SVJETSKA MODA

Kako je 'second hand' odjeća od sramotne postala ultimativnim trendom?

Tek rabljena odjeća ili odličan način istovremene zarade i održivosti?

Moda je pojam koji nailazi na mali milijun različitih interpretacija, što je pogotovo vidljivo osvrnemo li se na digitalno doba u kojem živimo, no ipak i u takvim okolnostima sigurno jest zaključiti kako je riječ o interesantnoj i utjecajnoj društvenoj pojavi. Samo odijevanje je svojevrsna uvriježena mjera jer je naprosto protuzakonito ulicom hodati gol, ali zato moda ima ulogu kreatora identiteta, osobnosti te u konačnici društvene identifikacije. Modu je tako nemoguće odvojiti od potrošačke kulture, tim više što je riječ o industriji koja se ubraja među najglobaliziranije industrije svijeta, ali tada se nameće pitanje na koji način potrošačima osvijestiti da vrtlog konzumerizma u kojem se nalaze marginalizira održive koncepte i potrošačku etiku. Tada dolazimo do pojma 'second hand', odnosno pojma rabljeno i sve stigmatizacije koje je društvo nametnulo tim 'odvratnim i prljavim' korištenim stvarima.

Konzumeristička diktatura posljednjih godina uzima maha do te mjere da je i onim najosvještenijima postalo poprilično zahtjevno razlučiti potrebno od nepotrebnog. Ljudska psihologija je izuzetno zahvalno polje za manipulaciju, a zadržimo li fokus u okvirima mode, zanimljivo je primijetiti da bez obzira na to što znamo da kupujemo bezvrijedne predmete i odmažemo ne samo planeti na kojoj živimo, već i ljudskoj vrsti, i dalje to činimo. Nedavno prikazan dokumentarac Davida Attenborougha 'This is Our Planet' pokušava društvu otvoriti oči i ukazati na to da čovjekovo ponašanje najviše šteti čovjeku jer iako potražuje vrijeme, priroda će se regenerirati i metaforički rečeno, ponovno procvjetati. S druge strane, ljudska vrsta postaje tek robotizirani medij više sile čiji je jedini fokus novac i tek mala nebitna mrvica u bujici supkultura brzine, i samo brzine. Svijet prepun osude i dehumanizacije iznjedrio je agresivne stavove prema rabljenim proizvodima, odnosno 'second hand' u očima većine odraz je siromaštva i neimaštine, pa tako zaslužuje biti na dnu piramide, pregažen i jadan, baš kao i oni koji zalaze u 'te' trgovine. Ipak, svjedočimo li prilici za odmakom od ekspanzije brze mode i gradnji ideologije koja omogućuje simbiozu rabljenog i novog?

Kako bismo povezali ekonomsku krizu, gubitak posla i generalno društvo čiji prihodi jedva pokrivaju osnovne troškove sa sve većom potražnjom 'second handa', valjalo bi provesti etnološko istraživanje jer dotad riječ je o tek pukim nagađanjima i legitimiranju već postojećih predrasuda. Nasuprot tome, želimo vjerovati da je vintage/second hand/rabljeno doprijelo do potrošača čije su oči zamrljane etiketama pristupačnih cijena koje prilikom pranja sve više blijede.

Vjerovanje da je 'second hand' sinonim za siromašno vrlo vjerojatno potječe iz povijesnih činjenica o samom nastanku 'second handa'. Naime, pri početku renesanse u 14. stoljeću većina si pučanstva nije mogla priuštiti novu odjeću, no zato je vješto uskočila u čari modeliranja, prilagodbe te prekrojavanja odjevnih premeta koji u konačnici nisu nimalo kaskali za onim novim. Tada se, vjerujem, polako pojavljuje i pojam ostavštine, odnosno generira se emotivna vezanost za određeni odjevni predmet koji potom pojedincu postaje iznimno važan. Baš kao i moda, kolijevka trgovina rabljenih odjevnih predmeta pronalazi svoje mjesto u Italiji gdje su 'rigattieri' na tržnicama prodavali kvalitetnu odjeću po niskim cijenama. I tako dolazimo do biti second handa, a to je pristupačna kvaliteta.

Jeste li se ikad zapitali zašto u 'second hand' trgovinama u vrlo malo slučajeva nailazimo na odjeću poznatih brendova brze mode? Odgovor je vrlo jednostavan; ta odjeća ne može izdržati više od dvije-tri sezone i naprosto ne dospije do 'second handa'. Ipak, i takvi komadi mogu služiti održivoj formi te se uklopiti u odgovornu modnu sredinu. Ne znam je li to do te nemile karantene ili smo jednostavno shvatili da imamo previše odjeće koju ne nosimo, ali pogledamo li unazad, sve više nailazimo na online buvljake i 'rasprodaje vlastitog ormara'. Riječ je o inicijativi kojoj ne pronalazim manu, konceptu u kojem brza moda koegzistira s održivošću i umanjuje svoju štetnost, kako za okoliš, tako i za identitet pojedinca.

Ipak, valja se upitati zašto velika većina i dalje zazire od konkretnih 'second hand' trgovina, a paralelno će bez problema kupiti jednako rabljenu odjeću, postavimo li konstrukt u okvire današnjice, poznate influencerice ili influencera? Odgovor na to pitanje potražila sam u razgovoru sa psihologinjom Elenom Boljkovac čiji je komentar opravdao moja nagađanja. „Smatram da je prvenstveno stvar motiva zašto ljudi kupuju odjeću. Ako je to samo kako bi komunicirali određenu poruku statusa i prestiža, tada će biti skloniji kupovini odjeće poznate osobe jer tako vjeruju da se status te osobe prelijeva i na njih same. Naravno, ne smije se zanemariti niti cijena koja je u second hand varijanti nešto niža, ali svejedno označava prestiž i ekskluzivnost zbog osobe koja ju prodaje. S druge strane, kupuje li pojedinac odjeću samo kako bi jednostavno zaštitio i pokrio tijelo, tada vrlo vjerojatno neće biti skloniji kupovini odjeće poznate osobe.“ - objašnjava Elena.

Koliko se svijest potrošača na spomen 'second handa' mijenja potvrđuju i neki od najvećih brendova brze mode koji su uvidjeli da žele li zadržati kupce, moraju spremno i brzo odgovoriti na ono što tržište u ovom trenutku vrednuje. Ne znam jeste li čuli za Sellpy, ali radi se o H&M-ovoj 'second hand' platformi koja uživa velik interes javnosti te u konačnici rezultira sjajnim brojkama prodaje. Thorsten Mindermann iz uprave njemačkog H&M-a izjavio je kako su sustainable linije preuzele primat nad ostalim kolekcijama, pa sukladno tome, zakorak u svijet second hand/high street odjeće, činio se kao logičan korak.

H&M ne samo da nije jedini brend koji se odlučio na takav korak, već se u tom društvu nalaze i neka od najvećih dizajnerskih imena. Tako je recentno Gucci potpisao ugovor s The RealReal, jednom od vodećih online adresa gdje svi zaljubljenici u luksuznu modu mogu pronaći rabljene dizajnerske odjevne predmete. Osim Guccija, The RealReal nudi paletu najpoznatijih dizajnerskih imena, u toj mjeri je na prvi pogled teško razaznati koje nedostaje. Naravno, uz one najpoznatije, tržište je prepuno i manje poznatih online platformi rabljene odjeće koje bilježe uzastopni rast, a sve to nam govori da se potrošački mentalitet mijenja i da možda svjedočimo jednoj posve novoj epohi koja odgrće maštovit zastor iza kojeg se ovog puta krije - rabljena odjeća. Bilo bi kalkulativno tvrditi radi li se ovdje o trendu nove generacije, stoga sam mišljenja da je jednostavnije prihvatiti ono što nam povijest opetovano dokazuje, a to je element zasićenja određenim momentom, pokretom, u ovom slučaju 'odjevnim artefaktom'.

Kontrast prošlosti i sadašnjosti dolaskom novih digitalnih generacija sve je evidentniji, ali kako je jednom rekao uvaženi akademik Zlatko Keser: „Sva su vremena teška i ne treba se zavarati da je neko vrijeme bilo bolje od ovog u kojem sada živimo, jedino pravo vrijeme koje postoji je vrijeme unutar jednog čovjeka, njegove samoće, emocija i rada.“ Pojednostavljeno rečeno, bar na trenutak svatko mora izaći iz ove groteskne svakodnevice i zaviriti u sebe, a potom to što pronađe primijeniti u osobnim principima. Hedonistički konzumerizam jest poput kakvog opijata. Teško se oduprijeti sedativnim ponudama koje magnetski privlače pritom jednostavno ne dopuštajući diferencijaciju i autentičnost. Davno su marksistički filozofi uputili kritiku konzumerizmu kao manipulativnoj ideologiji čiji je rezultat otuđenost na različitim poljima društvenog sazrijevanja, ali čini se kako je masa podložna, dapače potrebita manipulacije. Slobodna sam zaključiti da je u današnjem svijetu maksimalne slobode, najteže biti svoj, oduprijeti se očekivanjima, kako životnim, tako i modnim. Želim istaknuti da ne zagovaram apsolutnu isključivost i ekstremizam te vjerujem da je rješenje u dvosmjernom djelovanju, cirkulaciji novog u zamjenu za tuđe novo i kupovini starog u formi novog. Akcentirajući i dalje modu, tako dolazimo do zdravog balansa koji nije tako nedostižan, ali krije jednu veliku zamku, a to je ljudska komocija i indiferentnost!

Foto: Instagram, Unsplash
Objavljeno: 15.10.2020. u 00:00

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p