SVJETSKA MODA

Mislite da je posao modela lagan i glamurozan? Razmislite još jedanput!

Grgo Zečić piše o surovoj stvarnosti svijeta modelinga i 'najokrutnijoj industriji na svijetu'
Modna karavana započela je već 5. siječnja u Londonu s revijama muške mode. Već u drugom tjednu siječnja selimo se u Firenzu da bi nakon toga dočekali revije u Milanu. Posljednji u nizu tjedana muške mode je onaj u Parizu koji završava 20. siječnja nakon kojeg odmah slijedi tjedan visoke mode do kraja prvog mjeseca. Slijedi stanka od svega sedam dana pa će na scenu stupiti revije muške mode u New Yorku nakon čega kreće tjedan ženske mode. New York potom slijede London, Milano i Pariz. Svakako ne treba zanemariti tjedne mode u Copenhagenu i Stockholmu koji su isto tako ugurani u hektični raspored.

Cijeli cirkus završit će 5. ožujka što znači da revije vladaju našim kalendarom puna dva mjeseca. Težak je to ritam koji uključuje deset svjetskih gradova i na stotine kolekcija. Dizajneri su pod konstantnim pritiskom koji kreće u svoju kulminaciju već prije blagdana, a što se tiče nas modnih urednika i mi se isto konstantno žalimo na ritam koji nas fizički i psihički gazi. U periodu za vrijeme revija nema previše vremena za snimanje editorijala. Jedini udaran termin je neposredno nakon završetka visoke mode kada svi najveći magazini u Parizu snimaju haute couture editorijale. Razina stresa za vrijeme tih snimanja prilično je iritantna jer kuće kao što su Dior ili Chanel mogu vam ustupiti jedan od lookova na samo dva do tri sata prije nego što ga transportiraju na set nekog drugog magazina. Cijela strka se događa radi malobrojnih, ali beskrajno bogatih haute couture klijenata koji po završetku revija imaju privatne probe u ateljeima modnih kuća. S obzirom da u istom periodu kreacije visoke mode grabe hollywoodski stilisti povodom SAG nagrada i Oscara, atmosfera je tih dana u Parizu nalik ratnom stanju.

Svi mi u modi (pre)često volimo misliti na sebe, ali što je s modelima u tom maratonu od dva mjeseca? Podjela na muške i ženske revije više ne funkcionira kao nekad jer brojne kuće kao što su Gucci ili Bottega Veneta prikazuju obje kolekcije u jednoj dok dizajneri koji se bave isključivo muškom modom vole u svojoj reviji predstaviti nekoliko lookova za žene. To znači da su i cure i dečki u konstantnom pokretu. Dva mjeseca revija traumatično su iskustvo za modele. Najvažniji proces svakako je casting, a u danu ih se zna nagomilati vise od petnaestak. Sada zamislite situaciju da vas petnaest puta dnevno sudi grupa ljudi i gleda u svaki milimetar vašeg tijela i metar hoda. U tiho se komentira ten, kosa, nokti, cipele u kojima ste se pojavili, engleski naglasak i cijeli niz detalja koji stručnom oku nikad ne promaknu. U procesu castinga za stolom obično sjede dizajner sa članovima najužeg tima suradnika, modni stilist ili konzultant, casting direktor i ponekad im se pridruže stilisti za kosu i šminku. U samo jednom danu castinga mikroskopski vas pregleda stotinjak ljudi. Ne postoji razumijevanje za vas “loš dana”. Isto tako ne postoji razumijevanje ako ste novo lice s prištićem na licu. Glasno će se komentirati stanje vaše kose ili će se s podsmijehom gledati u vašu odjeću. Casting proces jedan je od najokrutnijih rituala modnog svijeta jer vi kao modela nemate pravo glasa. Nikog ne zanima gdje ste studirali i koji su vam hobiji već samo vaš izgled. Već za vrijeme castinga na jednu hrpu slažemo imena cura za koje smo sigurni da ne odgovaraju kolekciji ili dizajnerovoj viziji dok je popis u sredini rezerviran za cure koje želimo imati na opciji. Rijetke su one sretnice koje su automatski bukirane jer veliki broj djevojaka za koje znamo da ih želimo su one koje se ne trebaju pojaviti na castingu s obzirom na njihovu reputaciju i trenutnu poziciju na top listi. Od svih castinga Kendall Jenner pojavi se na onom za Chanel i Versace isključivo kako bi se pozdravila s Karlom i Donatellom.


U slučaju revija postoje tri kategorije modela, a to su nova lica, klasične djevojke i top cure. Novim licima je daleko najgore jer ih agencije bacaju pod kotače našeg nemilosrdnog tenka. Često govore slab engleski, još uvijek nemaju dovoljno editorijala za pravi book, a cijelo iskustvo castinga toliko im je zbunjujuće da vise ne znaju u kojem smjeru da hodaju. Naravno, uvijek ima samouvjerenih novih lica kojima u očima vidite da su došli po pobjedu, ali velika doza arogancije može biti izrazito opasna. Ta nova lica u modne metropole stižu na dug jer agencije plaćaju prijevoz i smještaj u stanu s pet ili šest drugih djevojaka, a sve što dobiju je nešto gotovine za javni prijevoz i hranu te kartu grada u kojem se nalaze. Ovi prvi mačići se ne bacaju u vodu nego u strelovito snažan vodopad. Nova lica su ujedno najmanje plaćena osim u rijetkim slučajevima kada kuće kao što su Celine ili Prada žele ekskluzivu za cijelu sezonu. Njihovo prvo traumatično iskustvo je casting, ali najgore ih čeka u backstageu. Niti jedan backstage nije miran i organiziran već se uvijek radi o prostoru koji odjekuje dramom, stresom i suzama. S jedne strane na djevojke viču dresseri koji ih moraju obući dok ih istovremeno traže asistenti make up artista i stilista za kosu. U isto vrijeme ih se čupa za kosu i nanosi šminka pa oko sebe imaju po četvero ljudi koji ih razvlače na sve strane. Pritom ih nitko ne pita žele li vodu, hranu ili jednosmjernu kartu kući. Iako se PR-ovci trude da izbace fotografe kada kreće skidanje i oblačenje u kreacije često se dogodi da niz fotografa i kamera ostane u backstageu pa se djevojka koja ima 16 godina i dolazi iz malog mjesta u Estoniji možda po prvi put treba skinuti ispred stotinjak ljudi koji skaču i vrište oko nje. U tim minutama nikoga nije briga da li se cura borila s kakvim kompleksima dok je odrastala ili da li joj je možda neugodno. Ponekad su im poticaj top djevojke koje su do sada pregazile toliko borbi da bez problema hodaju polugole i često viknu na fotografe da se maknu. Ono sto je novim licima nezamislivo to je modelima veteranima postalo normalno.

Pod terminom klasični modeli podrazumijevaju se djevojke koje već godinama uspješno nose revije i naviknute su na sva pravila uvrnutih rituala. Te djevojke nisu nužno na top listama i ne rade s najvećim fotografima, ali su zato kraljice modnih pista po iskustvu i profesionalnosti. One su nešto poput profesionalnih šetača revija. Postoji cijeli niz manekenki koje su u karijeri ostvarile po dvjestotinjak top revija, a da pritom nisu zaradile nikakve ozbiljne novce na kampanjama niti su završile pred objektivom Stevena Meisela. Nisu niti nova lica, a niti top modeli. Nalaze se negdje u sredini i potrebne su kako bi izbalansirale omjer na pisti.


Top djevojke su priča za sebe i one de facto ne trebaju ići na castinge već imaju ono što se naziva direktan booking. Za njih se u isto vrijeme bori po šest casting direktora. Pobjedu odnosi onaj casting direktor s najviše moći koji može osigurati editorijale i kampanje. U tim situacijama sami dizajneri ne igraju veliku ulogu jer sve su to ionako velika imena. Preko telefona casting direktori i stilisti ucjenjuju modne agente raznim ponudama ili prijetnjama. Casting direktor će reći kako će baš ta djevojka završiti na vrhu liste imena za kampanju kolekcije dok će stilist dati riječ kako će ju gurnuti u prvi idući veliki editorijal. Modni agenti prolaze kroz posebnu noćnu moru jer moraju koordinirati nova lica, klasične cure i svoje top modele. Svake minute igraju novu partiju šaha i nadmudrivanja. Top modeli imaju osigurane vozače od strane svojih agencija i pojave se tek na jednoj probi. U backstageu su najveće zvijezde pa mogu zahtijevati što god žele dok će im se svi ulizivati. Naime sve imaju stotine tisuća ili pak nekoliko milijuna obožavatelja i sljedbenika na Instagramu. Među ove zvijezde ubrajaju se Kendall, Gigi i Bella. Ako dizajner pak želi legendu na pisti kao sto je Naomi ili Christy onda mora biti spreman na pozamašni honorar, avionsku kartu prve klase, hotel od pet zvjezdica, vozača i posebnu garderobu za presvlačenje u backstageu.

U prošlosti ste postali top djevojka nakon sezona mukotrpnog rada i bliskih odnosa s dizajnerom. Ono što se cijenilo je bila vaša karizma i rad. Danas top model možete postati preko noći zahvaljujući obiteljskom pedigreu i Instagramu. Velika je to nepravda o kojoj rijetko tko glasno priča. Od stotinjak novih lica koje ćemo gledati u narednim tjednima možda će tek jedna cura zbilja uspjeti jer kako se natjecati s jednom Kaiom Gerber iza koje su dobri geni, unaprijed osigurana slava i obiteljski novac?


Uz revije brojna nova lica pozvana su na koktel zabave i after partye koje modne kuće održavaju pa tako nakon dugog dana kreću u dugu noć. Suprotno mišljenju mnogih modni agenti neće reći curama da idu u krevet i pripreme se za novi dan već će im naložiti da se pojave na partyu i druže sa svima, skupljaju Instagram sljedbenike i smiješe se fotografima. Dok top cure sezonu završe prilično odmorne kao da se ništa posebno nije dogodilo, nova lica i klasične djevojke kući se vraćaju s deformiranim stopalima koja nalikuju onim profesionalnih nogometaša, tjemenom koje je toliko spaljeno da dolazi do kronične upale kože i zglobovima na nogama koji su vjerojatno iščašeni već od Milana, ali nitko nije stigao primijetiti. Metabolizam im je poremećen i ten iziritiran do te mjere da mogu podnijeti jedno hidratantnu kremu za bebe. Neke od njih još uvijek su dužne agencijama, ali moraju se vrlo brzo podići na noge jer slijedi sezona editorijala. Nije nikakvo čudo što rijetko koja hrvatska manekenka uspije napraviti zavidnu karijeru na inozemnoj modnoj sceni jer su njima šest revija i pet editorijala u godini dana ionako previše stresni. Barem sudeći po njihovim medijskim istupima. Karl Lagerfeld je bio sasvim u pravu kada je jednom prilikom izjavio kako je moda “najokrutnija industrija na svijetu”.

Foto: Getty Images
Objavljeno: 15.01.2019. u 00:00

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p