SVJETSKA MODA

Modna ekstravagancija živi u Japanu

Upoznajte Harajuku kulturu
-->

Za razliku od Europe i Sjeverne Amerike, gdje poznati dizajneri već desetljećima nameću publici neke nove modne standarde, na krajnjem istoku svijeta početkom ovog stoljeća oblikovana je kultura u kojoj se moda nije stvarala na pistama, već na ulicama blistave japanske prijestolnice Tokija.

Za Harajuku kulturu, japansku alternativnu modnu scenu o kojoj upravo govorimo, mnogi zapadnjaci po prvi su puta čuli prije nekoliko godina, i to zahvaljujući Gwen Stefani. Njen solo album Love.Angel.Music.Baby nastao je kao hommage ovoj živopisnoj kulturi koja je snažno inspirirala slavnu pjevačicu, a simbol njenih nastupa uskoro su postale mlade japanske plesačice, čiji su ekscentrični scenski kostimi uvelike zaintrigirali zapadnjačku publiku.

Stihovi Gwenine pjesme 'Harajuku Girls' - „Harajuku Girls/You got the wicked style/I like the way you are/I am your biggest fan/Work it, express it/Live it, command your style“ - ukratko su nam dali uvid u pravu malu revoluciju pod okriljem tokijske četvrti Harajuku, gdje su ekstravagantni modni izleti mladih Japanki već neko vrijeme bili stvar svakodnevice, a za nas odjednom predstavljali kulturološki fenomen.

Naime, u japanskom društvu u kojem je sve orijentirano na zajednicu te se na individualne istupe i iskazivanja vlastitih stavova ne gleda blagonaklono, mlade japanske djevojke i tinejdžerice modu su počele shvaćati kao oružje kojim se bore protiv uvriježenih normi i konzervativnih načela života u Japanu.

Šarene haljine i puf suknje, jarki uzorci i metri tila te plastični modni dodaci i plišane životinje, samo su neki od eklektičnih detalja koji su postali dijelom njihove manifestacije samoizražavanja.

Osim što je popularizirala ovu neobičnu kulturu, zanimljivo je kako je Gwen Stefani također 'zaradila' val kritika i negodovanja na račun stereotipizacije azijskih djevojaka, zbog koje je publika sa Zapada nerijetko dolazila u zabludu kako su svi Japanci 'šareni cirkusanti' izopaćenih preferencija.

Ne samo da je to mišljenje daleko od istine (jer su na ulicama Tokija zastupljeni svi modni ukusi kao i u Europi), već se i Harajuku kultura ne može svesti na samo jedan stil koji smo vidjeli u glazbenim spotovima (jer predstavlja širok spektar najrazličitijih modnih izričaja, koji svakim danom evoluiraju u neke nove sfere).

Svi oni koje put ikada odvede do Tokija, upravo zbog toga ne bi smjeli propustiti željezničku postaju Harajuku, oko koje je u posljednjim desetljećima stvoren pravi epicentar mode, čija shopping aleja predstavlja prirodno stanište stotina 'živih lutkica'. One se ondje okupljaju kako bi se jedna drugoj pokazale i svojim stilom pokušale impresionirati okolinu, osvajajući imaginarne medalje, baš kao i 1964. godine, kada su sportska odličja na istom ovom mjestu osvajali sudionici Olimpijskih igara.

Za razliku od 1964., kada su se vrednovali sportski uspjesi, danas u ovoj četvrti originalnost i neobičnost vrijede kao suho zlato i postaju znakom otpora protiv pretjerane discipline, kojom se većina stanovnika želi postaviti u zadane okvire. Umjesto službenih uniformi, koje Japanci nose čak i onda kada nitko to od njih ne traži, mlada Japanke istražuju granice vlastite maštovitosti i negiraju pravila.

Kao što svako načelo ima svoju iznimku, tako i djevojke iz četvrti Harajuku predstavljaju protutežu ustaljenim društvenim pravilima. Mnoge od njih koriste svoju mladost kako bi pomaknule granice sveopćeg komformizma, znajući da će se sa svojom buntovnom prirodom morati pozdraviti kada odrastu.

Običnom promatraču čini se kao da je svaki tjedan tjedan mode u Harajukuu; neke djevojke odijevaju se kao ljudske lutke, s bogatim haljinama u viktorijanskom stilu, čipkastim dokoljenkama i Mary-Janes platformama, druge usvajaju punk estetiku 70-ih i nose kiltove, zakovice i Doc Martens čizme, a treće slijepo prate ogromni trend u japanskoj popularnoj kulturi, takozvani kawaii, što u prijevodu znači slatko.


Harajuku kultura objedinjuje brojne supkulture i stilove, a samo neki od njih za koje ste možda čuli su lolita (sweet lolita, gotik lolita...), ganguro (iskvarcani ten, izbijeljenja kosa, jak make up), decora (natrpavanje stylinga detaljima), kigurumi (kostimiranje u likove iz crtića), kogal (nošenje kratkih školskih uniformi), oshare kei (miksanje uzoraka, jarkih boja i punk detalja), visual kei (po uzoru na japanske glazbenike) i ruder. Zanimljivo je kako za djevojke iz Harajukua moda predstavlja eksperiment koji nikada ne prestaje, stoga se iz spomenutih stilova nerijetko razvijaju neke nove vrste odijevanja.

I dok se jedni zgražaju i na akterice naše priče gledaju kao na čudakinje, drugi će se složiti s nama da su ulice Tokija u ovome trenutku jedno od najinspirativnijih mjesta na zemlji. Harajuku je u punom sjaju pokazao kako moda nudi neslućene razmjere kada ju se oslobodi strogo zadanih okvira, u kojima trenutno anemično i potpuno bezizražajno preživljava u ostatku svijeta.

 

Više maštovitih kombinacija s ulica Tokija pogledajte ovdje.

 

H.B.

Photo: Tokyo Fashion


-->--> -->
Objavljeno: 09.10.2013. u 13:48

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p