SVJETSKA MODA

Spektakl zvan fashion show

Što se dogodi kada modna revija, u želji da zabavi i šokira, modu podredi show-u?

Uzduž piste sagorijeva stotine svijeća, u pozadini buči grmljavina i tutnji vjetar, bijela misteriozna izmaglica širi se iz dobro skrivene dim mašine, a kad na početak piste dogalopiraju dva konja vukući bajkovitu kočiju, halom se prošire zvukovi zlokobne filmske muzike i prolomi aplauz popraćen oduševljenim vriskom publike lude od čekanja. Da u tome trenu na podij ne iziđe manekenka u raskošnoj Diorovoj haute couture haljini, zalutali bi promatrač vrlo lako modnu reviju kontroverznog Galliana zamijenio za dramu ili balet u Boljšoj teatru. Produkcijski gledano, čak bi i najsitničaviji kritičar teško pronašao zamjerku današnjim maestralnim modnim performansima u prostranim halama, s fantastičnim megalomanskim setovima, pomno razrađenim koreografijama, besprijekornim osvjetljenjem i pratećom glazbenom pozadinom. No, ono što danas nazivamo fashion show-om često balansira na zamagljenoj granici između modne revije i kazališne predstave.

Predstavljanje kolekcije CHANEL Métiers d'Art Paris-Bombay 2011/12

Svjetlo, kamera, akcija! Dobrodošli u eru spektakla! U vremenu u kojem je sve podređeno zabavi, a šokirati je gotovo nemoguće, pretjerati s popratnim sadržajem i zaboraviti bit prilično je lako. Jedino što je u filozofiji mode stalno jest promjena, no nije samo odjeća ta koja se mijenjala tijekom povijesti. Mijenjali su se i koncepti. Tako je i forma prezentiranja kolekcije prošla dug razvojni put da bi (d)evoluirala u spektakularne medijske događaje na rubu promašivanja biti.

Modeli Coco Chanel s glumicom Ginom Lollobrigidom na haute couture prezentaciji 1964. godine

Nekoć su se takozvane modne parade odvijale iza dvostruko zaključanih vrata otmjenih modnih salona, gdje bi probrana publika nekoliko sati strpljivo sjedila i proučavala svaki konac na haljini. Prve redove nisu popunjavali celebrityji bez pokrića, poput starleta, it-djevojaka i ostalih varijacija bogatih i bezrazložno slavnih, već su ona bila rezervirana za urednike, elitu i kraljevsku obitelj, a posebice za one vjerne kupce koji su uvijek bili spremni odriješiti svoje pune novčanike.

Louis Vuitton proljeće/ljeto 2014.

Nitko u publici nije mahnito tweetao i hashtaggao usred revije, zajedljivo komentirajući odjeću drugih sudionika ili drijemajući iza tamnih sunčanih naočala s potpisom. Modeli nisu bile djevojke nedostižne, izvanzemaljske ljepote jer je cilj bio laskati, a ne zasjeniti ljepotu dame koja je došla priuštiti si luksuznu dizajnersku haljinu. U strahu od kopiranja, modni su se saloni dugo branili od bilo kakvog potajnog i doušničkog publiciranja sadržaja prije lansiranja kolekcije za komercijalnu uporabu. Fokus je prvenstveno bio na modi.

Lady Gaga u defileu modnom pistom Thierryja Muglera u ožujku 2011.

Modni je svijet bez medijske pompe obitavao u probranom društvu sve do šezdesetih godina, kada su svoja mjesta na modnim događanjima prigrabili znatiželjni predstavnici sedme sile. Fotografski objektivi neviđenom su brzinom postajali sve brojniji, da bi se danas fashion show bez ergele fotografa zasigurno smatrao nepostojećim.

Predstavljanje Alexander McQueen kolekcije u ožujku 2009.

U želji da hvalospjevima pune vječito gladne novinske stupce, dizajneri su počeli gledati izvan formata te osim nove kolekcije nuditi i priču. Shvatili su da je osim mode važno prodati još nešto, a to je imidž. Monotone modne revije su od pukog marširanja manekenki duž pistu i natrag polako krenule poprimati obličje pravog spektakla. Svaka pojedinost postala je bitna, a mašinerija zadužena da postavi tako produkcijski zahtjevan projekt odrađivala bi višemjesečne pripreme te ponekad bila teška milijune dolara. Tako su modni spektakli dugi svega nekoliko minuta, u svojoj težnji da impresioniraju, promoviraju i šokiraju, počeli probijati broadwayske budžete i sezati izvan granica najluđe mašte.

 

Dotaknuti se pitanja podzastupljenosti modela druge boje kože na modnoj sceni, kao što je to učinio Rick Owens, ili poslati vizualno jake poruke gradeći fantastične setove s vrtuljcima, pokretnim stepenicama ili londonskim vlakovima s početka stoljeća, kao što to čini Louis Vuitton, sasvim je legitimno.

Modna revija kuće Louis Vuitton u listopadu 2012.

No, čineći od mode spektakle vanzemaljske produkcije krije u sebi jednu vrlo opasnu zamku, koliko god ju to činilo zabavnijom, privlačnijom i glamuroznijom. Nazovite me nostalgičnim tradicionalistom, ali kad neki fenomen promijeni baš sve postulate, a ponekad radi spektakla žrtvuje čak i samu bit vlastitog postojanja, logično je postaviti pitanje: gdje je u cijeloj priči moda, ako se za godinu dana svi sjećaju predstave, a nitko ne pamti posljednju haljinu?

photo: Chanel, Louis Vuitton, Guliver/Getty

video: Youtube

Objavljeno: 03.02.2014. u 13:27

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p