SVJETSKA MODA

Novi Louis Vuitton? I?

O debitantskoj kolekciji Virgila Abloha za Louis Vuitton piše Grgo Zečić

Ne sjećam se kada sam prvi put upoznao Virgila Abloha, ali mislim da je to bilo negdje 2012. godine u New Yorku na zajedničkom druženju. Virgil je tada bio u sjeni svog suradnika i prijatelja Kanyea Westa kojeg je konstantno podržavao i inspirirao svojim idejama. Svatko tko je jednom upoznao Virgila reći će vam da se radi o skromnom, pristupačnom i ljubaznom tipu. Virgil je jedan od onih ljudi koji vas zbilja slušaju kada govorite. Rijetkost za New York.

Njegovo imenovanje na mjesto kreativnog direktora muške linije Louis Vuittona izazvalo je pravi mali rat među modnim insajderima. Dok su ga drugi žustro branili kao svjetlonošu nove generacije drugi su vikali kako će Virgil u potpunosti iskriviti i ridikulizirati pojam prêt-à-portera odnosno luksuzne mode. Danas mi se čini kako su i jedni i drugi barem malim dijelom svojih argumenata bili u pravu. Prošlog tjedna svi smo zauzeli svoja mjesta na lokaciji predivnog Palais Royala u Parizu nestrpljivo očekujući Virgilovu debitantsku kolekciju za Louis Vuitton. Impresivni set dizajn pridonio je dodatnoj drami. Nekih pet minuta prije početka revije stigli su Kim, Kanye, Rihanna, Naomi i mnogi drugi koji već godinama podržavaju svaki projekt kojeg se Virgil dohvatio.

Kada je nakon završetka revije Virgil izašao da se pokloni publici čak su i njegovi najžešći kritičari mogli osjetiti val emocija koji je preplavio tisuće uzvanika. Slijedile su suze i zagrljaj s Westom koji je bez kontrole plakao dok je grlio svog prijatelja. Koliko god taj specifičan trenutak bio emocionalan toliko je bio i ironičan jer Kanyeov ego u nekoliko je navrata javno “spustio” Virgila i njegovu modnu priču.

 

A post shared by Kanye West (@kanyew.est) on

S obzirom na to da je HERO modni magazin s britanskom adresom, na svim revijama sjedim u “britanskom sektoru” urednika i kritičara. Dok smo poslije revije šetali parkom prema izlazu gotovo jednoglasno smo se složili kako smo svjedočili iskustvu, a ne modnoj kolekciji. Nitko od nas nije pričao o odjeći koju smo vidjeli jer smo previše bili fokusirani na ono čemu smo svjedočili. Nismo samo doživjeli uspjeh Virgila Abloha za Louis Vuitton koliko trijumf milenijalca diljem svijeta. I tu dolazimo do problema kojeg mi, aktivni modni djelatnici, smatramo opasnim.

Prije svega valja napomenuti kako su brojni napadi na Virgila izuzetno bezobrazni i krajnje imbecilni. Pa što da Virgil nije modni dizajner po struci? Primjera radi, jedna od najvećih “dizajnerica” suvremene mode Miuccia Prada sama je izjavila kako ne zna držati škare u rukama, a kamoli se poigravati s tehnikalijama kroja. Dakle taj argument u najmanju je ruku glup. Virgil je studirao inženjerstvo i arhitekturu stoga je u suštini više educiran od vojske modnih dizajnera koji su na njega gledali s visoka. I što ako je Amerikanac? John Galliano i Alexander McQueen bili su divlji Britanci kada su sredinom 90-ih preuzeli Givenchy odnosno Christian Dior.


Problem je sistem u kojem se Virgil danas našao. Ono što je mnoge od nas najviše razljutilo je nedostatak znanja i potpuno ignoriranje činjenica od strane milenijalca i nove generacije stilista, modnih i glavnih urednika koji se preko Instagrama pojavljuju u šokantnom broju. Da biste uspjeli u modi znanje danas nije potrebno. Svatko postaje modni kritičar na svom Instagramu ili portalu kojeg je jučer otvorio. O Virgilovoj prvoj kolekciji ovih se dana na internetu pišu gluposti.

Kada uklonimo sav vatromet i fanfare objektivno moramo zaključiti kako Virgil Abloh nije prikazao nikakvu revoluciju na pisti. Radilo se o prosječnoj kolekciji s nekoliko dobrih elemenata koji su prije svega posljedica izuzetnog talenta radnika u ateljeu Louis Vuittona koji raspolaže s najboljim tehničarima i materijalima koje možete zamisliti. U svom prvom potpisu za Vuitton, Abloh se prilično referirao na rad Helmuta Langa s kraja devedesetih i početka novog milenija. Oni koji tvrde kako se radi o novoj eri ulične mode nažalost nisu nikada čuli za Helmuta Langa pa se isti dizajner niti ne spominje u amaterskim recenzijama milenijalca i onih koji se to trude postati. Kada nekog od njih upitate što je bilo genijalno u kolekciji onda odgovora nema. Papir je uvijek trpio gluposti ali tipkovnica ga je po tom pitanju itekako nadmašila. Isto tako Virgilovo imenovanje na poziciju vladara francuske modne kuće nije otvaranje stranice nove povijesti jer je gotovo petnaest godina prije njega na scenu stupio mladi dizajner isto tako ganskih korijena Ozwald Boateng. Isti Boateng davne je 1995. postao prvi dizajner afričkih korijena koji je otvorio svoj atelje u kultnom londonskom Savile Rowu. Taj potez tada je bio šok za britanski modni establišment. Najbolji krojači svijeta tom su ulicom vladali od 18. stoljeća, a odijela i smokinge koje su potpisivali nosili su pripadnici aristokracije i elita diljem svijeta.

Boateng je sredinom tih devedesetih razbio sveti kalup britanske mode. Vrhunac njegovog uspjeha dogodio se 2004. kada je imenovan kreativnim direktorom muške linije jedne od najslavnijih haute couture kuća u povijesti, Givenchy. Treba li usput napomenuti kako Louis Vuitton nije couture modna kuća? Gospodin Hubert de Givenchy osobno je bio impresioniran tehnikom i načinom rada mladog Boatenga. Dolaskom na tu poziciju, Boateng je razdrmao globalni modni establišment. Ozwald Boateng bio je prvi dizajner direktnih afričkih korijena koji je zavladao francuskom modnom kućom. Milenijalci i pripadnici nove generacije modnih novinara tu su činjenicu ili zaobišli ili je pak nisu bili svjesni. O Virgilu i Vuittonu ne možete pričati niti ga slaviti ako ne posjedujete minimalno znanje o Boatengu i Givenchyju. Kako možete raspravljati o radu Johna Galliana i njegovom genijalnom “bias cutu” odnosno tehnici “kosog rezanja” tkanine ako ne znate tko je bila Madeleine Vionnet? Kako spominjati rad Phoebe Philo bez utjecaja Helmuta Langa i Jil Sander na suvremenu modu? Vetements nije samo produkt posljedica tadašnje mode izolirane Istočne Europe nego direktna referenca na Belgijanca Martina Margielu koji je odjeću namjerno reciklirao. Margiela je išao protiv francuskih modnih kuća time što je u svojoj prêt-à-porter kolekciji prikazivao dekonstruirane komade iz Vojske Spasa. Isto tako, Margiela nije imao filozofiju iza “bijele boje” kada je riječ o njegovoj modnoj kući već u svojim počecima nije imao novca za namještaj pa je sve što bi skupio na ulici obojio u bijelo.

Kada je riječ o tematici znanja i koliko je ono nužno za razumijevanje posla kojim se već bavite ili pak želite baviti treba se podsjetiti kako je Margiela molio Jean Paul Gaultiera da mu osigura posao. Gaultier mu je, nakon što je vidio Margieline radove, jasno rekao kako je on već genijalac spreman za svoju reviju. Margiela se usprotivio i rekao Gaultieru kako treba još dosta učiti da spozna što znači stvarati modnu kuću i kako posao u ateljeu funkcionira. I na kraju ove balade kako možete znati što je ulična mode ako ne znate što je za istu učinio Raf Simons davnih dana sa svojim notornim kolekcijama. Njegova kolekcija radnog naziva “Riot Riot Riot” iz 2001. godine pripada panteonu najutjecajnijih muških kolekcija ikad prikazanih. Da biste posjedovali minimalno modno znanje nije potrebno završiti Parsons ili Central Saint Martins već samo malo dublje zagrebati po površini zahvaljujući magičnoj pojavi koja se zove Google. U svega nekoliko minuta možete barem pročitati Wikipediju o Langu, Margieli i Simonsu. Ali zbrojiti dva i dva za Instagram fanatike nemoguća je misija koju uporno odbijaju. Isto vrijedi za stiliste koji nisu stilisti i novinare koji nisu novinari.

Virgilu treba dati vremena da se snađe u kompleksnoj situaciji koja ga u konzorciju LVMH okružuje jer Bernard Arnault ga je postavio na čelo Vuittona kako bi istom donio zaradu. Vuitton može biti dio kvazi ulične mode nove generacije samo za bogate klince. Najobičnija pamučna majica s potpisom Vuittona doci će vas oko 600 eura. Cijene kaputa i parki iz klasične kolekcije koja nije dio prêt-à-portera kreću se od 2.000 eura. U pravilu, cijene prêt-à-porter komada veće su za 60-70%. Mislite da je Bernard Arnault doveo Virgila kako bi prodavao kapuljače za 100 eura? Takve ideje mogu proizaći iz zaključaka amatera.


Misija koja je dovela Virgila Abloha u Louis Vuitton ta je da on usmjeri milenijalce u smjeru luksuza, da im pokaže kako legendarna francuska kuća može biti kul ali pritom neće odustati od svojih legendarnih cijena. Ironično je za zaključiti kako je Virgilov globalni uspjeh produkt milenijalaca ali isto tako i marketinški trik za njih orkestriran od strane najluksuznije korporacije na svijetu.

Kako bi utvrdili lekciju idemo ponoviti kako je prije Virgila bio Ozwald Boateng za Givenchy, njegova prva kolekcija za Vuitton nije bila revolucionarna, njegovo imenovanje pomno je konstruiran poslovni model i Vuitton neće postati ulični brend koji će preko noći promijeniti cijene i postati dostupan. Ali što je najvažnije za znati jest to kako je moda zvijer koja preživljava zahvaljujući ciklusima. Ništa nije konačno i sve se vrti u krug.

Google mi je prije dvije minute “rekao” kako je švicarski filozof Jean-Jacques Rousseau navodno izjavio “Što čovjek manje zna, to mu se njegovo znanje čini većim”. Amen to that, brother, amen to that.

Foto: Instagram
Objavljeno: 26.06.2018. u 10:51

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p