SVJETSKA MODA

Talent vs. Profit

Smije li Raf Simons uopće pomisliti na prelazak u tim Dior?
-->

U vremenima kada vrtoglave cifre dirigiraju apsolutno svim segmentima života, uključujući i raspored snaga unutar povampirene modne industrije kronično gladne novih eura i dolara, suludo  je pomišljati na ideju manipuliranja ženskom siluetom. Sve veliko i relevantno po svijet mode već je izmišljeno, ostale su samo varijacije na već eksploatiranu temu koje služe dodatnom cementiranju nečijeg bankovnog računa. S obzirom da najveći modni konglomerat LVMH godišnje okrene oko 3 milijarde čistog profita, posve je jasno kako se radi o serioznoj mašineriji koja treba svoje zlatno tele.

Phoebe Philo već je dala svoj obol bildanju snage i entuzijazma Bernard Arnaulta koji je u godinama "najveće kriza naših života" uspio sačuvati živu glavu i solventnost svojih glavnih brandova koji mu daju kapital za daljnju svjetsku ekspanziju. Unatoč tragičnoj aboliciji Johna Galliana s mjesta kreativne direkcije kuće Christian Dior (ujedno i najsnažnijeg superbranda carstva gospodina Arnaulta), modna je plutača ostala na površini i čeka svog novog spasitelja. S obzirom da je Hedi Slimane potvrdio svoj dolazak u atelje Yves Saint Laurent i već ozbiljno promišlja o povratničkoj "super-kolekciji", a Sarah Burton nezaustavljivo i virtuozno stvara na čelu McQ-a (koji su oboje u vlasništvu glavne konkurencije - PPR Grupe Francoisa Pinaulta), krajnje je vrijeme za rješavanje statusa mitske kuće Dior koja se treba probuditi iz anestezije koju joj je ubrizgao poslovični Bill Gaytten, čovjek koji se ni-kriv-ni dužan probudio i pronašao u jednoj od najvažnijih uloga suvremene modne industrije. Kao kreativni je direktor kuće Dior uspijeva u jednom - održava atelje i tim na životu. Nije ni to lak zadatak, posebice ako se prisjetimo svih onih posve nepotrebnih drama koje im je priređivao Galliano samo par dana prije predstavljanje kolekcije na skliskoj pariškoj pisti modnih genijalaca.

U iščekivanju spasitelja, daleko je najjače odjeknula bomba o modnoj križaljci koja se posložila oko tihog i nadasve genijalnog Raf Simonsa. Na čelu kuće Jil Sander uspjevao je nametati trendove sezone, definirati boje i krojeve koje će svi htjeti imati, ali konstantno je posrtao na satovima dobre-stare matematike. Naime, njegove kolekcije nisu ostvarivale veliku dobit, unatoč medijskoj glorifikaciji koja je pratila svaku prezentaciju minimalne mode ovog poetičnog Belgijanca. Kao dizajner koji je dobro nadograđivao siluetu stvorenu od strane revolucionarke kao što je bila sama gospođa Sander, teško je zadovoljavao apetite modnih šefova koji žive od prodaje torbica i cipela. Kao tih i povučen karakter, koji stvara bačen u zidove vlastite inspiracije, došao je do "recesijskog zida" koji traži veliki skok ne bi li ga se zaobišlo. Nažalost, suze gospodina Simonsa prije par mjeseci na defileu finalne kolekcije za JS, dokaz su kako je njegova karijera došla do točke preokreta koja će ga itekako odrediti u narednim godinama. Njegov navodni prelazak u Dior još uvijek nije potvrđen, vjerojatno ga neće ni biti, a ostarjela Sander ponosno se vratila brandu kojeg je izgradila.

Slično razmišlja i internacionalni urednik časopisa Interview, naš suradnik Grgo Zečić, koji nam je dao svoj kut gledanja na cjelokupnu situaciju: "Raf Simons je nažalost otpušten iz Jil Sander zbog jedne vrlo jednostavne činjenice: njegova odjeća nije se prodavala. Nikako ne smijemo sumnjati u njegov modni genij jer Simons je jedan od rijetkih dizajnera današnjice koji posjeduje poetičan talent kada je riječ o stvaranju posve novog ženskog karaktera na koji nismo navikli. Ali kako to obično biva u modi, talent per se ne znači apsolutno ništa u dugoročnoj borbi s matematikom. Jil Sander nije postao profitabilan jer Simons nije mogao postići balans između svoje vizije i zakona tržišta. Još jedan dobar primjer tog okrutnog modnog principa je Olivier Theyskens koji je svojedobno bio okrunjen za novog kralja couture-a za vrijeme dizajniranja u Nini Ricci, a danas živi i radi u New Yorku gdje dizajnira za komercijalni, mid-range Theory brand. Čelnici u Dioru svakako su svjesni ovih podataka i postavlja se pitanje koliko će se Raf biti spreman prilagoditi pravilima igre u LVMH konzorciju.

Transfere dizajnera danas treba promatrati isključivo kroz poslovnu prizmu jer nema ništa romantično niti nostalgično u svim tim silnim smjenama koje vidimo. Simonsov DNK je na granici avangardno minimalističkog te se po tom osnovnom kalupu ne uklapa u ono što Dior zapravo predstavlja. Isto tako valja razmisliti kako taj kontrast možda predstavlja dobitnu kombinaciju za novi, suvremeni Dior. Raf Simons će ponovno briljirati, bez sumnje, na bilo kojoj poziciji koju prihvati, ali pitanje je koliko će slijediti pravila matematike."


Unatoč gruboj poslovnoj matematici koja se nije udaljila od osnovnog pravila plusa ili minusa koji definira zaista mnogo toga, moda je oduvijek bila mjesto u kojem se čuda zaista i događaju. Medijska zanemarenost lika i djela Rei Kawakubo, jedne od istinskih modnih genijalki današnjice, nije smanjila intenzitet pljeska striktno najprobranije ekipe koja se pojavila na posljednjoj prezentaciji njene proljetne kolekcije te kojom je opalila šamar suvremenom pret-a-porteru. Kao "state of mind", Kawakubo i dalje djeluje iz sjene premda je njena modna oštrica opasnija no ikad. Upravo na tome bi tragu mogao preživjeti Raf Simons kojem su vrata ateljea Dior itekako zaključana. Ili će Arnaulta napraviti nešto posve neočekivano s obzirom na očaj koji se pojavljuje u njegovu pogledu kada novinari spomenu kreativnu direkciju kuće Dior?

Ovu će modnu križaljku najbolje zatvoriti izjava urednika domaćeg izdanja časopisa Elle, gospodina Saše Joke koji je naglasio: "Odlazak Rafa Simonsa s pozicije kreativnog direktora kuće Jil Sander iznenađujuć je utoliko što su sve glasine, koje su kružile mjesecima o njegovu odlasku, kao osnovni razlog i motiv navodile prelazak na čelno mjesto kuće Dior, no to do danas još nije službeno potvrđeno! Njegove kolekcije za Jil Sander bile su hvaljene od strane modnih medija i kritike zbog svoje besprijekorno razrađene minimalističke estetike, po kojoj je brend i postao slavan, no nisam siguran koliko su prodajni rezultati pratili novinske hvalospjeve, pa je možda to zapravo osnovni razlog njegova odlaska iz Jil Sander.

 

Osobno ne mislim da je on dobar izbor za mjesto kreativnog direktora Diora iz razloga što je Dior ogromna komercijalna mašina kojoj su potrebni komercijalni hitovi poput torbica i cipela, što Simons nikada u dosadašnjoj karijeri nije uspio postići (a možda mu to nije ni bio cilj). S druge pak strane, osim posljednje tri kolekcije za Jil Sander za koje se inspirirao nasljeđem couture-a, Simons nikada nije radio visoku modu i pitanje je koliko njegov belgijski hermetični, konceptualni minimalizam može zadovoljiti apetite Diorovih zahtjevnih klijentica naviklih na sofisticirani chic i ženstvenu raskoš kakvom ih je obasipao Galliano proteklih godina..."

 

Marko Banjavčić

Photo: Jil Sander

 

Objavljeno: 02.04.2012. u 10:30

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p