SVJETSKA MODA

'Kada je autorska kolekcija u pitanju, najvažniji klijent je moja mašta'

Intervju: Ana Trošić Trajković

Ana Tošić Trajković

Njezin je dizajn poput nekog pastelnog oblačka iz mašte na kojem obitavaju neobične djevojčice iz budućnosti ali ne one stereotipno futurističke već one koje će nekad tamo, koje stoljeće unaprijed, i dalje obožavati pariški retro chic ali na samo svoj, jedinstven način. Obojen pastelama, nijansama šećerne vate, sladoleda koji se topi pod suncem i tonovima ljetnog neba. Njezin je dizajn ono savršeno utočište za sve žene koje vole tu i tamo pobjeći u samo svoj maleni izmaštani svijet u kojem su još uvijek razigrane klinke i u kojem im se za odraslost i ozbiljnost, sasvim iskreno, živo fućka.

Ana Trošić Trajković modna je dizajnerica iz Beograda. Modni je dizajn proizvoda od kože diplomirala na Beogradskoj politehnici, ali se već na početku profesionalnog rada opredijelila za tekstil u modnom dizajnu. U posljednjih nekoliko godina Trošić Trajković svoje autorske kolekcije, koje su od samih početaka bile zapažene od strane publike, predstavlja na najprestižnijoj modnoj manifestaciji u Srbiji, Belgrade Fashion Weeku. Godine 2015., selekcija platforme Not Just A Label koja se bavi otkrivanjem novih imena u modi širom svijeta svrstava ju u kategoriju Black Sheep Designers kao izuzetno talentiranog i inovativnog dizajnera. Godine 2016. dobiva nagradu Textil Young Designer Award, kao najbolji mladi dizajner na Belgrade Fashion Weeku, a godinu je dana kasnije od strane nacionalnog modnog žirija izabrana da predstavlja Srbiju na međunarodnom natjecanju Fashion Scout SEE gdje je dobila regionalnu nagradu od Fashion Week Skoplje. Delegacija Srbije za Eurosong Competition ove joj je godine poklonila povjerenje da dizajnira kompletan styling kao i haljinu za nastup srpske predstavnice na ESC u Kijevu.

Ana Tošić Trajković

Tko je Ana Trošić Trajković? Kako je uopće završila u modnoj priči? Radi li se o davnoj dječjoj želji ili je odluka da se baviš modnim dizajnom rezultat odraslog promišljanja?

Priča o mom stvaralaštvu započela je kada sam imala oko 10 godina, jednog dugog dokonog popodneva kada je mamina zavjesa pretvorena u kolekciju divnih tu-tu suknjica za Barbike. Šokovi mojih ukućana vremenom su bivali sve manji kako se širila lista tekstilnog pokućstva za koje sam smatrala da im funkcija nije primjerena i da „pod hitno“ trebaju postati materijali za moje modele. Naravno, dugo potom nisam imala svijest o tome čime se želim baviti „kad odrastem“, a modni dizajn je čekao da se okončaju tragikomični pokušaji da studiram pravo. Kako su odmicali položeni, a još više nepoloženi ispiti na pravnom fakultetu, bilo je jasno za što definitivno nisam, tako da su moji roditelji, u ime svih onih zavjesa, jastučnica, stolnjaka i prekrivača, imali sluha za dizajnera u meni i pružili mi priliku za novi početak. Dakle, ako je bilo odraslog promišljanja, definitivno nije došlo od mene. Zapravo, ja sam oduvijek bila modni dizajner i jednako bih to ostala i da sam završila pravni, nisam smatrala da to moram verificirati nekom pompoznom diplomom, potreba da kreiram i šijem je bila više primarni instinkt nego nešto što bi trebalo prerasti u profesiju. To se dogodilo van moje težnje i nije mnogo utjecalo na osobno viđenje toga tko sam.


Osnivačica si i jedna od dizajnerica beogradskog Mood Board Studija. Tko je dio spomenutog kolektiva, koje su vam preokupacije? I kako se one razlikuju od posla jednog modnog dizajnera koji kreira autorske kolekcije?

Mood Board Studio je kompanija koja se bavi dizajnom i produkcijom uniformi i kostima za različite marketing aktivnosti, kao i uslugama stiliziranja brend promotora, javnih ličnosti i ostalih aktera u istim. Počeli smo s radom 2009. godine kao mala dizajn radionica, izrađujući haljine za hostese na sajmovima. Ubrzo potom, s rastom broja agencija koje su nam poklonile povjerenje, osniva se Mood Board Studio kao prva i jedina firma u Beogradu koja je jasno i usko definirala polje svog djelovanja na kostim u funkciji marketinga. Dizajnerski tim, pored moje malenkosti, ima još jednog igrača, mog supruga Nikolu koji je zadužen za grafički dizajn i linije nakita, zatim su tu konstruktori, krojači i šivaći, kao i desetine partnerskih firmi s kojima surađujemo kada su u pitanju velike serije proizvoda. U posljednjih par godina studio Mood Board nastoji da pored angažmana od strane najuspješnijih kompanija i korporacija u svojim domenama (Philip Morris, Samsung, Telenor, General Motors, Banca Intesa, Hypo Alpe Adria banku, Microsoft, Red Bull, Coca-Cola i mnogi drugi) realizira i autorske kolekcije s potpisom Ane Trošić Trajković. Ovaj aspekt našeg djelovanja se u mnogome razlikuje od marketing priče, jer se osvrće na umjetnost, a ne na prodaju. Dakle, nema zadatih stilskih pravaca, kolorita, ciljnih grupa kojima se obraćamo, nema strogih rokova niti podilaženja konkretnim ukusima, osim onih koje samoj sebi odredim, a granice su mi prilično elastične u ovom smislu. Prevedeno, kada je autorska kolekcija u pitanju, klijent je moja mašta i u tom je smislu prevladala potpuna sloboda u dizajnu.

Belgrade Fashion Week, kolekcija "Galaxy Hitchhiking"

Kolekcija “Galaxy Hitchhiking”, koju si nedavno predstavila na Belgrade Fashion Weeku privukla je pažnju regionalne scene.Koja je pozadina te tvoje pastelno sladoledne, a opet vrlo pomaknute futurističke priče?

Zapravo, na posljednjem Belgrade Fashion Weeku predstavila sam dio kolekcije za 2018. godinu imena Galaxy Hitchhiking. Cijelu kolekciju ću na jesen predstaviti na tjednima mode u Beogradu, Skoplju i Sarajevu. Naziv kolekcije je 42, kao odgovor na pitanje o smislu života, a inspirirana je romanom Vodič kroz galaksiju za autostopere britanskog autora Douglasa Adamsa. Kompleksna teorija ovog nadasve duhovitog i briljantnog pisca daje odgovore na sva ozbiljna pitanja koja okupiraju čovjeka, za mene predstavlja svojevrsnu životnu enciklopediju iz koje slike, predstave, ideje i inspiracije same izlaze i iznova stvaraju neke nove svjetove znatno zabavnije od realnosti. Kako ništa nikada ne mora biti ozbiljno shvaćeno kroz kolekciju će vam reći moje verzije likova iz ovog kultnog romana, tako da ćete upoznati novu vizualizaciju ekipe iz Vodiča izvezenu na našivenim aplikacijama, zvjezdane konstelacije s kojih potječu građene šljokicama i perlama, oblike u koje se pretvaraju tijekom svog autostopa kroz Galaksiju štampane na materijalima, njihove letjelice, suputnike i prijatelje izlivene u 3D oblicima. Jedna doza ironije kojom je Adams obojio cjelokupno čovjekovo znanstveno, tehnološko, duhovno i filozofsko otkriće i ismijao sve što smatramo da je istina o čovječanstvu i ljudskoj vrsti, zapravo predstavlja uputstvo o tome da nije bitno kako i zašto je svijet i život oko nas nastajao i nestajao, obzirom da je nedokučivo. Shodno tome, u vizualno opipljivom smislu, bitno je da je lijepo, da je zabavno, da je esencijalno jednostavno, a opet autentično, što je upravo način na koji ja doživljavam modu i odijevanje.


Čini mi se kako se svojim kolekcijama ne dodvoravate publici, zanima me treba li dizajner „ublažavati“ vlastitu estetiku da bi zadovoljio kupca komercijalnim izgledom ili postoji drugačiji način da zadovolji onu, mrsku nam ali nužnu, financijsku stranu priče?


Kada je cjelokupno djelovanje Mood Board Studija u pitanju, mi imamo jedno polje poslovanja u kojem je esencijalno bitna komercijalna strana priče i gdje je cilj dizajniranog odjevnog predmeta upravo da „proda“ neki proizvod. Tijekom desetljeća rada s marketing agencijama i uspješnim korporacijama, dobro smo se upoznali s pojmovima profit, marketing i prodaja. Upravo je iz te, da kažem poslovne priče, koja je obojena totalnom neslobodom u smislu dizajna, rođena potreba za autorskim kolekcijama u kojima nema dodvoravanja nikome i ničemu, gdje se moja osobna estetika ne „baždari“ kako bi se komad nosio „na ulici“, prodao ili kako bi modni kritičari gledali na njega s odobravanjem. Naravno, sve je to poželjno, ali nije nužno, a prije svega, nema to za primarni cilj. Mislim da je ta svojevrsna biznis fuzija rezultirala uspjehom i na jednom i na drugom polju jer je otvorila prostor da posao bude financijski održiv, a da uslijed toga autorske kolekcije ne moraju proći kroz lobotomiju mašte, kreativnosti i umjetnosti. Ono što mene raduje jest činjenica da u Beogradu postoji mnogo žena koje odbijaju uklopiti se u modne stereotipe, već slijepo prate jedino svoje unutrašnje biće i inzistiraju na autentičnosti kada je odijevanje u pitanju, tako da se ne mogu požaliti da moje kolekcije skupljaju prašinu u fundusima, ali ne mogu niti reći kako sve ovo ne bi bio jako skup hobi, da nema komercijalnih angažmana.


Koliko je zahtjevno, ili bolje da kažem izazovno, baviti se modnim dizajnom u Srbiji? Je li za uspjeh na planu mode nužno otvoriti se prema inozemstvu?

Ne mogu stručno objasniti kako to točno funkcionira van ovih granica, ali jedno onako zdravorazumsko tumačenje je da ovaj posao morate jako voljeti da biste se bavili njime u Srbiji. Na momente graniči s utopijom. Ono što nam definitivno ne fali je talent. Ponekad imam osjećaj da je više genijalnih dizajnera nego žena koje kupuju autorsku modu. S druge strane, imamo plagijatore koji se ne libe po deseti puta sašiti „unikatnu“ haljinu koja je do detalja „skinuta“ s tuđe piste. Oni prolaze bolje nego ovi prvi, osim kad je obraz u pitanju. U konstantnom smo problemu sa šivačima jer mlade djevojke neće učiti zanat i nema nove radne snage. Sve vodi ka tome da ćemo, pored toga što smo sami svoji menadžeri PR-ovci, dostavljači, dobavljači i uvoznici materijala postati i šivači svojih kolekcija. Imamo vrijeme i mjesto za adekvatne promocije, ali nemamo sponzore za iste jer kompanije nemaju budžete ni za humanitarne akcije. I tako sve što zaradimo od jedne uložimo u narednu kolekciju ili se oslanjamo na druge komercijalne angažmane koji oduzimaju dosta vremena i energije od autorske kolekcije. Mood Board Studio ima za cilj da se u narednim godinama okrene plasmanu autorskih kolekcija u inozemstvu jer smatramo da je Srbija premalo tržište s jako lošim standardom, a iz spomenutih razloga i jako lošim uvjetima za bavljenje ovom vrstom primjenjene umjetnosti.


Na čemu trenutno radiš? Što te okupira,koji su planovi i o čemu sanjaš?

Trenutno se, pored aktualnih projekata vezanih za marketing, bavimo kolekcijom 42 za 2018. godinu. Upravo s njom imamo plan izaći na neka nova tržišta, kao i proširiti prodajnu mrežu u Srbiji. Također, maštam o tome da svoje kolekcije prikažem i na velikim svjetskim tjednim mode, a najviše bi mi odgovarali London, Berlin i NYC, ne mora nužno tim redoslijedom. (smijeh)

Foto: privatni album Ane Trošić Trajković
Objavljeno: 25.05.2017. u 13:12

VEZANE VIJESTI

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p