Postoji li itko tko se mogao transformirati toliko puta da se uvijek ugodno iznenadite? Ne, ne mislimo na sveprisutnu Lady Gagu, nego na Davida Bowiea. Svaka čast Lady Gagi i marketinškim stručnjacima koji stoje iza nje, ali David Bowie je bio prvi i radio je na svom stilu u mnogo težim okolnostima. Bez interneta, bez društvenih mreža i bez ostalih divnih stvari koje nam je informatička revolucija donijela.
O Britancima postoji mnogo stereotipa, a jedan koji je vladao sve donedavno jest da im je smisao za modu na razini onog koji imaju maturantice iz unutrašnjosti Rusije. Oni nose čarape na sandale, traperice niskog struka preko kojih se prelijeva trbuščić, nose majice koje pokazuju pupak... dakako, ovi stereotipi se ne odnose na modne blogerice, nego na prosječne građane, recimo Walesa (jer Velika Britanija nije samo London).
Iz države kojoj upitni modni odabiri nisu strani, stiže spomenuti David Bowie. O njegovoj glazbi nećemo pisati (tko ne zna neka googla), nego o njegovom utjecaju na modu i osebujnom stilu koji već desetljećima fascinira.
Začudo, karijeru je počeo kao fini brit pop dečko koji se ugledao na rani stil Beatlesa. Kravate, odijela, karirani uzorak i uredna frizura odavali su dojam zaigranog britanskog školarca. Tko bi rekao kako će Bowie samo desetljeće kasnije revolucionirati modu...
Davnih sedamdesetih, dok su naši roditelji nosili „štofane hlače", a svijet tresla hippie groznica, mr. Bowie se pojavio u glam rock izdanju. Mnogo make up-a, uske hlače, kombinezoni, neobične jakne i poigravanje s poimanjem spola izazvalo je zgražanje i oduševljenje. Otprilike kao i povratak jastučića na ramenima koje je relansirao Balmain (a moramo primijetiti kako su i šljokice na sakoima posuđene od Davida). U tom periodu preferirao je da ga zovu The Thin White Duke, ili Ziggy Stardust... Promjena imena bila je samo jedan dio njegove strategije opstanka na tržištu, a modne transformacije bile su još češće. Veliki broj zvijezda je prihvatio takva načela rada, ali dok danas ne znamo koje je pravo umjetničko ime Christine Aguilere, Bowie se itekako potrudio ostaviti dovoljno snažan dojam.
Njegova pojava na glazbenoj, ali i modnoj sceni dovela je do velikog zaokreta. Od miroljubivih hipija u dugim haljinama, tunikama i trapezicama do „opasnih punkera", naglašene forme i pretjerivanja u svakom pogledu. Moguće da su i droge imale utjecaja na to, ali promjena je bila dobrodošla i dugo očekivana.
Njegova androgenost izazivala je mnogo polemika, kao i deklarirana biseksualnost. Spolna orijentacija, koja se i danas na neki način smatra skandaloznom, pomogla mu je da izvuče najbolje iz dva modna svijeta. Iako se u videu za The Man Who Sold The World pokazuje u jednom od svojih najboljih „običnih" izdanja, naslovnica singlice je podigla nevjerojatno mnogo prašine.
Beatlesi i Rollings Stonesi su se već dogodilo, pa je svijet mislio kako više niti jedan rocker ne može šokirati, ali David se fotografirao u svom „ženskom" izdanju- s kovrčama i u prekrasnoj haljini. Za konzervativno američko tržište naslovnica je promijenjena u potpunosti. Unisex i androgenost su dva pojma koja definitivno potresaju današnju modnu scenu. Jesu li modeli uistinu robovi homoseksualnog lobija koji žele da budu mršave? Smiju li muškarci nositi suknje?
I dok se danas aseksualnost propitkuje u odnosu ženskog prema muškome, Bowie je imao hrabrosti ići u obrnutom smjeru. Dok je boravio u New Yorku sprijateljio se s Andyem Warholom i krugom koji je bio okupljen oko The Factorya. U skladu s tadašnjim trendovima u New Yorku, David je bez imalo kompleksa nosio grafički dizajnirane haljine, žarke boje i tajice. Iako je posuđivanje elemenata muške mode za žensku uobičajeno, još uvijek čekamo da trend posuđivanja trendova iz ženske prijeđe u mušku i postane mainstream. Čekamo 40 godina. I još nismo dočekali. Ista stvar se događa s njegovim eksperimentima s futurizmom, povijesnim kostimima i inspiracijom scenskom šminkom- u ženskoj modi već su dulje vremena prisutni, dok se muški mainstream uporno opire promjenama.
Osamdesete se značile prekretnicu u njegovom stilu. Nakon što su Kiss i Alice Cooper osvojili top-liste, Bowie se zasitio blještavila i okrenuo se glumačkoj karijeri i modnoj klasici. Dolazi era klasičnog Bowiea, birtanskog džentlmena u odijelima krojenim po mjeri. S pomakom, dakako. Savršeno dotjerani dandy stil ostao je njegov zaštitni znak sve do danas, iako ga se svi najviše sjećaju kao freaka u šljokicama.
Njegovo modno sazrijevanje teklo je u skladu s njegovom karijerom. Nakon što je imao pažnju cijelog svijeta usmjerenu na sebe, on se primirio i skrenuo pažnju na svoju glazbu, dok je njegov stil ostao u sjeni. Izvrstan marketinški potez. Izvrsna modna preobrazba. Što drugo očekivati od izvrsnog Bowiea?
Kao što je on sam rekao: „Toliko puta sam sam sebe izmislio da zapravo živim u zabludi. Ja sam zapravo jedna debela Korejanka."
Borina Kopčić
Objavljeno: 29.10.2010. u 08:38