SVJETSKA MODA

Perverzija najvažnije kolekcije u New Yorku

Marc Jacobs Jesen 2011. recenzija by Grgo Zečić

Marc Jacobs je možda najveća kreativna enigma u svijetu mode danas. Ovaj dragocjeni američki izvozni proizvod slavu je stekao zahvaljujući angažmanu u francuskom Louis Vuittonu gdje je promišljeno i strateški birao kolaboracije sa umjetnicima kao što je Takashi Murakami. Očekivati Jacobsovu vlastitu reviju iz sezone u sezonu proces je koji pruža mazohističku dozu anksioznosti i oduševljenja. Kod njega ne postoji sredina već krajnosti kojima može osvojiti ili potpuno podbaciti. Istina je kako Jacobs nema povijesni, inovatorski potpis po kojem su se primjerice proslavili Galliano ili McQueen ali njegova pulsirajuća hiperaktivnost New Yorku je udahnula posebnu dozu adrenalinske vitalnosti.

Za shvaćanje koncepta Jacobsovih kolekcija potrebno je shvatiti čovjeka osobno jer njegovo psihotično referiranje i dramatični zaokreti iz jedne inspiracije u drugu, proizlaze upravo iz burnog dizajnerskog sazrijevanja. Ono po čemu modna povijest pamti Jacobsa je prije svega njegova kolekcija za kuću Perry Ellis iz 1992. godine. Jacobs je u Ellis stigao već 1988. kao mladi dizajner sa Parsonsa koji je već uživao veliku potporu američkog Voguea i top modela. Glasan, zaigran i energičan bio je potpuna opozicija svojim tadašnjim suvremenicima. Paradoksalna je činjenica da je Jacobs upravo zbog svoje najslavnije kolekcije, one za Perry Ellis, dobio otkaz. Lukavo je osluškivao ritam društva te na pistu poslao flanel košulje, „martensice" i odjeću koja je po njegovom vlastitom opisu izgledala „sjebano". Njegovom transformacijom „grunge" je preko noći iz buntovnog glazbenog pravca postao modno stanje uma u kojem su žene bile spremne platiti tada skupih 400 dolara za „iznošeni" džemper. Uprava kuće pokojnog Ellisa u panici je dala otkaz mladom dizajneru, bez obzira na činjenicu što je Jacobs činjenično prvi važni štičenik Anne Wintour.

Početak mukotrpne r(e)volucije događa se 1996. kada na nagovor Wintourove, Bernard Arnault iz LVMH konzorcija, poziva Jacobsa na razgovor u Pariz. U to vrijeme Marc je radio na liniji kuće Iceberg u Milanu dok je Arnault već okupio Leeja McQueena za Givenchy, Johna Galliana za Dior i Narcisa Rodrigueza za Loewe. Wintour je inzistirala na Jacobsu. Louis Vuitton je tih godina bio modni brand bez ikakvog prepoznatljivog identiteta, osim pečata luksuzne kožne galanterije. Iako je Jacobs dobio „vjetar u leđa" i za vlastitu liniju, već 1997. ulazi u pakao konzumacije kokaina i heroina.

Krajem devedesetih Jacobs je bio bezbroj puta izbačen iz aviona, terorizirao je svoj tim i nije poštivao nikakve rokove niti autoritet. Pritisak Louis Vuittona i vlastite linije bio je očito preveliki zalogaj za njega. Dvije osobe odlučile su stati na kraj tom ponašanju: Anna Wintour i Naomi Campbell reagirale su oštro i bez milosti tako što su otputovale u Pariz i upozorile Arnaulta na pravo stanje stvari. Bez previše kompliciranja Arnault je usred priprema za kolekciju smjestio Jacobsa u klinku za odvikavanje u Arizoni. Iako je službeni stav modne elite kako je Jacobs „čist" od svojih poroka od te 1999., neslužbeno je posjetio klinike za odvikavanje još nekoliko puta. Izgubljeni kreativac nikada nije imao konkretni cilj niti razmišlja o svojoj modi kao legalnoj ostavštini koja će biti muzejski eksponat. Ali upravo u njegovoj nepretencioznosti i sposobnosti spajanja nespojivih elemenata leži uspjeh zbog kojeg je Louis Vuitton najmoćnija modna kuća na svijetu.

Sa rastom Vuittona isto se dogodilo i sa njegovom prvom linijom koja posebno profitira na modnim dodacima ali i jeftinijim difuzijama. Od 2004. do danas Jacobs je u svom najplodnijem razdoblju gdje je napustio sve skandalozne epitete iz prošlosti. Eklekticizam koji danas potpisuje Jacobs otvoreno duguje Rei Kawakubo i COMME des GARCONSU koji redovito navodi kao svoju primarnu inspiraciju. Njegovo pozivanje na Kawakubo ponekad je suviše nespretno i direktno ali u određenim slučajevim simbolizira dobitnu kombinaciju. Baš kao zahvaljujući susretu perverznih gumenih suknji i točkica u najnovijoj kolekciji za jesen-zimu 2011./2012.

Točkice je upravo Kawakubo postulirala kao ekscentričan uzorak koji je Jacobs spremno preuzeo i aplicirao na strogu, jasno definiranu siluetu na tragu 50'ih i 60'ih godina prošlog stoljeća. Presijavanje, arhitektonsko drapiranje i čistoća obrisa ispunjavaju kolekciju smirenih i suzdržanih tonova. Jacobs zagovara konkretan format koji razbija šljokičastim točkicama ili podiže rukavicama od prozirnog PVC-a. Jednostavne bijele kašmir majice povezane su sa lateksom i gumom, francuske beretke odavaju osjećaj uniformiranosti i kontrole.

Dizajner inzistira na čistoj kolekciji sagrađenoj kao da se radi o modnoj kuli kontradikcije i suptilnosti. Iako je silueta ograničena, on ju provocira materijalima i teksturama. Bez premca, još jednom se radi o naglom zaokretu u smjeru koji će definirati cijelu sezonu. Marc Jacobs je u svoj svojoj teatralnosti još jednom dokazao svoju kamelonsku sposobnost i otkrio svu snagu svog instinkta koji ponekad zakaže ali jednakom žestinom zna oduševiti. 

photo. WWD

Objavljeno: 16.02.2011. u 13:17

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p