SVJETSKA MODA

Moda i religija: vječna manipulacija?

Religija kao sastavni dio potrošačke košarice

Religija je odavno izgubila svoj smisao, temelj ili, ako baš želite, esenciju vjerovanja u nešto više od nas samih. Lišena svakog kontakta sa svijetom koji trči puno brže nego li se religija mijenja, stvorena je pozicija u kojoj se na stanovite „upute" o životu raznih religijskih vertikala (od kršćanskih do judaističkih i islamskih) stvara bezrezervan podsmjeh ili, u još gorem slučaju, ignorancija koja nekako najviše boli.

Kako je bazna ideja današnjeg društva duboko ukorijenjena u konzumerizam (kojeg lako možemo prozvati religijom današnjice - neka vrsta new age-a vjerovanja), ne možemo se ne zapitati kakav je stav modnih svećenika po pitanju eksploatacije religioznih motiva koji još uvijek uspijevaju izazvati reakciju.

Bila ona pozitivna ili negativna, reakcija je sigurno dobar znak da radite nešto vrijedno spomena. No, što se dogodi kada se religijska koketiranja izližu do te mjere da postanu sastavni dio svakodnevnog života?

Moda i religija svakako su neodoljivo povezane, ali što je sa svakodnevnom pop - kulturom koja nas prati od prve minute našega života? Sjećam se kako mi je majka rekla da je za vrijeme moga poroda u rađaoni svirala Kim Wild, koja je tako (ni kriva ni dužna) obilježila prvi trenutak moga života.

Mnogi umjetnici, koji su prozvani stupovima suvremene kulture,vrlo vješto koketiraju s religijom, čineći ju neizbježnim dijelom svoga života, pjesme ili nastupa. Sjetite se svega što je kraljica MTV-a Madonna radila ne bi li došla u fokus javnosti. Od prvog hit singla Like a virgin, u kojem se poigrala starim kršćanskim motivom djevice, do ritualnog nabijanja na križ kako bi prenijela poruku - sve su to eminentni dijelovi njene karijere koji su je doveli na status kojeg danas živi.

Prvo nevina djevojčica, koja je nekako postala k**** babilonskih razmjera, a danas produhovljena Židovka koja se ne odvaja od svoje crvene narukvice - Madonna i religija žive zajedno, ruku pod ruku, premda se lakovjernima čini kako se radi o dva svijeta.

Na drugom kraju religijsko - glazbenog spektra nalazi se ANTIKRIST Marilyn Manson, šizofreni lik izmišljena imena i prezimena, dominantno obilježen borbom protiv Boga koji zapravo ne postoji. Uvijek ubačen u tamne vizije ljudskog grešnog života, Marilyn nikada nije skrivao svoju „ljubav" prema religijskim motivima, prvenstveno se rugajući papi, kleru, ali i vjernicima. U mnogo je svojih nastupa iskoristio redovničku halju ne bi li prenio poruku razdora koja, u to vrijeme,nije imala previše pristaša, premda je više nego legitimna.

Madonnina glazbena kćer, balončić pop - kulture koji u sebi kombinira sve elemente suvremena života, Lady Gaga postala je ikona glazbene scene zbog svoje hrabrosti i naklonosti prema marginaliziranim skupinama. Zadnji video uradak, Alejandro, tematizira motive smrti, odnosno pogreba u kojemu je Gaga zakopala svoje srce, odjevena u religijski obojene odjevne komada preminulog Alexandra Mcqueena. Čudno je i pomalo izlizano kako se zvijezde trude šokirati i poentirati na stanovitim simbolima. Religija je odavno postala sve samo ne šokantna. To je potvrdio i Saša Joka rekavši:

Smatram da se u današnje vrijeme koketiranje religijom, odnosno upotreba religioznih motiva, teško može smatrati provokacijom. S obzirom na informacijsku hipertrofiju u kojoj pokušavamo živjeti mislim da su i religijski motivi i tematika postali jednakovrijedan (obezvrijeđen?) dio modno-stilskog vokabulara poput rock'n'rolla ili vojničkog stila. Naravno, postoje dizajneri poput Riccarda Tiscija za Givenchy koji religijske motive koriste česti i to iz razloga jer su ih njihova osobna religija i pripadajuća ikonografija snažno obilježile kroz život. Čini mi se da bi danas upotreba religije isključivo radi brze i jeftine propagandne provokacije bila vrlo brzo 'pročitana' i ismijana."

U takvim situacijama uskače moda, odnosno nezasitna modna industrija koja nastoji progutati svaku iole zanimljivu ideju ne bi li profitirala od ljudskih skrupula. Od motiva Krista i Djevice, koji se već nalaze na majicama po 50 kn, čime se svrstavaju u nezaobilazan element pop-kulture, do islamskih vizija svakodnevne odjeće, najčešće kroz pokrivala za glavu kojima se „štite" žene od pogleda znatiželjnika.

Sve je to dio konteksta koji je zasićen lažnim moralnim vertikalama i poludjelim fanaticima koji svoje stavove prezentiraju kao ultimativne ideje savršena, čista i bogobojazna života.

Najjači svećenik djela modne industrije koji koketira s religijom je Riccardo Tisci, kreativni direktor francuskog Givenchya, koji vrlo suptilno ubacuje svoje religijske stavove u odjevne komade, dajući im modno relevantan štih.

Od pokrivala za glavu, masovnog korištenja zlatnih ukrasa kojima aludira na Orijent te trnovite krune (u muškoj kolekciji za jesen/zimu 2010) - sve su to motivi koji nisu u prvom planu, ali daju okus kolekciji, čineći ju posebnom i ispunjenom stavom (što se ponekad zna izgubiti!).

Veliki Jean Paul Gaultier odavno je shvatio kako se potiče javnost na razmišljanje, odnosno interpretiranje religijskih obrazaca, naročito kroz kolekcije visoke mode u kojima se zna izraziti na ovaj način. Od rada na vjenčanicama za „savršenu" mladenku (koja je sve samo ne savršena) do snažnog naglašavanja motiva nevinosti, čistoće tijela i duha kojima uspijeva šokirati licemjernu modnu javnost. Jean, kao provokator, koji se često zna slikati odjeven u redovničke halje, iskoristio je snagu religijske poruke kako bi poručio da ga nije briga.

„Mogu raditi što hoću i kako to hoću" - njegova je poruka koju bi svi trebali živjeti, ili barem čuti.

 

Marko Banjavčić

Objavljeno: 21.06.2010. u 20:38

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p