SVJETSKA MODA

Prokletstvo 'ere tenisica'

Grgo Zečić piše o nepovoljnoj situaciji suvremene mode

Dok sam sjedio u avionu iz Pariza za New York netom nakon završenih revija muške mode za sezonu proljeće/ljeto 2019. došao sam do zaključka kojeg nisam očekivao barem prije četrdesete godine života: ja sam star. Nakon silnih odrađenih revija ove sezone u više nego nekoliko navrata sjedio sam i gledao u kolekcije koje ne razumijem. Jednostavno mi nije jasna “era tenisica” u kojoj danas suvremena moda živi.

Modom se aktivno bavim nešto više od deset godina. Prva revija koju sam u životu pogledao bila je ona Johna Galliana 2007. godine. Od tada sam imao sreće da se nagledam kolekcija koje su me uvijek inspirirale. Brojne vizije briljantnog Nicolasa Ghesquierea za Balenciagu, posljednja revija Rafa Simonsa za Jil Sander, nebrojne Pradine vratolomije, posljednju pret-a-porter reviju Jean-Paul Gaultiera, proslavu 60. godina Diora u Versaillesu, revije Alexander McQueena i Marca Jacobsa. A tek prva muška kolekcija Haider Ackermanna? Koja je to tek poezija odjeće bila.

Naravno, u posljednjih deset godina puno toga se promijenilo. Stare garde više nema ili se pak u potpunosti prilagodila pravilima novog doba kao što je to učinio Raf Simons dok je dizajnirao za Dior i Nicolas Ghesquiere koji još uvijek radi za ženski Louis Vuitton. Obojica su, naime, lansirali svoje vrste “couture tenisica”. Ali da mi je netko prije pet ili šest godina rekao kako će Alexander McQueen ili Balenciaga na pisti imati tenisice ne bih vjerovao. I nisu to specifične kreacije koje možete pronaći i kupiti u izuzetno limitiranim količinama. Tenisice koje danas viđamo na pisti zapravo su razne varijacije na temu kultnih modela kao što je Nike Air Force 1 ili Dunk. Tu su i nove interpretacije kultnog Reeboka Ex-O-Fit. Radi se o sportskim modelima iz 90-ih koje Louis Vuitton i Balenciaga prodaju po cijenama od 700 dolara na više. Treba li spomenuti apsurdne cijene Vetements tenisica?

Balenciaga

Kultura koju danas viđamo na pistama pret-a-porter revija zapravo nije kultura. Moda se treba prilagoditi vremenu u kojem egzistira. U vrijeme kada je novca bilo na sve strane zahvaljujući Wall Street eksploziji 80-ih i prodoru novog novca 90-ih, vladali su Versace, Christian Lacroix, Thierry Mugler i mnogi drugi koji su vjerovali da je “više više”. Onda su sredinom 90-ih na scenu stupili Helmut Lang, Jil Sander i ostali prvaci minimalizma u trenutku kada se svijet trebao osvijestiti i zakoračiti u novi milenij.

Kada su krajem 60-ih i početkom 70-ih Yves Saint Laurent i Pierre Cardin zamijenili isključivo haute couture svijet i odlučili prikazati pret-a-porter odnosno odjeću koja se proizvodila tvornički bez detalja i specifičnih skica ateljea bio je to skandal koji Pariz tada nije mogao prihvatiti. Svijet mode zauvijek se promijenio ali kultura pristupa odjeći i kolekciji ostala je ista. Dizajneri su se svojim kolekcijama međusobno natjecali i trudili da konstantno prikazuju nešto novo. I dalje su sanjali. Današnji kreativni direktori modnih kuća prestali su se truditi. Svugdje su tenisice, ruksaci i elementi sportske odnosno ulične mode. Svaka kolekcija kao da je ista, recept se tvrdoglavo ponavlja. Za nas koji pokušavamo svake sezone na stranicama magazina pokazati nešto novo postalo je izuzetno teško pronaći inspiraciju. Na revije smo trčali da bi pronašli odjeću koju ćemo utopiti u naše priče ali danas priča nema. Što možete napraviti s deset pari dizajnerskih tenisica na setu? Kakvu priču možete stvoriti osim one predvidljive, a to je poigravanje elemenata visoke mode i ulične. Ako na stranici bilo kojeg magazina još jednom ugledam večernju haljinu s tenisicama onda ću podebljati dozu votke prije snimanja. Kao stilisti i urednici ograničeni smo u onome što možemo pokazati. Više se inspiriramo S&M odjećom iz seks dućana i komadima iz Crvenog Križa nego pret-a-porter kolekcijama.

Balmain

Ulična moda izgubila je svoj kredibilitet. Supreme je sada financijsko carstvo koje se prodalo grupaciji Carlyle za oko 500 milijuna dolara. Slavni Stussy nestaje s radara. Neki će reći kako su se određeni dizajneri odavno prodali. Ali nije isto usporediti Rafa Simonsa i Ricka Owensa za adidas liniju s njihovim pret-a-porter revijama. Nekad je granica po tom pitanju postojala ali danas je više nema. Sve je toliko pomiješano da izgleda identično. Gucci, Balenciaga, Louis Vuitton, Valentino, Prada rade tenisice na isti kalup. Razlike su minorne.

Najapsurdnija situacija u cijeloj ovoj priči su naravno cijene. Balmain, Balenciaga, Versace i već spomenuti Vuitton neke modele tenisice prodaju po cijeni od 1.000 dolara. Gucci, Givenchy i Valentino kapuljače sa zipom mogu vas unazaditi za 1.500 dolara. Gucci pamučna kapuljača s vintage logom prodaje se po cijeni od 1.380 dolara. Poderana Givenchy pamučna sportska majica s logom košta 1.020 dolara. Kožni ruksaci, inspirirani čime drugim nego “uličnom modom”, kreću se od 2.000 do 3.000 dolara. Oni od sintetike ili pak kakvog običnog platna “vrijede” oko 1.000 dolara. Tko je lud u ovoj cijeloj priči? Pa prije svega kupci jer da se takvi komadi ne prodaju onda se ne bi niti proizvodili odnosno ne bi ih niti vidjeli na pisti.

Fendi

Nova generacija kupaca o kojima sam već pisao ne posjeduje elementarnu kulturu odjeće i ukus zahvaljujući kojem će određeni dizajnerski komad moći nositi godinama. Nedostaje znanja ili što je još gore: želje za znanjem. Definicija stila se potpuno promijenila i on danas predstavlja jeftinu sezonsku pojavu koja živi jedva nekoliko mjeseci i onda nestane. Zbog toga imate apsurd gdje će klinci lakše izdvojiti 1.000 dolara za tenisice nego za sako Haidera Ackermanna ili smoking jaknu iz klasične YSL kolekcije. Kako netko tko ne shvaća da takav sako može kombinirati s običnom majicom, košuljom, trapericama, večernjim hlačama može misliti da zna o stilu ili ulaganju u evoluciju vlastitog. Ja još uvijek nosim crni uski Costume National kaput iz 90-ih, poklon dragog prijatelja, i Diorov sako dok je za tu modnu kuću dizajnirao Hedi Slimane. Prije pet godina uložio sam u Saint Laurent kožnu bikersku jaknu iz koje ne izlazim. Nosim je sa svim i svačim bez obzira na priliku u kojoj se nalazim. Ona je moj oklop, komad koji je kultni dio suvremene mode i nešto što će preživjeti godine turbulentnog života u ormaru. I da odmah priznam; imam preko četrdeset pari tenisica ali većina njih su razne verzije modela Stan Smith, Air Force 1, Reeboka ali ima i onih Rafa Simonsa za adidas. Bez obzira na sve gluposti koje sam učinio svom ormaru nikada mi neće pasti na pamet da platim tenisice 600 ili 700 dolara. Da li me takvo razmišljanje čini nekakvim modnim dinosaurom u 2018. godini? Možda. Ali me isto tako čini osobom koja, koliko toliko, posjeduje barem minimalnu dozu zdravog razuma.

Foto: Getty Images
Objavljeno: 12.07.2018. u 11:54
Tagovi: tenisice, tenisica

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p