SVJETSKA MODA

Hedi Slimane uzvraća udarac!

Grgo Zečić piše o Celine reviji koja je sinoć uzburkala modne vode
Hedija Slimanea ili volite ili ne volite. To je srž stotina kritičkih osvrta koji su kasno sinoć odnosno rano jutros osvanuli u digitalnim i tiskanim medijima. Vanessa Friedman iz "The New York Timesa" umorna je od njegovih “déjà vu trikova”, Sarah Mower iz američkog "Voguea" slavi još jednu revoluciju koju je Hedi uspješno izveo, Tim Blanks iz "The Business of Fashion" vrišti od razočaranja dok Anders Christian Madsen za britanski "Vogue" ponovno podsjeća koliko je važan Slimaneov doprinos industriji i kako Celine započinje novu eru za mlade kupce. Da okupite sve najveće modne kritičare i zatvorite ih na 24 sata da raspravljaju o sinoć održanoj reviji, perje bi letjelo na sve strane.

Ako se malo potrudite i postavite u kontekst objektivnog promatrača, što ja u ovom slučaju svakako nisam, onda ćete shvatiti kako su i jedni i drugi u pravu, ali nitko ne može pobijediti. Otkad smo u siječnju ove godine čuli kako Slimane preuzima Celine, svi smo znali da će Hedi napraviti ono sto Hedi želi, a Hedi uvijek želi rock’n’roll. Niti jedan modni insajder nije iznenađen prikazanom kolekcijom. Znali smo u kojem smjeru će Hedi krenuti, ali zanimalo nas je koliko daleko će zapravo otići. LVMH konzorcij također je vrlo dobro znao što radi. Konkurentski Kering u svom portfoliju ima Gucci, Balenciagu i Saint Laurent- modne kuće koje ruše granice izuzetnom visokom prodajom iz sezone u sezonu. S druge strane, LVMH nema puno aseva u svom rukavu kada je riječ o “hit” dizajnerima. Naravno, tu je Nicolas Ghesquiere za Louis Vuitton, ali radi se specifičnoj estetici koja nije uvijek lako razumljiva. To ne znači da Ghesquiere nije genijalac, dapače. Bernard Arnault znao je što će dobiti kada je odlučio Slimaneu prepustiti apsolutnu kreativnu kontrolu nad brendom, bez obzira radilo se o muškoj ili ženskoj modi, kolekcijama visoke mode ili pak liniji parfema. Hedi prema ugovoru koji trenutno ima može raditi što god poželi i kad god poželi, a LVMH napokon ima svog konja dostojnog utrke s Keringom.


Hedi Slimane nije Rei Kawakubo niti Junya Watanabe. Hedi isto tako nije Martin Margiela ili Miuccia Prada. Hedi je Hedi. Stilist dizajner koji je od 2000. do 2007. dizajnirajući za Dior Homme preokrenuo mušku modu naglavačke. Dečki su počeli nositi skinny jeans nakon Diorove revolucije. Tada su na scenu nastupila i turbo uska odijela koja su na pisti nosili tinejdžeri. Hedi je onima koji su se osjećali kao kompleksaši dao utočiste, a da biste shvatili Hedija treba shvatiti mušku modu prije i poslije njegovog dolaska.  

Mušku modu 90-ih  predstavljali su isključivo Talijani; Versace, Dolce & Gabbana i Giorgio Armani. Zaštitna lica ove macho estetike uvijek su bili snažni muškarci izraženih mišića i gotovo savršeno proporcionalne čeljusti. Ti preplanuli, seksi alfa mužjaci bili su definicija mode za muškarce. U toj priči nije bilo mjesta mršavim dečkima ili muškarcima koji nisu imali savršeno tijelo, preplanulu kožu i azurno plave oči. Čudacima u tadašnjoj verziji muške mode nije bilo mjesta. U usporedbi s tim alfa mužjacima svi ostali izgledali su kao školski šmokljani i freakovi. Hedi je svojim prvim kolekcijama razbio definiciju koja kaže kako u muškoj modi moraju vladati stereotipni alfa muškarci. On je šokirao modnu industriju kad je prije gotovo dva desetljeća predstavio svoje super mlade modele u minijaturnim odijelima oštrih linija. Ta nova generacija dečkiju bili su rockeri, punkeri, gotičari i šminkeri pomiješani u jedno. Casting nije radio preko agencija već je doslovno po ulicama skupljao skejtere i klince iz alternativnih brendova. Svi elementi koji su nam danas posve normalni za muškarce kao što su skinny jeans, uske jakne od odijela i smokinzi te tanke kravate dolaze od Hedija. Treba shvatiti taj kontekst iz kojeg Hedi dolazi. Sve te činjenice su novoj generaciji nepoznate jer ih valjda nema na Instagramu.


Iako smo sinoć grizli nokte u sjeni Napoleonovog groba smješteni doslovce u crnoj kutiji posebno izgrađenoj za ovu reviju, znali smo što nas čeka. Oni koji kažu kako je Hedi prikazao Saint Laurent kolekciju, ali pod imenom Celine nisu u pravu jer i dok je bio u Saint Laurentu on nije prikazivao Saint Laurent već Hedi Slimane kolekciju. Razmislite malo bolje i recite mi kakve je veze, primjerice, imao Christian Dior s uskim rock’n’roll kreacijama za dečke? Nitko sinoć nije očekivao Phoebe Philo ili Celine ili Saint Laurent jer smo znali da na scenu stupa Hedi. Mnogi ponovno postavljaju pitanje o tome zašto Hedi nema vlastitu modnu kuću ali odgovor leži u magiji PR-a koju on stvara prilikom dolaska u svaku modnu kuću. Hedi voli provocirati, a tu provokaciju slijede mediji za kojima onda idu kupci koji, koliko god u modi vole inovaciju, toliko su žedni za dramom. S poslovnog aspekta tko je dakle mogao zamijeniti Phoebe Philo koja je posljednje dvije godine svake sezone željela otići kako bi se posvetila svojoj obitelji? Niti jedan dizajner nakon Philo ne bi mogao nastaviti Celine kakav je ona stvorila. I što onda napraviti? Najpametniji potez je doslovno eliminirati briljantnu viziju koju je Philo imala i zamijeniti je s nekim koga mediji vole obožavati i mrziti. Hedi Slimane zapravo je bio logičan izbor jer Celine je ostao medijski itekako relevantan brend o kojem zadnjih osam mjeseci baš svi govore.


Dok je u Saint Laurentu Hedi više inzistirao na snažnom grunge i glam rock pristupu, za Celine se dogodila promjena jer su strasti po tom pitanju smirenije. Njegov Celine izrazito je precizniji i minimalan, ali i dalje u duhu njemu omiljenog rock’n’rolla i clubbing kulture. Za Saint Laurent ga je inspirirao isključivo Los Angeles dok se za Celine vratio svojim pariškim korijenima i istraživao povijest kultnih klubova 80-ih kao što su bili La Palace i Les Bains Douches. Kod ženskog dijela revije prevladavala je upravo estetika 80-ih s ultra kratkim koktel haljinicama i strogo naglašenim ramenima, ali ne smatram da se ključ kolekcije nalazio u tom segmentu koliko u odijelima. Od čak 96 lookova njih gotovo 40 bili su odijela, kaputi i smokinzi. Niti jedan od dizajnera nove generacije ne zna rezati odijela onako kako to Hedi čini. Imate osjećaj da se radi i o oklopu koji će vas štiti, ali i o drugoj koži. U njegovim jaknama osjećate se snažno, zaštićeno i što je najvažnije od svega: samouvjereno. U Celine kolekciji hlače su do gležnja, visokog struka, rukavi jedva dotiču zglobove na rukama, a ramena su pritom bezobrazno uska. Mogu razumjeti da će mnogi povezati njegove koktel haljine sa Saint Laurent erom, ali ako ćemo govoriti o najvažnijem dijelu kolekcije, onda su to upravo odijela koja svoje postojanje u novom izdanju duguju kultnim Dior Homme.



Hedi Slimane oduvijek je bio fasciniran Davidom Bowiejem i njegovom sposobnošću reinvencije. Dvije su Bowiejeve faze zauvijek obilježile Slimane, a to su “The Thin White Duke” faza od 1975. – 1976. odmah nakon koje slijedi “Berlinska trilogija”. Za vrijeme svoje “The Thin White Duke” persone David Bowie živio je u Los Angelesu i radio na albumu “Staton To Station”. Na pozornici i oko nje pojavljivao se u uskim odijelima, hlačama visokog struka i košuljama koje su dodatno naglašavale njegovu najmršaviju figuru ikad. Bowie je, prema vlastitom priznanju, morao napustiti taj svoj opasni alter ego kao i Los Angeles jer je razvio opasnu ovisnost o kokainu. Već 1977. Bowie odlazi u Berlin u kojem radi i stvara sve do 1979. Njegova “Berlinska Trilogija” uključuje albume “Low”, “Lodgers” i najslavniji od svih “Heroes”. U Berlinu Bowie je u kožnim košuljama, uskim trapericama i kratkim majicama te crnim kaputima, a kada spojite ta dva relativno različita stila dobijete ono sto je DNK Slimaneovog dizajnerskog potpisa.

Odijela i smokinzi prikazani sinoć najbolje su od najboljeg iz radionice Hedija Slimanea. Koliko god ista bila svojevrsni “déjà vu” toliko su prijeko potrebna modnoj eri u kojoj danas živimo. Generacija Z modu danas doživljava isključivo kroz brendove kao sto su Off-White, Louis Vuitton iza kojeg stoji svemoćni Virgil Abloh, Supreme i Yeezy Kanyea West. Kao što sam već nekoliko puta pisao živimo u eri tenisica. Moda je, za sve nas ozbiljne zaljubljenike, postala šala. Sve se vrti oko kapuljača, ruksaka, cargo jakni i tih prokletih tenisica. Primjera radi Balenciagine tenisice će vas olakšati za 900 dolara dok klasični Manolo Blahnik crni BB model od brušene kože stoji oko 600 dolara. Treba li uopće napomenuti koliku moć stila posjeduju te klasične Manolice koje zauvijek možete kombinirati na traperice, koktel haljine, večernje haljine, suknje… ? Taj pojam “klasika” je nešto čega u muškoj modi po pitanju nove generacije jednostavno nema. Novi muški Celine značajan je odmak od svega što se posljednjih sezona može vidjeti na pistama. Koliko god apsurdno mnogima zvučalo Slimaneova odijela su svježija nego ikad. Uz sve to valja naglasiti kako će isti modeli biti dostupni i za žensku publiku.

Hedi za Celine prikazao je Hedija kakvog muška moda danas treba. Bez obzira voljeli ili ne voljeli njegov rock senzibilitet pri odijevanju. Celine koji je stvorila Phoebe Philo više ne postoji i nema joj povratka. Publika koja je poput kulta slijedila Philo sada se razbila i ne zna gdje pronaći svoju visoku svećenicu. Bez ikakve sumnje Phoebe Philo je jedna od najutjecajnijih dizajnerica za žene u suvremenoj modi. Isto tako valja naglasiti kako Celine nije bio Celine već je bio Phoebe Philo baš kao što je  sinoć postao Hedi Slimane.



Foto: Getty Images, Instagram
Objavljeno: 29.09.2018. u 16:03

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p