SVJETSKA MODA

Intervju: Peter Movrin

'Vjerujem da je moja mesarska tradicija utjecala na moju privrženost ka bizarnom'

 
Zaogrnuti aurom dramatičnosti te nečim pomalo misterioznim, mračnim i bizarnim, dizajnerski komadi Petera Movrina pomiješani su s nekom neočekivanom dozom oprečnosti koja ih istovremenom čini i nježnima, romantičnima i beskrajno poetičnima.
  
Vibrom drame neodoljivo podsjeća na famoznog Garetha Pugha, a radi inovativnih konstrukcijskih rješenja, poigravanja teksturama te impresivnih, masivnih unisex silueta, mogli bismo ga sasvim komotno svrstati među avangardne modne dizajnere. No, Movrin ne voli definicije jer one sobom neizbježno donose kalupe i ograničavaju slobodu stvaralaštva pa ćemo tu odrednicu u koju bismo ga smjestili ostaviti otvorenom.
 
Ono što je neminovno jest Peterova apsolutna posvećenost. U svakoj kolekciji utkana je pomno istražena priča, pomalo znanstveno prostudirana, do posljednjeg detalja. Bilo u pozadini inspiracije kršćanstvo, gotika ili pak buržoasko poimanje ljepote, Movrin pazi na svaki komadić priče od koje će sazdati kolekciju. On ne voli modu kao prolazni, sezonski trend, njegova ambicija je učiniti odjeću ukrasom, nečim plemenitim, trajno vrijednim i dragocjenim poput komada nakita koji čuvamo duže od odjevnih komada. Neopisivo je strastven spram izrade i pedantan oko svakog, ručno izrađenog detalja. Za sebe kaže da 'materijale voli uništiti s poštovanjem' misleći pritom na tretiranje materijala poput vune ili kože stvarajući nešto posve novo i moderno od nečeg tradicionalnog i zadanog.
 
Odrastajući u malenom slovenskom gradiću Kočevju, kao sin jedinac u obitelji mesara, okružen šumom, medvjedima i tradicijom, Peter Movrin je već tada osjećao snažnu želju da se izrazi pa makar i oblikujući komad mesa na način da to udovoljava njegovom zahtjevnom estetskom oku. Ta doza surovosti pomiješana s glamurom u izdanjima Vogue-a koji su se našli u obiteljskoj kući nakon posjeta Trstu, rasplamsala bi Peterovu dječju maštu te je, možda posve nesvjesno, odredila smjer njegove buduće estetike kao dizajnera. Tradicija, religija i sjećanja na djetinjstvo ostala su Movrinu najvećom inspiracijom. Peter je wunderkind. Jedan od najperspektivnijih mladih dizajnera današnjice. Njegov rad okrunjen je brojnim priznanjima, svoju diplomsku kolekciju 'Franz Madonna' izlagao je na MoBa Biennale-u pored Jean Paul Gaultiera, Maison Martin Margielae i Prade. U rodnoj Sloveniji djeluje kao dio dizajnerskog kolektiva Young@Squat, jedna od najvećih trend gurua Lidewij Edelkoort uvrstila ga je već 2009. među četrdeset najvećih talenata u svijetu dizajna, Lady Gaga nosi njegovu odjeću na prekooceanskim letovima, svoje komade prodaje u renomiranom Church boutiqueu u Los Angelesu… Ovo je samo djelić, a tek je krenuo.
 
 
 
Nedavno si odabran u krug najperspektivnijih dizajnerskih nada po izboru talijanskog Vogue-a. U sklopu milanskog tjedna mode, svoj dizajn izložio si u Palazzo Morandou gdje su ga imali priliku detaljno proučiti i neki od najvećih modnih insajdera poput Anne Wintour, France Sozzani, Suzy Menkes… Kakvi su komentari i kritike? I, naravno, tvoji dojmovi?
 
Sve je bilo baš savršeno, još uvijek sam pod dojmom. Komentari su bili vrlo pozitivni, kritike također. To su ljudi koji zaista znaju što je inovativno i što je danas zaista potrebno modnoj industriji. I zato je sve to, prije svega, zbilja dobar poticaj za rad.
 
Nakon studija u Ljubljani odlaziš na prestižni londonski Central Saint Martins? Kakva su očekivanja od života i rada u potpuno novoj sredini, od konkurencije i uvjeta za stvaranje?
 
Tako je, idem na magistarski studij ženske mode na Central Saint Martins. Prihvatila me je legendarna profesorica Louise Wilson, a samo tjedan dana nakon mog prihvaćanja na studij je preminula. Sve je to za mene bilo vrlo emocionalno, možete zamisliti. No, jako sam ponosan na ovo što mi se događa. Nemam nikakvih posebnih očekivanja, želim samo puno toga naučiti i surađivati s velikim modnim brendovima. Konkurencije se ne bojim, dapače.
 
 
Estetika tvojih odjevnih komada često djeluje podosta mračnom pa čak i dramatičnom, koketira s nečim bizarnim uz primjese neočekivane romantike. Jesi li se ikada pitao otkud dolazi taj poriv za tolikom dozom drame i što te u tome toliko privlači? Pronalaziš li korijene možda u svom djetinjstvu i odrastanju?

Obožavam dramu, dramatičnost, bizarno, ljude s karakterom i smislom za humor. Dolazim iz porodice mesara i ja sam taj koji je prekinuo tu 'mesarsku tradiciju'. Vjerujem da je i to utjecalo na moju ljubav prema bizarnom. Još sam kao dječak radio s mesom i sve je to na mene ostavilo dubok dojam. No, sve lijepe ali i ružne trenutke znao sam uzeti kao inspiraciju.
 
 
U svojoj si zadnjoj kolekciji, Lu Gedigte Perlaophis, inspiraciju pronašao u nakitu, točnije u esencijalnom buržoaskom komadu kao što je biserna ogrlica koja se provlači kao nit vodilja. Kako si pritom misaono povezao nakit i odjeću? Koja poruka stoji iza priče spomenute kolekcije?
 
Odjeća je s fast-fashion industrijom ustvari postala samo kulisa za torbice i nakit, a ja sam odjeći želio vratiti emotivnu moć. Želio sam postići da odjeća, kao i nakit, postane nešto vrlo osobno i dragocjeno, nešto što, na kraju krajeva, nećeš odbaciti tek tako kao obični T-shirt.
 
U presjeku tvojih kolekcija očigledno je da ogromnu pažnju posvećuješ konstrukciji. Siluete brojnih tvojih komada podsjećaju na skulpture, rekla bih čak i mala arhitektonska zdanja. Možeš li povući granicu između mode i umjetnosti ili pak mode i arhitekture? Što im je zajedničko, a što ih dijeli?

Volim teksture. Volim i arhitekturu, modu i umjetnost, također. Možda moda može biti i umjetnost, no to će samo vrijeme pokazati. Naravno, ne mislim pritom na H&M majicu, ali YSL sako iz ’77. godine je svakako živa umjetnost.
 
 
 
Vrlo često manipuliraš materijalima koje koristiš tretirajući ih raznim kemijskim procesima ili izlažući ih visokoj temperaturi. Pročitala sam negdje kako si izjavio da voliš materijale koje koristiš 'uništiti s poštovanjem'. Zaintrigirala me ova riječ 'uništiti'. Je li dekonstrukcija također jedan dio stvaralačkog procesa? Ili se jednostavno radi o unošenju 'nečeg samo svog' u nešto što je zadano i mora biti promijenjeno?

Dekonstrukcija mi je, stvarno, vrlo bliska. I da, volim manipulirati materijalima koje koristim. Uvijek se pitam: zar nije smiješno kako ljudi vole cheap majice napravljene od poliestera, a zgražavaju se nad T-shirtom od plastike? Sve me to na neki način inspirira u mom kreativnom procesu.
 
 
Lady Gaga je na putu za Tokyo nosila tvoju kreaciju iz kolekcije 'FranzMadonna' inspiriranu gotičkim stilom. Moram priznati da tvoj komad, zbilja, izgleda kao stvoren za nju. Kako je došlo do te suradnje? I, naravno, kakvi su rezultati, kritike, možda neka nova tržišta?
 
Hvala. Osim spomenutog, Lady Gaga je nosila još mojih komada. Super je raditi s tako velikom teamom koji je toliko predan svom radu. Zbilja vrijedi vidjeti kako funkcionira tako velika korporacija kao što je 'House of Gaga'. U momentu kad se pojavila, sve skupa je bilo jedno veliko ludilo. U pozitivnom smislu, jasno.
 
I za kraj, u nadi da ćeš nam ipak otkriti poneki detalj, moram te pitati za 'Hunger Games'. Kako je došlo toga da će se tvoj dizajn pojaviti u ovoj velikoj hollywoodskoj uspješnici? Čime ćeš nas iznenaditi?
 
Sve ću vam reći u pravo vrijeme. Ali za sada, previše me pitate.
  
Foto: Peter Movrin
Objavljeno: 08.10.2014. u 11:14
Tagovi: Peter Movrin

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p