SVJETSKA MODA

Kako je Brexit ukrao modu?

Grgo Zečić piše o neizbježnom Brexitu i modnom sistemu koja mu postala omiljena marioneta

Vladavina Donalda Trump proizvela je toksičnu atmosferu u New Yorku kao prijestolnici američke verzije kreativnosti. U posljednjih godinu dana veliki broj fotografa, stilista, dizajnera i umjetnika emigrirao je u europske metropole kao što su prvenstveno London, Pariz i Berlin. Živjeti u New Yorku znači živjeti u svijetu izvanrednih vijesti koje na televiziji i internetu vrište svakog sata. Anksioznost je konstantno prisutna u zraku. Kreativnost je uvijek usko povezana s trenutkom u kojem živi i iako su najteža vremena proizvela neke od najvećih talenata ili revolucionarnih projekata čini se da pred Trumpom i to nepisano pravilo nestaje.

Dok su početkom mandata Baracka Obame mnogi radosno bježali u Ameriku kao zemlju koja je još jednom dokazala svoju mogućnost radikalne promjene u kratkom trenutku, posljednjih godinu dana događa se suprotno. Veliki broj mojih prijatelja i suradnika i dalje ima bankovne račune i adrese u Americi, ali vrijeme radije provode u Europi.


London je posljednji put vladao modnom davnih 90-ih godina kada je Central Saint Martins iznjedrio fascinantnu generaciju dizajnera koju su činili John Galliano, Alexander McQueen, Stella McCartney i mnogi drugi. U posljednje dvije godine London je ponovno postao uporište hrabrih pripadnika nove generacije. Upravo u Londonu svoje kolekcije stvaraju i prikazuju najvaznija imena novog vala među kojima se ističu Craig Green, Simone Rocha, Phoebe English i Martine Rose. Po pitanju izdavaštva situacija je isto tako inspirativna s novim magazinima kao sto su Re-Edition i Replica ali ne smijemo zaboraviti još uvijek prisutne legendarne naslove koje čine Arena Homme Plus, POP, i-D i Dazed & Confused. Najutjecajniji modni fotografi upravo spomenutog novog vala su Jamie Hawkesworth i Harley Weir koji isto tako dolaze iz London. Britanska prijestolnica doživljava novu renesansu, ali pred vratima glasnije nego ikad kuca opasni Brexit.

U lipnju 2016. godine oko 10 sati ujutro čekao sam početak revije muške mode Maison Margiela u Parizu. Sjećam se kao da je bilo jučer kada je do mene potpuno iznevjeren sjeo kolega Jason Hughes iz Wallpaper magazina. Cijeli britanski kontingent urednika krenuo se posramljeno ispričavati francuskim kolegama kao da su oni donijeli konačnu odluku. Do kraja dana urednici britanskih magazina bili su pijani i očajni na šankovima Costesa i Le Meuricea. S obzirom na to da je u modi melodramatično pretjerivanje dio svakodnevice nitko od nas nije ozbiljno doživljavao to sto se upravo dogodilo. Svima nama Europljanima činilo se da je 2019. dovoljno daleko kako bi se ova greška ispravila.

Iako nitko u Velikoj Britaniji i dalje točno ne zna sto će se dogoditi jednom kada se Brexit zbilja dogodi i najmanji tračak optimizma je nestao. Političari izbjegavaju direktna pitanja, mediji su prepuni neprovjerenih informacija, a dobar dio javnosti još se uvijek nada kako će vlada raspisati novi referendum. Sudeći po izjavama pravnih stručnjaka i iskusnih diplomata takav razvoj događaja je nemoguć. Europska unija nije lift iz kojeg možete izaći i u koji se možete vratiti kada god poželite. Neminovno je da će Brexit zauvijek promijeniti povijest Ujedinjenog Kraljevstva. Moda u Londonu nije šala. Industrija je to koja na godišnjoj bazi okreće preko 28 milijardi funti. U vodećim dnevnim novinama The Evening Standard u rujnu su iznesene fascinantne modne brojke poput one da Ujedinjeno Kraljevstvo na godišnjoj razini uveze odjeće i modni dodataka u vrijednosti 10 milijardi dolara. Ako uz to dodamo beauty industriju radi se o pozamašnom iznosu. Isto tako valja navesti kako u britanskom modnom svijetu radi preko 10.000 Europljana. Preko 90% dizajnera članova Britanskog modnog vijeća već se prije samih izbora izjasnilo protiv Brexita. Svi koji smo dio modne zajednice strahujemo od Brexita koji sa sobom nosi niz pitanja, ali ne daje odgovore. Pad funte privući će niz kupaca iz Amerike, Kine i Saudijske Arabije ali sto će biti s rastom cijena luksuznih dobara? Još važnije je pitanje koliko će sloboda kretanja biti kompleksna odnosno ograničena za državljane Europske unije koji žive i stvaraju u Londonu?


Nije nikakva tajna da dizajnerske kuće u ateljeima ovise o krojačima i radnicima iz Istočne Europe. Od svega strahuju veliki igrači Net-a-Porter i Farfetch jer nemaju nikakve ideje o tome koliko će se zakomplicirati uvoz i izvoz dobara i sto će se dogoditi s porezom na iste. S druge strane izdavači se boje ukoliko brendovi smanje budžete za oglašavanje što bi ugrozilo opstanak niz kultnih indie časopisa koji su na sceni već desetljećima. Luksuzne kuće kao sto su Louis Vuitton i Chanel neće dozvoliti da eventualni pad britanske valute iako kratkoročno utječe na njihove cijene. Chanelova 2.55 torbica u Londonu ne može biti jeftinija od one u Parizu. Da li će zbog toga mnogi brendovi preusmjeriti svoje oglašavanje na tržišta kao što su skandinavsko ili njemačko? Sve su to opasna pitanja koja vise u zraku. Oni koji kažu kako će po pitanju kreativnosti Pariz profitirati od cijele drame, u Londonu nisu svjesni drakonskih francuskih poreza. Ako Brexit zbilja pokaže okrutno lice prema modi, Berlin će se pokazati kao novo utočiste modnih prebjega. Koliko god svijet mode htio biti udaljen od realnog svijeta čini se kako ekstremna politika uklanja opciju koja nas je sve jednakom strašću nekoć davno privukla. U modu se na valu kreativnosti nekad bježalo, ali pred svijetom u kojem danas živimo očito se više nigdje ne možemo skriti.
Foto: PR, Instagram
Objavljeno: 07.11.2018. u 14:08

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p