SVJETSKA MODA

Intervju: Marko Feher

'Nosiva avangarda mi se uvukla pod kožu'

 
Marko Potkozarac Feher jedan je od onih dizajnera čiji bi talent izniknuo na površinu u bilo kojem sistemu, bez obzira na granice, režime, inflacije i krize. Buntovan, inovativan i hrabar, Marko se ne ustručava pomicati barijere i propitivati ustaljena, dosadna pravila koja često stežu, guše i ne dozvoljavaju, toliko nužne, pomake unaprijed.
 
Već je prvom kolekcijom naziva 'Virdžina' podigao prašinu i zacrtao si poprilično ambiciozan zadatak – mijenjati scenu i pokazati da može i 'drugačije'. Inspiriran filmskim uratkom Srđana Karanovića, Marko se briljantno nadovezao na tradiciju koja još suvereno vlada u povelikom broju 'zabiti' brdovitog Balkana propitujući pritom i razbijajući stereotipe o muškom i ženskom odijevanju. Bila je to prva androgena kolekcija prikazana u rodnoj mu Banjaluci, ali i prva u Bosni i Hercegovini. Geometrijskih formi, s minimalizmom u bojama i inovativnosti u razradi konstrukcije, Markov dizajn upada u domenu avangarde koja je zaogrnuta pomalo neobičnim amalgamom futurizma i ulice. I ostale kolekcije, 'Enough!' i 'Ice Machine' nose isti pečat što samo daje naslutiti da je Marko dizajner koji, unatoč svojim počecima i svojoj mladosti, ima već pomno definiranu estetiku, jasan stav i razrađen kreativni potpis. Svoje modele Feher najradije traži na ulici, a ona ga na neki neobičan način podsvjesno i najviše inspirira, vjerojatno u želji da je mijenja, individualizira i izbaci iz ustaljenih kolosijeka po kojima sada puže. Talentiran ali i neosporno radišan i vrijedan, Marko trenutačno radi na novom projektu 'Black Edition za Funky Guerrillu' s ciljem podizanja BH ulične mode na viši nivo, a mi smo uhvatili trenutak njegovog slobodnog vremena da porazgovaramo o njegovom dizajnu, modnim počecima, velikim planovima i stanju mode u BiH.

 
Marko, kako je krenula tvoja priča? Trenutačno studiraš modni dizajn i konfekciju na Tehnološkom fakultetu u Banjaluci. Jesi li još kao dijete, dok smo svi maštali o kojekakvim poslovima, znao da se želiš baš time baviti ili je to ipak bio rezultat neke zrelije odluke? Kako su, s obzirom na situaciju u BiH, na tvoju odluku da uploviš u modne vode reagirali roditelji?
 
Djelomično je i moja priča ona stereotipna priča većine dizajnera. Od malih nogu postojala je želja za modom i dizajnom, generalno umjetnošću, ali okruženje u kojem živim ne dopušta da se previše mašta o tome. Vjerujem da većina nas od malena ima zanimanje za neke specifične stvari, ali okolina, roditelji i prijatelji se trude da nas ukalupe i da radimo 'normalne' poslove od kojih ćemo moći živjeti. Ja sam imao tu sreću da sam škorpion i da sam dosta tvrdoglav i odlučan, tako da me okolina nije uspjela ukalupiti, a i podrška moje majke nije izostala tako da mi je i to bio svojevrstan vjetar u leđa. Teško da se u našoj regiji može sa sigurnošću uploviti u bilo koju odluku o zanimanju, ja sam htio svakako da to bude ono što istinski volim, makar to značilo i moj vlastiti poraz.
 
 
S obzirom na pozitivne kritike koje dobivaš za kolekcije, sve nagrade, priznanja i popriličan publicitet, definitivno si 'otkriće' na regionalnoj modnoj sceni. Kako se nosiš sa svojevrsnim pritiskom i odgovornošću koji nosi epitet 'mladog talenta'?

Veliko hvala na tom 'teškom' epitetu. Upravo tu težinu je teško opravdati, pritisak je nešto što je kod mene neizbježno. Moram reći da, kako vrijeme odmiče, usprkos sve boljim komentarima na moj rad, pritisak je sve veći. Nastojim i nastojat ću da to tako i ostane. Mislim da bih bio nezahvalan i neodgovoran kada taj epitet ne bih nastojao opravdati.
 
Često se događa da nismo svjesni kako imamo neku mladu nadu među svojim redovima dok ista ne dobije priznanje u inozemstvu. Nekako mi se čini da se to dogodilo i u tvome slučaju, kao da su te vanjski mediji 'skužili' prije nego domaći. Kako to komentiraš? Zašto misliš da je tome tako?

Slažem se u potpunosti, često kažem da se veliki ljudi rode na našem krajevima, a najčešće umru u perspektivnim zemljama. Razlog tome je da mi ne znamo kako zadržati talente, nemamo platforme, nemamo sistem koji može takve ljude podržati i učiniti dostojnim života, pa ih inozemstvo ugosti i pruži im priliku za napredak. Što se mene tiče, istina je, nakon moje prve revije prvo su o mome radu počeli pisati vanjski mediji. Tek tada su naši mediji shvatili da imaju povoda pisati o meni. Mislim da često naši ljudi nisu dovoljno kompetentni da prepoznaju nešto novo, nisu sigurni da li je to vrijedno pažnje, trebaju potvrdu.
 
Gledajući tvoje kolekcije dobivam dojam kako te privlači modna avangarda no ipak svoje komade uvijek učiniš nosivima. Je li teško pronaći granicu na kojoj nećeš zanemarivati vlastiti kreativni potpis, a opet ćeš moći prodati kolekciju? Kako uopće balansirati između komercijalnog i 'underground'?

Tvoj dojam te nije prevario. Modna avangarda je ono što ja dišem, ali izdišem djelomično nosive stvari. Krenulo je s fakultetskim zadatkom, moja prva kolekcija 'Virdžina' je bila fakultetski zadatak i trebala je biti nosiva. I bila je. Nakon prve kolekcije moram priznati da mi se 'nosiva avangarda' dopala, nekako mi se uvukla pod kožu. Pretvoriti fikciju u nešto nosivo, svakako je izazov, ali osjećam se dobro kada pogledam radove i vidim da sam ispričao priču na potpuno nosiv način. Ovih dana pripremam kolekciju za jedan brend koji je nedavno počeo djelovati na području BIH. Angažirali su me da za njih dizajniram kolekciju koja će biti predstavljena ovih dana, svakako trebala je biti nosiva, ja sam morao zadržati svoj pečat u svemu tome, a vidjet ćemo za koji dan čime će to rezultirati. Mada moram priznati da spremam jednu potpuno avangardnu kolekciju i radujem se što ću se predstaviti i u tom svjetlu, svakako me zanima kako će okolina i kritika doživjeti taj izražaj.
 
 
Izrazito te privlači androgenost. Tvoje komade istovremeno mogu nositi i muškarci i žene. Koliko je zahtjevno stvarati takve kolekcije i u čemu je njihova čar?

Tako je, androgeni komadi me pokreću, mogu to tako reći. Kada kažem komadi, mislim na komade odjeće. (smijeh) Nedavno sam se predstavio s jednom potpuno ženskom kolekcijom imena 'Ice Machine'. Bio je to moj izlet iz 'adrogenog' svijeta u svijet ženstvenosti iz moje perspektive. Stvarati adrogenu odjeću ima svoju čar, to je ono što i osobno volim nositi. S obzirom da smo u XXI vijeku, brisanje svih granica je dozvoljeno, pa tako i onih rodnih. Ne znam zašto djevojka i dečko ne bi mogli nositi jednu jaknu, hlače ili tuniku... Nadam se da to za koju godinu više neće biti tabu, kao što je to danas, barem u konzervativnijim zemljama, poput moje.
 
 
Misliš li da je modna scena u BiH spremna na takav modni izričaj te postoji li publika koja je jedva dočekala nešto 'drugačije'?

Modna scena, ako je uopće ima, mora biti spremna, neću se ja povući tek tako. (smijeh) Moram priznati da zavidim dizajnerima koji djeluju na vašoj modnoj sceni, koja postoji i koja je daleko, daleko naprednija i razvijenija od BH modne scene. Kod nas ne postoji izbor domaćih modnih magazina koji bi mogli izložiti i predstaviti BH dizajnere, a kod vas to nije slučaj. Doduše, postoji publika koja je željela drugačije, svaka moja revija je veoma posjećena i popraćena glasnim aplauzom te lijepim kritikama, ali često se moda kod nas promatra isključivo kao umjetnost.
 
 
Radi inovativnih konstrukcijskih rješenja tvoji modeli djeluju avangardno te se time uvelike razlikuješ od ostatka scene radi čega često te prozivaju 'buntovnim' modnim dizajnerom. Smatraš li se i sam takvim? Ima li u čitavoj priči bunta ili se radi samo o tome da ne podliježeš trendovima?

Upravo je to ono o čemu sam maloprije govorio, pretvoriti fikciju u nešto nosivo - to je ono što daje dozu avangarde nosivim stvarima. U meni ima bunta, oduvijek, često se nađem u raspravama s okolinom kada je u pitanju razlika u stavovima. Svakako imam dozu bunta na dosta životnih polja, od obrazovanja, politike, nametanja mišljena, društvenih normi, modne situacije, ljudske površnosti… Mislim da to dobrim djelom prenosim i na odjeću.
 
  
Imaš li modne uzore? Domaće ili strane dizajnere čijem se radu diviš i u kojim ponekad pronalaziš inspiraciju za rad?

Mislim da ih svi imamo. Volim dizajnere i radove s pričom. Obzirom da jako volim konceptualnu modu, takve dizajnere i pratim i takvu modu stvaram. Možda najviše od svega volim priču Vivienne Westwood, često se poistovjećujem s njenim stavovima, njene se inspiracije poklapaju s mojim mišljenjem i stavovima, dok s druge strane njena estetika nije moj izražaj, više sam okrenut ka futurističkom minimalizmu, da ga tako nazovem, a tu spada Gareth Pugh, Rick Owens i mnogi drugi dizajneri današnjice. Inspiraciju za stvaranje najčešće pronađem u nekoj situaciji, nekoj svojoj viziji, emotivnom stanju, spomeniku, obliku i slično.
 

Pročitala sam kako maštaš o nastavku karijere i studiju u Japanu. Zašto baš Japan? Misliš li da je odlazak u inozemstvo neminovan i logičan korak u nekom daljnjem napretku? 'Kuha' li se štogod na tom planu?

Da, Japan je oaza mojih snova kada je obrazovanje u pitanju. Bunka college je mjesto koje me fascinira, imao sam prilike prelistati knjige pomoću kojih njihovi studenti dolaze do ideja, načina izrade i slično i zaista smatram da su Japanci 'Bogovi' konstrukcija. Volio bih savladati njih princip konstrukcija, drapinga i slično. Nikako ne podcjenjujem velike europske univerzitete poput Antwerp koledža ili Central Saint Martinsa koji su svakako negdje na mojoj listi kada je obrazovanje u pitanju. Smatram kako je odlazak na master ili studij vani svakako naredni korak i 'kuha' se nešto, ali ne bih puno pričao dok 'kuham', da mi ne 'zagori'. (smijeh)
 
Foto: Saša Savičić, Dalibor Danilović
Objavljeno: 29.10.2014. u 11:23

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p