Je Li Simonsov Odlazak Iz Diora Dobra Ili Loša Vijest?

U trenutku u kojem breaking news okupiraju nabrijane naslove svih relevantnih medija, a kada je riječ o modi, tada možete biti posve sigurni da je za insajdere šokantni naslov već odavno stara i prožvakana vijest. Nevjerojatna je, međutim, ta sposobnost modne svite da kuloarima kotrlja tračeve koji se unutar tog, relativno skučenog kruga ljudi, šire brzinom bržom od kolanja samih misli. Pomisliš i dok ne pucneš prstima, već je vani, gotovo. Epidemija španjolske gripe može se posramiti pred epidemijom modnih tračeva.

No, sudeći po nivou šoka koji vrište s naslovnica najvećih modnih medija, vijest o odlasku Rafa Simonsa iz Diora, nije se potucala po kuloarima, obrađivala u praznim off-the-record redakcijskim minutama niti prenosila omiljenom metodom - onom pokvarenog telefona. Simonsov silazak s trona tako prestižne pozicije kao što je ona kreativnog direktora u Dioru, mjesta za koje bi većina dizajnera gazila preko leševa, gotovo je sve uhvatila nespremnima utoliko da je bilo nemoguće podastrijeti ikakav suvisli komentar. Preostalo je jedino prenijeti njegovo suhoparno obrazloženje kako su razlozi odlaska "osobne prirode" te da nisu doneseni stihijski već su, zamislite, "dobro promišljeni". Koliko god snažno ova vijest odjeknula modnim svijetom, čak niti oni koji su potajice priželjkivali njegov odlazak nisu se mogli kladiti da će se to dogoditi baš u ovom trenutku. Nagađa se kako ga je izluđivao tempo od šest kolekcija godišnje zbog čega nije mogao niti raditi onako kako je želio već je stvarao previše mašinski, no pitanje je postoji li osoba na planetu koja bi izdržala taj tempo duže od nekoliko godina, a da pritom ne izgubi razum?

Raf Simons je bez premca jedna od najkontroverznijih pojava u novijoj modnoj povijesti. Razlog te kontroverznosti ne leži niti u njegovu dizajnerskom rukopisu, niti u nekoj dosad neviđenoj genijalnosti, pa čak niti u živopisnosti njegovog karaktera, već u činjenici da su se već od samih početaka njegovog zasjedanja na čelo Diora lomila koplja. Nakon što je Galliano protjeran iz Diora kako bi kuća spasila svoj dugo građen ugled i ogradila se od njegovog razularenog, pijanog divljanja i antisemitskih ispada po pariškim kavanama, nakratko je angažirala Billa Gayttena da bi ga ubrzo, u travnju 2012. zamijenila Rafom Simonsom, kreatorom koji temelje vuče iz industrijskog, a ne modnog dizajna.

Brojni su se pitali, nimalo ne skrivajući svoju skepsu, zašto je baš na Simonsa pala odluka da zakormilari luksuznom modnom kućom te su, s pravom i pomalo u strahu, dvojili hoće li brod potonuti ili će nastaviti ploviti nekim drugim vodama. No, kao srednji prst skepticima – debitantska je kolekcija Rafa Simonsa za Dior bila trijumf. Prestižnim su modnim medijima usta bila prepuna hvale za ovog belgijskog dizajnera koji je prije Diora obnašao funkciju kreativnog direktora u, estetski dijametralno suprotnom, Jil Sanderu. "Senzacionalno. Bilo je to sve čemu ste se nadali. I mnogo više od toga," opjevao je Simonsovu debitantsku kolekciju britanski Vogue. Pravi hommage stvaralaštvu Christiana Diora, počast bezvremenskoj silueti koja je ocrtala žensko obličje na neki, tada, posve nov način te se upisao u povijest kao kamen temeljac svega što će se kasnije rađati na polju mode. Raf Simons je svojom prvom kolekcijom za Dior svim skepticima pokazao da je na visini zadatka te da može u svoj dizajn ucrtati prepoznatljiv Diorov potpis, baš onaj koji su veličale generacije.

No, nakon svih epova opjevanih o prvoj kolekciji, Simonsov je Dior zapeo u nekom paralelnom kozmosu s estetskim potpisom, za koji su mnogi smatrali, kako je nedostojan težine imena pod kojim nastupa. "Raf je bio smiraj nakon oluje," pisali su patetično modni mediji. No, oni koji su obožavali teatralni i dramatični Dior dežurnog zločestog dječaka modne scene, Johna Galliana, nisu se mogli pomiri s tim (dosadnim) smirajem – sa ženstvenim, no mlakim Diorom Rafa Simonsa. U srži ostavštine Christiana Diora upisana je inovacija u dizajnu, silueta koja mijenja poimanje ženske mode, a za Simonsa se činilo kako, na suprotnu stranu, ne stvara ništa novo, ništa što bi šokiralo, pomicalo granice, rekreiralo siluete i golicalo maštu. "Ali mi ne želimo sigurnost. Želimo poeziju, opasnost, želimo slobodu...", klicali su u maniri Huxleyeva Vrlog novog svijeta razočarani Gallianovi pristaše. I dok će Simons ostati vječito upisan na stranicama modne povijesti kao osoba koja je kormilo Diora okrenula u modernijem smjeru, iznijela Dior na ulicu i izbacila ga iz salona prošlosti, te zavrtjela basnoslovne milijune u svega tri i pol godine na čelu modne kuće, ostat će zabilježen i kao netko kome je nedostajalo diorovske teatralnosti i magije. Hoće li Dioru poći za rukom da tu magiju vrati odabirom novog kreativnog direktora kojemu će predati kormilo, preostaje samo čekati da pokaže vrijeme.