. Upravo zahvaljujući Klisabu sam dobio priliku okušati se u raznim aspektima mode i po prvi puta ozbiljnije pristupiti modnoj fotografiji. Usporedno se razvila i suradnja sa stilisticom Anom Nikačević kojoj sam asistirao na brojnim snimanja i od koje sam naučio sve o funkcioniranju modnih snimanja, a usput dobio i veliku podršku i puno korisnih savjeta.

U Hrvatskoj je teško živjeti od modne fotografije, no ipak si izabrao ovaj put. Planiraš li ovdje napuniti svoj portfolio pa se poput većine mladih uputiti negdje van ili ćeš pokušati ovdje ostvariti svoj san?

Ne razmišljam o tome na taj način, smatram da situacija u Hrvatskoj nije ništa gora nego u modnim metropolama poput Londona ili Pariza, a isto tako mislim da talenta u Hrvatskoj ne nedostaje. Koncentracija mladih fotografa vani je bizarno velika, honorari su sve manji, a jedina konstanta je promjena. Iz tog razloga trudim se držati misli usmjerene prema manjim, realnijim ciljevima i ostati fokusiran na sadašnjost, pogotovo sada kada sam još uvijek na samom početku. Naravno da se ne želim ograničavati isključivo na domaći teren, posebice u kontekstu želja ili snova i svakako postoje neki veći ciljevi i u ovom trenutku nerealna očekivanja, ali se nadam da će trudom, radom i ostvarivanjem manjih ciljeva i ti veliki, nerealni ciljevi postati realni.

Aleksandar Selak

Koji bi savjet dao mladim talentima koji još uvijek nisu našli svoje mjesto na našoj sceni?

Smatram da sam i sam još uvijek itekako mlad i zelen i tek moram naći svoje mjesto na sceni, stoga se ne usudim drugima dijeliti savjete. Ali mogu samome sebi dati savjet da se potrudim razmišljati unutar svojih mogućnosti, da ne shvaćam stvari preosobno i da ne postoji izgovor za lijenost!

Tko su ti uzori? Kome se diviš?

U pogledu vizualne umjetnosti, modne fotografije i onoga što me inspirira, od živućih fotografa to su svakako David Sims, Inez & Vinoodh, Steven Meisel, Mikael Jansson, Jamie Hawkesworth i Cindy Sherman, a od fotografa s onoga svijeta volim radove Richarda Avedona i Man Raya. U likovnoj umjetnosti se uvijek vraćam umjetnosti ekspresionizma i posebno se divim radovima Francisa Bacona, Oskara Kokoschke i Egona Schielea. Ono što me zasigurno najviše inspirira je filmska umjetnost, posebice filmovi Michaela Hanekea, Larsa von Triera, Michelangela Antonionija, Ingmara Bergmana i Roya Anderssona.

Aleksandar Selak

Da možeš asistirati bilo kojem fotografu na ovom svijetu, tko bi on bio i zašto?

Oduvijek me fascinirao fotografski duo Inez & Vinoodh zbog njihove dinamičnosti i načina hvatanja pokreta na fotografijama, ali u posljednje vrijeme sve me više oduševljava rad Mikaela Janssona tako da bih volio asistirati njemu. Jako mi se sviđa njegova estetika i način na koji prikazuje emociju na fotografiji na vrlo iskren i jednostavan način.

A, da možeš biti dio ekipe koja je radila na nekom editorijalu, koja bi to ekipa bila i koji editorijal?

Ako moram odabrati samo jedan jedini editorijal to bi onda bio Makeover Madness iz srpnja 2005. godine, objavljen u talijanskom Vogueu. Steven Meisel kao fotograf, Edward Enninful kao stilist, Pat McGrath kao majstorica makeupa, Guido Palau kao frizer i odlična grupa modela koju su činile Linda Evangelista, Elise Crombez, Inguna Butane, Jessica Stam, Julia Stegner, Eugenia Volodina I Missy Rayder. Općenito jako cijenim narativne editorijale Stevena Meisela poput Make love not war, Supermodels enter rehab, A sexual revolution, State of emergency i slični, ali mislim da Makeover Madness ima savršen omjer mode, društvene kritike i humora i velika je šteta što se danas daje minimalno prostora takvim pričama ili ih se maksimalno cenzurira.

Aleksandar Selak

U kojem modnom magazinu bi volio vidjeti svoje radove?

Nepopravljivi realist u meni u ovom trenutku bi na ovo pitanje samo odgovorio: ‘U Elleu’, ali imam puno ideja koje želim realizirati tako da se nadam i suradnjama s ostalim hrvatskim modnim časopisima u skorijoj budućnosti, a ne bih se bunio ni da snimam editorijale za Interview ili LOVE magazine.

Modeli su bitan dio svakog snimanja… Koje su po tvom mišljenju najbitnije karakteristike dobrog modela?

S fotografskog stajališta svakako je bitna zainteresiranost, kao i prisutnost i angažiranost. Često su modeli slučajno uvučeni u taj posao bez ikakvog interesa i u takvim situacijama je to uvijek očito. Fotografi i stilisti su najčešće ti koji daju upute, ali modeli nisu tu da ih slijepo prate već da ih saslušaju i prilagode sebi i pokretu vlastitog tijela. Za modele same, prije nego uopće uplove u te vode, mislim da je najbitnije da posjeduju neku dozu zrelosti i emocionalne stabilnosti. Upravo zato nisam pobornik premladih modela. Bavljenje poslom neuhvatljivog tempa u kojem je fizički izgled u prvom planu u osjetljivim godina može itekako utjecati na formiranje te osobe. Iz perspektive mene u tim godina mi je to nezamislivo, ali isto tako se divim modelima koji već u tinejdžerskim godina posjeduju zavidnu razinu zrelosti, čeličnosti i profesionalnosti!

Aleksandar Selak

Što misliš o cijeloj situaciji koja je vezana uz tisak danas? Tiraže padaju, sve se seli na Internet i društvene mreže…

Smatram da je tranzicija na internet i društvene mreže u modnoj industriji izvedena vrlo nespretno i da većina časopisa još uvijek traži načine kako da održe i tiskana i digitalna izdanja bez prevelikih rizika i promjena koje iziskuju velika ulaganja. Ne mislim da je tisak ugrožen niti da će tiskana izdanja časopisa nestati. Oglašivačima su i dalje itekako zanimljiva tiskana izdanja, posebice recimo magazini W i Interview zbog svojih velikih formata, LOVE zbog vrhunskog tiska ili Self Service koji izlazi ukoričen. To su također časopisi koji najčešće ne izlaze na mjesečnoj bazi te su izuzetno bogati sadržajem, nude modne priče lišene trendovskog razmišljanja i duže forme tekstova koje su svakako primjerenije tisku. Upravo zato mislim da su najviše ugroženi mjesečnici koji stavljaju fokus na aktualnosti i trendove jer je koncentracija takvih informacija zbog weba postala prevelika i onih nekoliko dana od prijeloma do tiskanja časopisa je dovoljna da one postanu zastarjele. Isto tako mislim da je moda druge polovice 20. stoljeća jako dobro razumjela jezik ulice i tražila inspiraciju u subkulturama koje su sa sobom nosile neki stav, politička i društvena stajališta. Čini mi se da je danas moda previše fokusirana na milenijalce, najpasivniju generaciju u povijesti čovječanstva i iz mjeseca u mjesec bezuspješno pokušava shvatiti kako osvojiti novu generaciju čitatelja. Nekim modnim brendovima kao što su Gucci, Balenciaga i Off-White je to i uspjelo, ali čini se da se časopisi još uvijek bore.

Aleksandar Selak

Foto: Aleksandar Selak

Objavljeno: 09.10.2017. u 16:27

VIDEO

VEZANE VIJESTI

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p