SVJETSKA MODA

Model za pamćenje: Jean Shrimpton

Britanska ljepotica koja nikada nije voljela pozirati
Kao dvije ikone modne scene 60-ih i danas se pišu imena slavne Twiggy i Jean Shrimpton, modela koje su u vrlo kratkom roku poharale i osvojile svijet. Iako fotografija Jean Shrimpton nije odaslana u svemir u vremenskoj kapsuli, kao što je to bio slučaj sveprisutne Twiggy, poznata Britanka svejedno je zadužila modni establišment svojim bogatim doprinosom profesiji.


Jean je rođena 1942. godine u selu Buckinghamshire kraj Londona, a nakon odrastanja na farmi tada 17-godišnja ljepotica zaželjela se metropole, u kojoj je ubrzo krenula na Lucie Clayton Charm Academy, profesionalnu školu za modele. Modnom svijetu nije trebalo dugo da ju prihvati, i to širom otvorenih ruku - sa svojim okruglim i velikim očima, gustim šiškama i strogo definiranim obrvama, Jean je privlačila pažnju gdje god se pojavila, a na lutkicu u ljudskoj veličini oko je bacio i fotograf David Bailey, u kojeg se tada naivna manekenka instantno zaljubila.

Iako se kao problem njihovoj nesputanoj ljubavi ispostavio njegov brak, fotograf i Jean u nekoliko su godina proputovali Europu i Ameriku, radeći kao tim na modnim angažmanima. U prosincu 1963., Bailey je odlučio zatražiti razvod od svoje supruge, no žena kojom je u potpunosti bio zaluđen više nije bila toliko zagrijana za njega. Iako je velikim dijelom zahvaljujući njemu Jean postala poznata i tražena, njegova muza slama mu srce već početkom 1964., kada se upušta u trogodišnju aferu s glumcem Terenceom Stampom.

Novi val slave za Jean Shrimpton, koju su mnogi od milja nazivali Shrimp (škamp), preplavljuje ju 1965. godine, i to u Melbourneu, gdje je ljepotica angažirana kao prezenterica na konjičkom natjecanju. Modna kompanija Orlon, koja ju je angažirala, nije ju uopće pripremila za ovu dužnost, zbog čega je Jean uzela stvari u svoje ruke te angažirala krojača koji joj je sašio haljinu. Budući da nije posjedovao dovoljno materijala, Colin Rolf odlučio je haljinu napraviti nešto kraćom i u tom trenutku definirao djelić povijesti.

Jean se na trkalištu pojavila u kreaciji iznad koljena, bez čarapa, rukavica i šešira te svojim postupkom šokirala okupljeno i nadasve konzervativno mnoštvo. Presedan je to bio u pravom smislu riječi, jer upravo je njenim podvigom rođena mini suknja.

Njene fotografije preplavile su svijet i dok se polovica Australaca zgražala, ona mlađa ženska populacija već je idući dan hodala u vlastitim interpretacijama minica. Iako više nije imala Baileyja kao mentora koji bi gurao njenu karijeru naprijed, Jean je bila dovoljno popularna i bez njega. Od 1967. bila je redovito lice s naslovnice američkog Voguea, a u narednim godinama promijenila je još nekoliko ljubavnika. Ono što je fotografa, kao i većinu njenih partnera privuklo njoj, bila je Jeanina ležernost i neopterećenost izgledom, iako je bila prava bomba i ikona svog vremena.

Jean nikada nije bilo jasno zašto se oko posla modela diže toliko prašine; osim što ga je smatrala malo plaćenim u odnosu na kasnija vremena, često je isticala kako njena profesija nije toliko glamurozna kao što se to pokušava predočiti; modeli su na snimanja morali dolaziti na vrijeme s već pripremljenim make upom i frizurama, a tadašnji honorari bili su tek kap u moru onog što su supermodeli zarađivali u narednim dekadama.

U ranim 30-ima, britanska lutkica više nije htjela biti model, zbog čega se 1975. preselila u Cornwall i otvorila vlastiti antikvarijat. Ubrzo nakon toga upoznala je svog supruga Michaela Coxa, a 1979. godine rođen je njihov sin Thaddeus. Iste godine Jean je s mužem kupila hotel u Penzanceu, čijem je održavanju i vođenju posvećena i danas.


Iako je posljednjih godina za medije gotovo neuhvatljiva, Guardian je s ikonom 60-ih uspio napraviti intervju 2011. godine, u kojem je Jean iskreno progovorila što misli o modnome svijetu: "Moda je puna mračnih i problematičnih ljudi. Stalno si izložen pritisku koji uzme danak i uništi ljude. Samo najjači opstaju, kao što su to bili Andy Warhol i David Bailey. Ja s druge strane nikada nisam voljela biti fotografirana, ali se dogodilo da sam dobra u tome."


Ljepotica kojoj nije laskalo kada bi joj ljudili govorili da je lijepa, u centar pozornosti ponovno je došla u siječnju 2012. godine, kada je BBC emitirao dokumentari film "We'll take Manhattan", koji se pozabavio tematikom velike i relativno kratkoročne ljubavi između tada prominentnog fotografa Davida Baileyja i Jean Shrimpton. Iako Jean ovim povodom nije ništa komentirala, u svojoj autobiografiji iz 1990. iskreno je progovorila o privlačnosti koja ih je vezala i svaki puta iznova stvarala napetu atmosferu na setovima snimanja.


Danas 68-godišnja Jean na modu, koja ju je do svjetske slave vinula prije 50 godina, gleda pomalo prijezirno: "Dvolično je pretvarati se da je moda normalna, da su ljudi koji se njome bave uzori. Banalnost modernog života me prestravljuje i ponekad se osjećam kao da sam roba s greškom."


H.B.

Photo: Tumblr, The Fashion Spot

Objavljeno: 05.10.2012. u 13:00

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p