"Sloboda znači – imati vremena za život." Samo naizgled jednostavna, misao je to koja mi se nekoć davno nastanila u nekom tamnom kutku svijesti i koju sam, zajedno sa svim utopijskim teorijama izbavljenja iz kaljuže sustava, pohranila negdje duboko u sebi da odstoji i, možda jednom, pronađe rješenje.
Ponovno je isplivala, potpuno nepozvana, dok sam sumirala dojmove o godini na izmaku. Svatko iole zainteresiran za modnu industriju, zaključit će kako je ovo bila jedna turbulentna godina. Uzevši u obzir činjenicu da je dominantno bila obilježena dramatičnim odlascima kreativnih direktora, koji čine srce i dušu modnih kuća, sama će se od sebe nametnuti ona hamletovska kako je nešto ozbiljno "trulo u državi Danskoj". Alexander Wang, sa smiješkom, kao da je lišen okova, istrčava iz Balenciage, Raf Simons se pozdravlja od ključne pozicije u Dioru, a Alber Elbaz zatvara za sobom vrata jednog velikog modnog poglavlja nakon što je ispisao mnogo stranica u povijesti modne kuće Lanvin. Pitanje kamo odlaze pada u drugi plan jer ostaje neodgovoreno ono puno važnije: Zašto odlaze?
Nenadani odlazak s pozicije za koju bi mnogi ubili, nekom bi se laiku mogao učiniti aktom običnog seronje. Jer ljudi na čelnim mjestima luksuznih modnih kuća imaju sve, osobne vozače, čete asistenata, prostrane domove s dizajnerskim namještajem, brdo love na računu i poznate prijatelje koji ih pozivaju na dekadentne zabave. Imaju sve, osim - vremena.
Cijeli tekst, objavljen u blagdanskom izdanju FASHION.HR+, pročitajte
OVDJE.
Tina Lončar
Foto: Getty Images
Objavljeno: 30.12.2015. u 10:19