„Raj će biti mnogo elegantnije mjesto sada kada si i ti tamo,“ napisala je Katie Grand odašiljući posljednje pozdrave ikoni i pivotnoj figuri talijanske mode Manueli Pavesi. Renomirana fotografkinja, mentorica i osebujna stilistica te odana prijateljica i konzultantica modne kuće Prada zavila je modni svijet u crninu nakon što je u šezdeset i petoj godini života izgubila bitku protiv duge i teške bolesti.
Urođene elegancije, vječito nasmiješena, vedrih plavih očiju, eklektičnog stila i, prije svega, posebna, Pavesi je uvijek bila pomalo outsider. Činilo se kao da joj nije bilo osobito stalo biti dijelom modnog establišmenta, sve dok je mogla neometeno raditi ono što voli, a radila je gotovo do posljednjeg trenutka. U nekom čudnom amalgamu pristojne nenametljivosti i svojevrsnog pobunjeništva, težila je kreativno izraziti svoja estetska načela, ali bez suviše vriske i ega koji obično prate talentirane i moćne. Radila je u tišini nikada ne namečući u prvi plan svoju personu već isključivo svoj rad i prepoznatljiv kreativni rukopis koji je bio dovoljno jak da priča svoju priču. Svoje znanje i bogato iskustvo nije ljubomorno čuvala samo za sebe već ih je uvijek s posebnom pažnjom i dobrim namjerama prenosila na neku novu gardu mladih i talentiranih poput Jonathana Andersona kojeg je ohrabrila da nakon rada u Pradi pokrene svoju modnu liniju. Suradnici, a ujedno i prijatelji pamtiti će Pavesi kao entuzijastičnog ljubitelja mode za koju ona „nije bila samo puki biznis ili pak profesija već stvorenje koje diše i koje bez prestanka treba hraniti nekim novim i svježim idejama“.
S diplomom iz filozofije, Manuela Pavesi otpočela je svoju karijeru u modnoj industriji kao urednica i stilistica u renomiranom taijanskom izdanju Voguea surađujući s velikanima modne industrije kao što su Irving Penn, Helmut Newton i Guy Bourdin. Uvidjevši da posjeduje poseban dar, upravo ju je Newton ohrabrivao da se okuša u modnoj fotografiji. Njezinom su objektivu posebno godili portreti, uvijek nabijeni nekom posebnom emotivnom notom, intimni, duboki, melankolični ili živopisni, ali beskompromisno atmosferični i ekspresivni. Tijekom desetljeća hvatanja momenata i emocija, Pavesi je nanizala nebrojeno mnogo fotografija objavljenih u magazinima kao što su Vogue, Elle US, Allure, i-D i Purple, a zadnjih je godina svog stvaralaštva fotografijama krasila ponešto avangardnije publikacije poput Grey, Tank i Zoo magazina.
„Možda nije bila ekscentrična no uvijek je bila posebna,“ govorila je o svojoj prijateljici, pronicljivom strategu i desnoj ruci Miuccia Prada, svjesna kako je velika modna kuća Manuelinim odlaskom ostala opustošena za jedanu nenadoknadivu, nezamjenjivu kreativnu snagu i inteligenciju koja je bila zaslužna za propeliranje Prade u zvjezdane visine. Upoznale su se još početkom sedamdesetih. Obje su obožavale Yves Saint Laurent kao pionira neke drugačije mode, deklarirale se kao feministice, pasionirano koektirale antikni nakit i vintage odjeću, sve dok ih, tek 2005. godine, nije povezala suradnja – Manuela se pridružila modnoj kući Prada i ubrzo postala ključna figura u svakom koraku koji je Miuccia promišljeno povlačila.
Nenametljiva, tiha, inteligentna i posebnog dara, Manuela Pavesi možda neće ostati upamćena kao netko čije je lice punilo naslovnice i novinske stupce. No, mnogo bitnije, dugotrajnije i jače, njezin će rad i predanost ostati dugo upusani u sjećanja onih s kojima je stvarala neke drugačije modne priče.
Tina Lončar
Objavljeno: 15.03.2015. u 10:18