SVJETSKA MODA

Što čini dobrog modnog blogera?

Iz New Yorka: Grgo Zečić

Početak modnog mjeseca, koji je svoja vrata otvorio prilično ekskluzivnom Fendi zabavom u sada već dovoljno puta opjevanom Boom Boom Room klubu u New Yorku, uvijek je povoljan trenutak za reviziju funkcioniranja modnog svijeta i njegovih vitalnih aktera.

Biti dio internacionalne modne kolone koja putuje od grada do grada i uživa od zabave do zabave kao da sutra ne postoji, skup je sport. Ali tom skupom hobiju uspjeli su se bez ikakvih većih problema prilagoditi novi/stari protagonist galaksije mode: blogeri. U legitimnom izdanju, internacionalni modni blogeri postali su nezaobilazni sudionici svega što se oko tjedna mode događa. Postalo je manje važno kako su se blogeri uspjeli nametnuti u cyber prvake, a više važno koji je brand uložio koliko novaca ili koja modna kuća plaća koliko avionskih karata (prvi razred, naravno) i hotelskih soba (najviše kategorije, bez brige).

Dakle, blogeri su se prodali. I to inteligentno prodali. Prodali u toj mjeri, da danas sjede na boljim mjestima od novinara koji modu prate desetljećima i prodali u toj mjeri da veliki broj njih ima vlastite vozače i automobile za vrijeme revija, dok seniorski urednici i novinari dijele jedan auto ili veći kombi, ovisno o izdavačkoj kući. Takav razvoj okolnosti bio je očekivan s obzirom na moć koju digitalni mediji imaju. Blogeri su u stanju napraviti ono što magazini danas ne mogu: direktnom auditoriju lansirati neposrednu PR poruku koja prije toga nije bila reciklirana od strane odjela prodaje i uredništva. Po tom pitanju, blogeri su u stanju čitateljima ponuditi izvorski čistu vodu, dok establishment i dalje nespretno nudi onu flaširanu. Dapače, blogeri su danas toliko blizu tog zlatnog izvora da je njihova voda znatno ukusnija, zabavnija i realnija.

"Od modnog glamura i backstagea, ostao je samo glamur"

Ono što je najvažnije jest veza koju su blogeri uspostavili sa svojim čitateljima. Istim onim čitateljima koji se osjećaju kao da je netom uploadana fotografija pozivnice za Pradu njihova pozivnica, ili kao da su tračevi iz Boom Boom Rooma objavljeni na Twitteru, njihovi tračevi. Čitatelji se bez sumnje osjećaju kao pripadnici uskog modnog dvora. Ipak, mjehurići sponzorskog šampanjca i dizajnerske torbice kao pokloni često udare u glavu, mladim blogerima, a to je nešto što čitatelj neće dugo tolerirati. Najmoćniji blogeri svijeta u posljednje vrijeme reduciraju informacije, mudro pakiraju svaki svoj post, paze na apsolutno svaku fotografiju. Od modnog glamura i backstagea, sada je ostao samo glamur. Backstage entuzijazam koji ih je stvorio ispario je negdje visoko u zrak. Ono što ti mladi moćnici ne shvaćaju jest činjenica da su ih čitatelji stvorili i da ih jednako tako mogu poraziti, ukoliko se brzo ne osiguraju kakvim dobrim agencijskim ugovorom. Naime, PR ured svakog dizajnera redovito prati broj posjeta na blogovima i sukladno tome rangira svakog blogera osobno. Ukoliko bloger naiđe na olujni bijes svojih čitatelja, tada će se ta situacija itekako odraziti na finalne mjesečne brojke. A brojke su ono što drži blogere na životu. Jer dizajnera boli briga o blogerskoj recenziji revije, njemu je samo važno koliko je milijuna ljudi vidjelo njegovu torbu obješenu na ramenu blogera sa prigodnim postom. Business je okrutan, moda još okrutnija. Blog je u modi prvo lansirao informaciju i njegova snaga je bila u brzini i neposrednosti informiranja grupe zainteresiranih.

Najbolji primjer je blog kritičarke New York Timesa, Cathy Horyn koja već godinama opuštenim formama briljantno opisuje svaku reviju i kolekciju. Poslije toga, blog je evoluirao u maštoviti moodboard koji slavi kreativnost, individualnost i mladost. Idealan primjer? Čuli ste za Tavi? Njeni kolaži postali su vizualna legenda i poslastica kakvu niti starije kolege nisu u stanju prirediti. Nakon što je eksplodirala, Tavi uz sve veći broj fotografa-blogera koji su opsesivno počeli slaviti modne insajdere kao hodajuća božanstva, blog revolucija doslovno je okupirala svijet. Preko noći pojavile su se tisuće i tisuće modnih blogera. Najbolje su prošli ovi drugi, koji slave urednike i stiliste pa su im ovi uzvratili obožavanjem time što su ih počastili gostovanjem na svojim glossy stranicama.

       

Ruku na srce, da nema blogera nikada ne bi bilo Anne Dello Russo, Miroslave Dume i cijele vojske drugih urednica, omiljenih objekata svakog street style bloga koji prati revije. Danas su blogeri u modnoj Nigdjezemskoj. Ispred revija sada fotografiraju čak i fotografi svjetskih novinskih agencija koji su preuzeli uspješni model ovih mladih genijalaca. Kolekcije ne mogu recenzirati jer ne raspolažu dovoljnim znanjem, ne samo o modi već o općoj kulturi kao što je riječ o glazbi, suvremenoj umjetnosti, plesu ili kazalištu. Kako ćeš čitateljima predstaviti Galliana ako ne znaš tko je Klimt? Kako ćeš pričati o Klein plavoj ako ne znaš tko je Yves Klein ili o inspiracijama iz svijeta modernog plesa ako ne znaš tko je Anne Teresa De Keersmaeker? Dobar dio blogera kompenzira ovaj nedostatak brzim procesom učenja i istraživanja, dok se ostali mudro drže svoje kreativne strane i izražavaju osobno mišljenje o kolekcijama koje nije generalno niti kategoričko: već originalno njihovo, bez pretenzije i nedostatka informacija. Tako će Tavi uvijek birati isticanje otkačenih Miu Miu komada koji najbolje pristaju njenom stilu i osobnosti. Upravo to, maštovito i individualno editiranje kolekcija sukladno vlastitim stilskim uvjerenjima, dobitna je kombinacija za dugi opstanak bloga. Prosjek kvari ovaj dio komercijalnih blogera koji još uvijek izvještavaju sa svih after partya bez da svojim čitateljima daju uvid u nešto posve novo. Auditorij treba konstantno osvajati i zavoditi cijelim arsenalom iznenađenja. Najbolje je prošao onaj dio kreativaca koji javno njeguje veličanstven osoban stil i time educira ostale da istraže granice vlastitog ormara.

Stanje u Hrvatskoj?

U Hrvatskoj je situacija znatno kompliciranija jer je blog postao sredstvo medijskog lansiranja i eksponiranja. Kao što su godinama svi bili stilisti pa poslije toga PR menadžeri, sada su svi blogeri. U tome, naravno, nema ništa loše. Dapače, što više raznovrsnijih ideja i mišljenja - to bolje svima. Tu dolazimo do srži problema, jer kod velikog broja domaćih blogera nema ideja, nema individualnosti i nema osobne mašte. Postoji samo snažna čežnja za što bržim i javnijim eksponiranjem pod svaku cijenu. Zbog toga, u drugi plan pada niz itekako talentiranih domaćih blogera čija osobna estetika, misli i teme simboliziraju najoriginalniju arteriju budućnosti hrvatske mode. Biti bloger da bi sjedio u prvom redu bilo kakve revije kriva je pretpostavka ali biti bloger da bi što većem auditoriju na vlastitoj platformi preslikao snažne osobne ideje - ključ je uspjeha bloga.

Biti dio javne sfere zahtijeva određenu dozu odgovornosti prema toj istoj sferi i prema čitateljima koji prate blog. Samo što čitatelja često nema. Dobar dio blogera kod nas zapravo su samoproklamirani blogeri koji nisu zaslužili nacionalni medijski prostor po broju klikova već po što glasnijem smislu za vlastito promoviranje. Moda se u tom kontekstu iskorištava kao sredstvo kojim će se doći do slave, uspjeha, prijatelja, neprijatelja, prvih redova, poklona i sličnih artefakata po kojima je moda ipak poznata. Taj "warholijanski" trenutak, lukavo je iskorišten na vrijeme, samo što je moda neoprostiva ljubavnica koja će prvo pružiti sve, samo kako bi poslije sve to isto okrutno oduzela. Forma bloga, proslavljeni je koncept u domaćim medijima ali sadržaj je nešto o čemu se nerado razgovara, kao da se radi o tabu temi. Ponavljam, dobrih primjera imamo sa svih strana Hrvatske ali ono što mladi blogeri moraju shvatiti jest, kako njihov opstanak mora funkcionirati na temelju originalnog sadržaja koji pružaju i čitatelja koje istim tim sadržajem inspiriraju. Bez ova dva krucijalna elementa blog nije blog nego privatni sajam taštine koji otkriva puno više o slabostima svog vlasnika.

 

Grgo Zečić

photos. jak&jil, Tavi

Objavljeno: 19.09.2011. u 12:33

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p