"Nekoć su nas zvali 'crnim vranama' – nas modnu kliku koja se ispred neke napuštene zgrade u predgrađu okupila odjevena u crne uniforme s Comme des Garçons ili Yohji Yamamoto potpisom. 'Čiji je sprovod?' - šaptali su među sobom prolaznici gledajući u nas poredane da uđemo na neku od underground prezentacija ranih devedesetih." Riječi su to koje je Suzy Menkes, jedna od najcjenjenijih Vogueovih novinarki, napisala 2013. za New York Times u uvodu svog über slavnog kritičkog osvrta "The Circus of Fashion" u kojem je osvijestila i raščetvorila fenomen street stylea nazvavši današnje posjetitelje modnih događanja paunovima željnim pažnje.
Od tada do danas, street style fenomen premašio je sve očekivane okvire i zavirio u neke tada još neotkrivene kutke, a mi smo se nekako naviknuli konstantno gledati fotografije fotogeničnih persona čija se slava bazira samo na tome što fantastično izgledaju kada se, sređeni od glave do pete, pojave na ulici neke od modnih metropola. Čete fotografa "nabrušenih" objektiva koje, ispred svakog većeg modnog showa čekaju da ispred njih, poput nekog hodočašća, prodefilira fashion klika, postale su posve uobičajen prizor bez kojeg više ni ne možemo zamisliti tjedne mode. No, kako bismo istražili što to zbilja znači biti street style fotograf na pravom "modnom bojištu", stavili smo svoju modnu kritiku postrance (OK, barem smo pokušali), a odgovore smo potražili od djevojke koja svojim fotoaparatom "hvata" najbolje odjevne kombinacije na ulicama najvećih modnih metropola poput Pariza, Milana ili Berlina. Na razgovor smo zato priveli Anastasiju Fedoseevu, autoricu popularnog street style bloga The Street Pie čije su nas fotografije privukle čim smo ih prvi puta ugledali u bespućima Instagrama. Zabrinutost, sumnja, zadovoljstvo, nervoza, mirnoća kao i još pregršt drugih emocija miješaju se na licima onih koje Anastasia, obično negdje skrivena, dokumentira na ulicama tijekom tjedana mode.
Premda s nepogrešivom pažnjom bilježi najzanimljivije odjevne kombinacije i dokumentira najbolja izdanja same kreme svjetske modne scene, njezine fotografije imaju neku dodanu vrijednost, one kao da pričaju priču koja nadilazi samo modu, a sve zato što izbjegava onaj "umjetni moment poziranja" koji njezine kolege, stisnuti u hrpice, stalno potenciraju. Iako vrlo skromna, Fedoseeva je sve samo ne modna amaterka. Splet njezinog obrazovanja bio je, naime, izvrsna podloga za jednog street style fotografa predodređenog na uspjeh. Naime, Anastasia je u Milanu stekla diplomu na prestižnom Istituto Marangoni, završila fotografiju na Istituto Italiano di Fotografia, također u Milanu, a u Moskvi je pak apsolvirala strane jezike. No, ono što Fedoseevu izdvaja iz mase ostalih street style fotografa je neki faktor X koji je nemoguće objasniti riječima, neobična količina strasti koju nimalo ne skriva i pomalo dječački pristup koji joj dopušta da sve svemu veseli kao da je prvi put. Na pitanja o novcu i konkurenciji kaže kako ona samo želi fotografirati.
Na samom početku, kako si se uopće našla u domeni street style fotografije? U kojem si trenutku shvatila da želiš dokumentirati modu s ulica najvećih europskih modnih metropola?
Oduvijek me zanimala fotografija. Međutim, nikada nisam mislila kako ću jednom postati fotografkinja. 2014. sam se godine doselila u Milano kako bih studirala fashion business na Sveučilištu Marangoni. Jednom su me, tijekom Tjedna mode u Milanu, pozvali da dođem pogledati neku od revija, a blizu lokacije fashion showa uočila sam mnogo fotografa kako fotografiraju zanimljive odjevne kombinacije gostiju. To me, priznajem, iznenadilo, ali i jako zainteresiralo. Već dan poslije, odlučila sam se i sama okušati kao street style fotograf. Uzela sam svoju kameru i uputila se prema fashion showu koji je taj dan bio na repertoaru. Nakon što sam odradila što sam naumila, pokazala sam fotografije svojim prijateljima na što su oni komentirali kako su odlične ili pak dosta dobre za prvi puta (smijeh). To me toliko inspiriralo i razveselilo da sam odlučila ne stati. Uskoro sam pokrenula vlastiti website namijenjen street style fotografijama i dobila pozitivan feedback. To mi je dalo dovoljno energije i snage da krenem dalje. Kako živim u Milanu, nije mi bilo teško "skoknuti" do Pariza na Tjedan mode ili u Firenzu na Pitti Immagine. Zaljubim se u svaki fashion week i atmosferu koja oko njega vlada. Uzbudljivo je baš svaki put iznova!
Domena street style fotografije u vrlo je kratkom času postala zatrpana milijunima radova koji izlaze iz objektiva pozamašnog broja fotografa, a koji se bore za "svoj dio kolača". Koliko je tebi samoj bilo teško izboriti se za mjesto na modnoj sceni? Što uopće čini razliku između svih tih silnih street style fotografija koje na dnevnoj bazi okupiraju društvene mreže?
Da, zbilja postoji mnogo street style fotografa danas i ja sam jedna od njih! (smijeh) No, iskreno da vam kažem, i dalje to doživljavam više kao hobi nego kao posao. Zato mogu i reći kako mislim da i dalje, kao fotograf, tražim svoje mjesto na modnoj sceni. U Moskvi sam otvorila i Street Pie trgovinu, a radim i kao buyer. No, radim mnogo i nadam se kako će moji radovi jednog dana biti zamijećeni. Moja je fotografija izašla u ukrajinskom izdanju Voguea i smatram to velikim korakom. Što se pak razlika tiče, svaki fotograf ima svoj stil, svoju viziju, pristup kompoziciji, bojama... Naravno da je zanimljivije gledati fotografiju s pričom, a ne samo lijepu odjeću. Na našu nesreću, ono što ljudi ipak više žele vidjeti je outfit, a svega par fotografa ima taj senzibilitet da uhvati oboje.
Tvoje fotografije odišu prirodnošću, kao da objekt niti ne zna da ga fotografiraš. U čemu se krije tajna savršene fotke? Koji je tajni sastojak: odjeća, karizma ili atmosfera?
Hvala ti puno! Tajna je... u tome da objekt stvarno ne zna da ga fotografiram! (smijeh) Ne sviđa mi se onaj tipičan pristup u kojem fotograf traži osobu da mu pozira, govori mu što da radi na fotografiji ili stoji na način koji paše fotografu. Obično me nitko niti ne primijeti jer ne stojim u masi street style fotografa, želim uhvatiti neki samo svoj, poseban moment. Nekad se taj moment i dogodi.
Uzimajući u obzir broj koji se seli od metropole do metropole ovisno o tome gdje je fashion week, postoji li natjecanje među street style fotografima? Koliko je teško u tako žestokoj konkurenciji zaraditi novac?
Kao što sam rekla, smatram to više hobijem nego li poslom i ne zarađujem mnogo novca. Radi se o mojoj strasti. Što se pak konkurencije tiče, ne mislim da postoji natjecanje jer svaki fotograf radi za određeni magazin, portal ili neki drugi vid publikacije. Neki imaju zadatke da "hvataju" outfite određenih osoba, pa zna postati gadno ako u gužvi nekome zapriječiš pogled svojom kamerom.
Vjerujem kako imaš pregršt anegdota u rukavu. Hoćeš li neku podijeliti s nama, bila ona negativna, čudna ili super pozitivna?
Jako zanimljivo pitanje! Moram priznati kako je ovaj Tjedan mode u Parizu za mene bio jako važan i jako uzbudljiv! Po prvi sam puta putovala sama. Inače me na mojim putovanjima prati moj dečko što mi jako olakšava posao. No, ovog sam puta išla bez njega i upoznala sam jako puno zanimljivih ljudi, a imala sam prilike i popričati s mnogo onih koji inače krase moje fotografije što je bilo za mene jako inspirativno! Svi su redom pohvalili moj rad, a to mi zbilja mnogo znači. Mnogi možda misle kako je to lagan posao, ali nije. Zato mi mnogo znači kada drugi cijene to što radim i stvaram. To mi daje energije da krenem dalje!
Što je bilo prvo, "kokoš ili jaje"? Jesu li stylish ljudi stvorili street style fotografe ili su street style fotografi kreirali street style zvijezde?
Kao što znaš, na to pitanje ne postoji pravi odgovor. To je kao mač s dvije oštrice. S jedne strane, bez fotografa ne bi postojale niti street style zvijezde, a s druge strane pak fotografi ne bi imali koga fotografirati da na ulicama ne postoje dobro odjeveni ljudi.
Kada su u tijeku tjedni mode, svi izgledaju fantastično! Svi, poput paunova, žele svojim najboljim izdanjima privući pažnju tvog objektiva. Suzy Menkes je taj fenomen zato i prozvala "peacocks phenomenon". Koje je tvoje mišljenje o tome iz pozicije fotografa kojeg se "zavodi"?
To je potpuno točno. Postoje ljudi koji se muvaju tamo gdje se održava fashion show, a to čine samo u nadi da će ih netko zamijetiti i fotografirati. Vjerujem da se nadaju kako će završiti u nekom prestižnom magazinu poput Voguea. Što se mene tiče, ja to nikako ne razumijem. No, s druge strane, to je njihov odabir. Ja fotografiram samo one ljude čiji me stil privuče. Bio to stariji muškarac u baloneru ili pak slatka djevojka s beretkom. A stil slučajnih prolaznika može biti mnogo mnogo zanimljiviji od stila razvikanih street style zvijezda.
Nekoć, ne toliko davno, prave su zvijezde bili glumci, glazbenici i modeli. Doduše, već se neko vrijeme upoznajemo s posve novim aspektom celebrity statusa čije nositelje nazivamo Instagram influencerima. Kakva su tvoja iskustva, ima li "diva momenata"? I da, što im prognoziraš, hoće li trajati?
Živimo u vremenu društvenih medija. Stoga je posve prirodno da su se s njima pojavile i nove zvijezde. Dosad nisam imala nikakvih negativnih iskustava. Obično su svi vrlo prijateljski raspoloženi, pozitivni i veseli, pristupačni što se fotografija tiče. Mnogi na njih gledaju kao na neke "djevojke iz sna" jer imaju fantastičnu odjeću, a čini se i kako imaju fantastične živote, no ipak nam nisu toliko daleke. Propaganda je, ustvari, biti lijep i dobro odjeven. Zar to nije lijepo?
S obzirom na to da fotografiraš odjevne kombinacije na ulicama različitih gradova diljem Europe, moram te pitati postoji li neka razlika u onome što ljudi nose i trendovima koji slijede? Imaju li gradovi neku generalnu vibru ili pak stil koji njegovi stanovnici preferiraju? I, naravno, koji je tebi omiljeni grada kada su u pitanju street style fotke?
Fotografiram na ulicama Firenze, Milana, Pariza, Moskve, Talina i ponekad Berlina. No, Pariz ipak volim najviše! Uvijek odiše tolikom dozom elegancije da možeš fotografirati bilo gdje, a ne samo tamo gdje se održava revija. Inače, svaki grad ima neku svoju vibru, a utjecaj koji kultura ima na odjeću je izrazito snažan. Svi žele slijediti trendove ali svatko to čini u okvirima kulture u kojoj živi. Tako Milanom hodaju jarke boje, Parizom dominira elegancija i profinjenost, dok Moskva obožava sportske outfite. Na svoj način volim svaki grad u kojem fotkam jer obožavam proučavati načine na koje ljudi kreiraju svoje outfite i kako razmišljaju o svakom detalju koji na sebi nose.
Foto: The Street Pie
Objavljeno: 16.10.2017. u 16:32