SVJETSKA MODA

Je li politička korektnost na pisti samo platforma za marketing?

Je li modna industrija napokon postala društveno otvorena ili je u pitanju medijska manipulacija?

Tjedan visoke mode zasigurno je jedan od najljepših svake sezone, no ovaj posljednji se istaknuo kao jedan od najupečatljivijih ponajviše radi modela koje su dizajneri odabrali da nose njihove revije, a ne radi prikazanih kolekcija.

Između ostalih, Chanel (o čijoj smo reviji pisali) ispunio je naslovnice svih relevantnih medija zbog odabira vodećeg modela koji je, ne slučajno, crnkinja. I dok sam napisala ovu posljednju rečenicu, nećkala sam se jer je cijela stvar izuzetno osjetljiva. Istaknuti nekoga zbog boje kože u krivom kontekstu i više je nego neprimjereno, no ovog puta stvar je itekako relevantna. Naime, Chanel je tek drugi put u povijesti, posljednji put prije više od desetljeća, odabrao Adut Akech, 18-godišnju Sudanku, crnog modela koji će prošetati s Lagerfeldom i zatvoriti reviju kao 'mladenka' što za modni sistem predstavlja stvar prestiža. Naravno, odabir nije bio niti slučajan niti bezazlen.


Haute couture odnosno visoka moda izraz je koji je u Francuskoj zakonski definiran od strane Gospodarske komore i ista je regulirana s nekoliko specifičnih pravila po kojima tek odabrane modne kuće mogu primiti tu titulu. Primjerice, usluga dizajna mora biti prilagođena privatnim klijentima pružajući made-per-measure izradu po narudžbi i uključivati barem jedan 'fitting', najmanje 20 zaposlenih stručnjaka na puno radno vrijeme te prezentaciju najmanje 50 originalnih modnih dizajna dva puta godišnje (u siječnju i srpnju svake godine). Mislim da nije potrebno naglašavati kako su klijenti kuća visoke mode ona malena skupina pojedinaca kojima nije nikakav problem izdvojiti basnoslovne iznose na neki od komada iz kolekcije, a nisu neuobičajeni i anonimci koji znaju kupiti cijelu kolekciju i prije nego je predstavljena javnosti. Jasno je da je to stvar statusa i društvene moći. Visoka moda je prvenstveno namijenjena njima koji su, igrom slučaja, većinom (bili) bijelci. I tu dolazimo do jednog od glavnog problema modne industrije i šire, budući da je isti primjenjiv na cijelo društvo. Postoji cijela psihologija i istraživanja iza fenomena rasizma i ne bih previše ulazila u to, istaknula bih samo ono što svi znamo, a to je da su kroz povijest postojali oni kojima boja kože (je) predstavljala problem te oni koji su, naizgled pozitivno, druge rase doživljavali egzotično. Ovo je u srži pitanje kulturne aproprijacije te krajnje nedopustivo preuzimanje kulturnih elemenata različitih zajednica stvarajući osjetljivu atmosferu u kojoj je izrazito jednostavno zastraniti misleći da ne činite ništa pogrešno i ne, modna industrija nije jedina koja je zaglibila na ovaj način. Možda je tek jedna od onih koja najlakše upada u budno oko iskrenog promatrača.


Kako god bilo, ovoj osjetljivoj problematici piše se i priča već godinama i dok svi imaju svoje viđenje, koristiti se društvenom problematikom kao inspiracijom i tim izreći društveni komentar može biti dvosjekli mač. Moda je izuzetno kompleksan fenomen koji možda ima najveću moć društvene promjene, ona nije trivijalna ni površna. Stoga koristiti se aktualnim problemima je dobrodošlo, ali način na koji će to biti izvršeno hoda po tankoj liniji između neukusnog i rasističkog te revolucionarnog i neočekivanog. Lagerfeld nije bio jedini koji je uključio različita lica u posljednju kolekciju, slično je učinila i Chiuri za Dior, zatim Valentino, Schiaparelli, Givenchy... Pravo je svakog dizajnera da izrazi vlastitu viziju svoje  kolekcije, a koja može i ne mora uključivati određeni profil modela. Postoje oni koji se ograđuju od rasističkog prosuđivanja te smatraju kako je ova vrsta društvenog pritiska irelevantna i nema mjesta u ovoj priči. No činjenica je kako biti prozvan 'rasistom', posebice u modnoj industriji, mnogo je više od boje kože. Nameće se pitanje ljepote, odjevne veličine pa čak i popularnosti Instagram profila.


Ako ja kažem 'Benetton', većini će prva asocijacija biti brend koji pršti od boja i različitih lica. Devedesetih godina taj isti je izgradio svoje carstvo slaveći svaku rasu i novoj je generaciji klinaca približio značenje multikulturalnosti. Naravno, Benetton nije haute couture kuća niti je danas posebice uspješan kao high street brend, ali je većini dobro poznat upravo zbog istaknutog pristupa modelima i poslovanju. Dvadesetak godina prije, Hubert de Givenchy bio je prvi koji je odlučio zauvijek promijeniti lice pariške haute couture mode bez obzira što je to značilo da će rezultirati  gubitkom klijenata. China Machado, Billie Blair i Bethann Hardison tek su neki od modela koji su prošetali njegovim revijama, a taj pristup proširio se i na ostale dizajnere kroz svaku novu sezonu. Njegov potez bio je svojevrsna prekretnica no jasno je kako još uvijek nismo naišli na permanentno rješenje. Mislim, pa očito je da Chanel nije prvi koji je završio na naslovnici svih medija jer je model crnkinja. Jedan od najpoznatijih supermodela koji ne pokazuje nikakve naznake uzimanja predaha je Naomi Campbell koja  dominira modnom industrijom skoro tri desetljeća. A opet ta ista Naomi proziva industriju da je utemeljena u rasizmu svake vrste i to, zanimljivo, danas više nego ikad prije.


Reći da rasizam više ne postoji ili se prema cijeloj problematici odnositi kao irelevantnoj s komentarima "kako danas svi traže svoje pravo" je, u najmanju ruku, smiješno. S druge strane, biti dizajner ili imati brend koji ovisi o imidžu te koristiti Azijatkinju ili crnkinju kako biste osvojili naklonost radi toga što ste "woke" nije ništa bolje. Činjenica je kako je haute couture bio namijenjen visokoj klasi, a tu visoku klasu većinom su činili bijelci koji su željeli vidjeti bijele modele nalik sebi i njima je industrija morala udovoljiti. Naravno da nije morala, pitanje je samo bi li zaradili jednako da su postupili drugačije i zaposlili modele druge boje kože. Danas je situacija naizgled drugačija jer svjedočimo sve većem broju rasne uključenosti, no u većini slučaja njome se koristi kao promidžbom.


Zamislimo samo ovaj scenarij, koji može i ne mora imati veze sa stvarnošću. Već se nekoliko godina naveliko priča o tome kako je Lagerfeldu ovo jedna od posljednjih sezona, ako ne i zadnja, kao kreativni direktor Chanela, a mediji su više pisali o crnom modelu koji je zatvorio reviju negoli o samoj odjeći. Koliko je izgledno da je Lagerfeld ili marketinški tim kuće odlučio fokus prebaciti na crnog modela znajući da će udovoljiti društvenim parametrima 'etičnog' i poštedjeti dizajnera radoznalih pitanja medija o budućnosti kuće ili kritike na kolekciju? Jasno je da je modni sistem konstruiran na idealima nedostižne ljepote i oni koji se ne uklapaju u zadani, maleni okvir, u njemu nemaju što tražiti. To je okrutna istina pa danas, više no ikad, svjedočimo raznim pokretima za oslobađanje ženskog tijela koji je društveno i medijski konstruiran. Razmislite koliko puta dnevno ste eksponirani 'uputama' kako morate izgledati posebice kad imamo jedan Instagram koji je postao platforma da oni prirodni (ili kozmetički potpomognuti pojedinci) postanu popularni i uživaju status celebrityja zahvaljujući činjenici da zadovoljavaju trenutačan društveni standard ljepote. Slično možemo promatrati i ovaj slučaj gdje se očekuje uključenost svih profila kako bi površinski zadovoljli javnost, a istinska problematika rasizma i dalje se gura pod tepih. 

Foto: Getty Images
Objavljeno: 09.07.2018. u 12:59

VIDEO

VEZANE VIJESTI

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p