Intervju: Vladan Gavrić

Lonely robot in a wasteland jedan je od onih modnih blogova na koji instant padate. Ljubav na prvi pogled i bjesomučno scrollanje kroz arhivu. Fantazija od fotografije, vrlo naočit glavni akter priče te stilska zaokruženost i promišljenost u detaljima jednostavno osvajaju na prvu.

U blogerskoj stratosferi u kojoj vladaju ženske zvijezde, Vladan Gavrić, koji riječju, stylingom i fotkom stoji iza ovog bloga, jedan je od rijetkih muških blogera na prostorima našeg brdovitog Balkana. Svestrani Vladan dvadesetsedmogodišnji je Tuzlak koji, osim što pasionirano voli modu istovremeno radi i kao teniski trener, vlasnik je fotografske radnje, a odnedavno i street style fotograf. Njegov stil, radi kojeg je u kratkom roku na Lookbooku pridobio tisuće i tisuće followera, zanimljiva je mješavina vintage i trendovskih komada, voli leptir mašne i kožne jakne, hlače u bojama i potpuno crne outfite, sakoe, šešire, naočale i satove. Kaže da voli nositi sve što odgovara njegovom trenutnom raspoloženju i pritom se ne ograničava društvenim normama. Budući da je trenutačno, radi drugih Vladanovih obveza, na našu žalost, Lonely robot in a wasteland na čekanju, preispitali smo ovog popularnog modnog blogera čime se sada bavi, kakvo je njegovo mišljenje o regionalnoj modnoj sceni, a dotaknuli smo se i pokoje light modne teme.

Zadnji puta kada smo razgovarali, a ima tome dobre dvije godine, pitala sam te kako ljudi u tvojoj Tuzli i okolici doživljavaju muškarca koji mari za odijevanje i istovremeno vodi modni blog pa si mi rekao kako određene predrasude na tom planu podosta suvereno vladaju. Što se u međuvremenu, ako uopće i jest, promijenilo po tom pitanju? Jesu li se sugrađani naviknuli na tvoju pojavu ili kako se suočavaš sa standardnim balkanskim poimanjem "pravog" muškarca kojeg boli briga za neku tamo modu?

Drago mi je da mogu reći da se situacija po tom pitanju polako mijenja. Primjećujem da muškarci sve više pažnje posvećuju svom oblačenju ne osvrćući se na komentare i predrasude. Tuzla je mali grad, većina ljudi već zna da se bavim nekom tamo modom tako da ih moji outfiti više ne iznenađuju.

U kakvom je stadiju trenutačno tvoj blog Lonely robot in a wasteland? Što se u ovom momentu događa u galaksiji modnih blogova u BiH? Pojavljuju li se "neki novi klinci"?

Blog je, nažalost, on the back burner zbog mnogobrojnih obaveza i projekata na kojim radim, ali se planiram ponovo vratiti redovnom bloganju i to čim prije. Kada je u pitanju blogerska modna scena mislim da je došlo do izvjesnog zasićenja, novi blogovi se pojavljuju gotovo svakodnevno. Nisam stigao popratiti sve, ali vjerujem da će oni kvalitetniji svakako isplivati. Trenutno ne bih mogao nikoga izdvojiti, pogotovo kada su u pitanju muški blogeri.

Nisam mogla ne primijetiti kako si počeo škljocati svojim fotoaparatom po ulicama Tuzle u potrazi za stylish sugrađanima. I? Kakve su impresije? Kako se, po tvom mišljenju, odijevaju tvoji zemljaci? Nedostaje li im slobode?

Većina vjerojatno ne zna da je moj prvi blog ustvari bio pokušaj street style bloga (Balkan street style) koji je kasnije pretvoren u ovaj sadašnji jer tada nisam imao vremena da se tome posvetim onako kako sam htio. To je nešto što me uvijek privlačilo. Prvi blogovi koje sam počeo pratiti ustvari su bili street style blogovi te su upravo oni odigrali ključnu ulogu u mom prvotnom interesiranju za modu. Kada mi je lifestyle portal Fashion.Beauty.Love ponudio ovaj projekt, oduševljeno sam prihvatio jer je to nešto u čemu iskreno uživam. S obzirom da živim u Bosni slikanje street stylea je i svojevrstan izazov. Iako je situacija mnogo bolja nego prije daleko je to od nekih svjetskih metropola gdje bih jedan post vjerojatno završio za pola sata dok to ovdje uključuje višesatno čekanje i ganjanje ljudi.

U posljednje vrijeme, osim tvojih street style fotki, na platformi Fashion.Beauty.Love imamo prilike čitati i tvoje stilske savjete. Reci nam par riječi o projektu.

Zahvaljujući urednici Fashion.Beauty.Love portala, koja je prepoznala moj trud na blogu, ponuđena mi je suradnja, na početku je to bilo usko vezano uz blog, ali se u međuvremenu proširilo na street style projekt i par individualnih članaka. U planu nam je da se ova naša suradnja nastavi na jednom višem nivou.

Primjetila sam kako na Lookbooku imaš više od 20,000 followera. Što je, po tvom mišljenju, zaslužno za toliko "sljedbeništvo"? I, zanima me, je li takav uspjeh na virtualnoj platformi u konačnici rezultirao pokojom suradnjom? Generalno, misliš li da je moguće u našoj regiji živjeti od bloga ili je to i dalje, nažalost, samo tlapnja?

Postavljanje lookova na Lookbook.nu je i prethodilo blogu tako da mogu reći da je od toga sve u konačnici i počelo. Uvijek sam se trudio da svaki outfit propratim i kvalitetnom fotografijom i vjerujem da je spoj toga nešto što privlači ljude kako na lookbooku tako i na blogu. Mnogi su me brendovi otkrili upravo preko ove platforme, visok broj sljedbenika na Lookbook.nu je jedan od uvjeta suradnje mnogih brendova tako da sam s time imao sreće. Smiješne su tvrdnje pojedinih blogera u BiH da zarađuju od bloganja. Čak i ako ima novca to nije dovoljno ni za džeparac, a pogotovo ne da se od toga živi. Jedina materijalna korist koju imate od bloga su besplatne stvari od sponzora. To je tužna istina jer ja znam koliko vremena i truda se uloži u jedan blog.

Prateći situaciju u regiji, moglo bi se reći da svjedočimo nekim svjetlijim vremenima za BiH modnu scenu. Na piste dolaze neki mladi, talentirani dizajneri, niču nove medijske platforme... Misliš li i ti da se scena konačno budi? Postoji li pokoja mlada nada koju bi mogao izdvojiti kao svijetli primjer?

Slažem se da se situacija znatno popravila i drago mi je vidjeti da se daje više prostora nekim ljudima koji to stvarno zaslužuju. Svakako bih izdvojio mladog dizajnera Marka Fehera koji me oduševio svojim kolekcijama. Problem je, naime, što se mladi i talentirani dizajneri sve češće odlučuju napustiti zemlju i nastaviti svoj rad i obrazovanje negdje vani. Primjer toga u Hrvatskoj je Manuel Maligec, još jedan mladi dizajner kojem predviđam veliku karijeru i uspjeh.

Pustimo sad malo na stranu ozbiljne teme. Gdje Vladan najradije kupuje? Postoji li u Tuzli koji dobar vintage shop (naravno, osim onog tvoje djevojke Emine) ?

Trenutno nemam omiljeno mjesto za kupovinu, stvari kupujem usput i gdje stignem. U Tuzli ne postoji niti jedan brend niti shop koji bi posebno izdvojio (osim Emininog ), good ol' buvljak je i dalje moje omiljeno mjesto za shopping u ovom gradu. Ostatak stvari kupujem ili online ili na putovanjima.

Pratiš li trendove ili te oni pretjerano ne zanimaju? Postoji li nešto što je postalo popularno pa ti se dopalo, a prije si mislio da nikad ne bi na sebe stavio?

Kao i većini nas i meni je trebalo dosta vremena i izleta u razne stilove da bih našao onaj koji mi u potpunosti odgovara tako da se sada trudim ne obraćati toliko pažnju na trendove, iako ih pratim. Kupujem samo one stvari koje se uklapaju u moju garderobu.

Koje su, po tebi, najgore stilske greške koje muškarci uporno ponavljaju?

Generalno mislim da je kod muške odjeće najbitniji kroj i fit i da se tu najviše grešaka napravi. Često viđamo preuska odijela i košulje koji ne ostavljaju prostora za normalne pokrete. Pored ovoga mislim da je ružno vidjeti: preduge hlače koje se vuku po zemlji, preduboki V izrezi ili preotkopčane košulje (bez obzira koliko dobro tijelo imali), sportsku odjeću i trenirke van sportskog terena ili teretane, majice sa preupadljivim natpisom ili logom brenda…

Pratiš li hrvatsku modnu scenu? Imaš li možda favorita među našim dizajnerskim snagama?

Trudim se pratiti čitavu regionalnu modnu scenu. Kada su hrvatski dizajneri u pitanju posebno cijenim rad Loredane i Tomislava Bahorića, te Manuela Maligeca kojeg sam već spomenuo.

I za kraj mi ostaje da te pozdravim i pitam planiraš li možda uskoro, u ulozi modela, prošetati pokojom pistom u Zagrebu?

Uvijek se rado vraćam u Zagreb, jako sam sretan što sam sudjelovanjem na nekim prethodnim fashion weekovima upoznao dosta divnih ljudi i iskreno se nadam da ću opet imati priliku da se družimo na nekim sličnim modnim događanjima. Čekam pozive.