SVJETSKA MODA

Transferima do sreće

Modne križaljke kojima se izgrađuju modni brendovi
-->

Bez obzira radili na vlastitoj liniji odjeće ili ste dio grupice pripravnika koja pokorno sluša glavnog dizajnera, želja vam je zajednička - mjesto kreativne direkcije velikog modnog brenda. Ogromna količina mogućnosti koja se vrti oko ove pozicije naprosto oduzima dah - zamislite samo što biste sve mogli kada bi iza vas stajala čudesna korporacija LVMH ili sve snažniji PPR. Korištenje najluksuznijih materijala koje novac može kupiti, rad s najvrsnijim konstruktorima i krojačima, kao i danonoćno otvoren arhiv iz kojeg ispadaju ideje kao da se radi o notornoj Pandorinoj kutiji najjasniji su zaključci modnog epiloga kojeg sanjaju apsolutno svi koji se danas smatraju modnim dizajnerima.

Uz modnu izobrazbu koja je neophodna, ono što vam treba svakako je i iskustvo koje možete steći samo u poznatim ateljeima dok završnu fazu određuju čelnici modnih grupacija bez kojih se ne donosi niti jedna relevantna odluka u suvremenoj modi. Proračunati Bernard Arnault i u zadnje vrijeme skandalozni Francois - Henri Pinault gospoda su koja ponosno nose titule modernih modnih Mesija - njihov osjećaj za dobar biznis znao ih je itekako nagraditi, ali i razočarati u posljednjih dvadesetak godina trgovanja na tržištu talentima kao što su Marc Jacobs, Alexander McQueen, John Galliano, Phoebe Philo, Christopher Bailey, Tomas Maier, Clare Waight Keller...

 

Transferi najvažnijih modnih imena iz brenda u brend

Skandalozan odnos Alexander McQueena i Bernard Arnaulta punio je novinske stupce sredinom devedesetih. Sve nijanse žute iskorištene su u vremenima kada je Lee McQueen nakratko vodio francuski modni gigant Givenchy kada je na mjesto kreativne direkcije doveden kako bi svojim krojačkim zanatom iz redova Saville Rowa osnažio posrnuli brend koji se tražio na raskrižju starih navika i potreba modernog kupca neopterećenog poviješću ovog modnog imena. Hubert Givenchy također je dobio po nosu tih dana, no najviše je izgubio sam Arnault. Svađa između kreativnog i često manijakalnog Britanca i čelnika najveće modne grupacije rezultirala je drskim odlaskom u suparnički tabor - "modni huligan", kako su tepali McQueenu, prodao se Francoisu - Henri Pinaultu i danas je njegov brend najjača utvrda ovog modnog tabora. Sarah Burton, koju je Pinault izvukao iz sjene prerano preminulog dizajnera, samo je logični nastavak uspješne modne priče koja podvlači crtu pod termin "modni transferi koje pamtimo".

Uz dramatiku koja se odvijala na relaciji London - Pariz, dogodila se još jedna nepobitna situacija koja će odraditi daljnjih petnaestak godina - Arnault je odlučio kupiti Marca Jacobsa, ali i Johna Galliana kako bi instalirao "vruće" talente u svoje najdragocjenije dijamante - Louis Vuitton i Christian Dior. Prva ready-to-wear linija stare francuske modne kuće Louis Vuitton bila je senzacionalni uspjeh koji ne samo što je odredio karijeru buntovnog Jacobsa, nego je i zacementirala status LVMH grupacije koja će ubrzo stjecati goleme količine kapitala za daljnje akvizicije. Ružičasti balon prepun teatralnih modnih performansa i haute couture komada vrijednih na desetine tisuća eura puknuo je na najgori mogući način po Johna Galliana - Arnault ga je pokušao spasiti u više navrata. Baš kao i Jacobsa, kojeg je redovito "servisirao" po rehabilitacijskim klinikama Arizone, tako je i Galliana nastojao spasiti od njega samog, ali posljednji pijani ispad protiv Židova, snimljen kamerom u pariškom bistrou La Perle prelio je čašu njegova strpljenja. Galliano je detroniziran preko noći, a špekulacije oko njegova nasljednika krenule su poput lavine. Marc Jacobs navodno je tražio previše, spominjale su se cifre od deset milijuna dolara, dok se na koncu za udicu uhvatio talentirani Belgijanac Raf Simons u kojeg su trenutno uprte sve oči modnog svijeta.

U sličnoj se situaciji nalazi i hvaljeni Hedi Slimane, izbjeglica dizajnerskog svijeta, koji je sreću nakratko pronašao u bespućima modne fotografije i radu za najprestižnije modne magazine. Hedi je tražio prostora za razvijanje vlastita modnog brenda no kako je maćeha recesija odnijela apetite ulagača, morao se vratiti zaštiti dobrog starog modnog establišmenta tako da se odlučio za čvrsti zagrljaj Francois - Henri Pinaulta koji mu je vratio "njegov" YSL. Krajem devedesetih, Slimane je imao opake planove za razvoj nove siluete koju je ostvario u prvim godinama novog milenija, ali njegov odnos s Fordom i Laurentom nije mu dopuštao daljnji razvoj. Pobjegao je u atelje Dior premda je danas, kako vidimo, najsjajnija zvijezda PPR-a čije se prve kolekcije čuvaju od javnosti. Koliko je Slimane dobio za povratak u modu - vjerojatno nikada nećemo saznati. Baš kao ni cifru koja je izmamila smiješak na uplakano lice Rafa Simonsa koji je odstranjen iz tkiva seriozne mode brenda Jil Sander.

 

Tom Ford kao početka točka mnogih dizajnera...

Najsjajnija britanska modna zvijezda današnjice, uz Sarah Burton, svakako jest Christopher Bailey koji je mukotrpnim radom došao do relevantne pozicije brenda Burberry gdje upravlja apsolutno svim detaljima. Bijeg iz ateljea Donne Karan, i to u fordovski Gucci gdje su se događale iznimne stvari, odrediti će njegovu dizajnersku karijeru koju od 2001. formira u sklopu Burberrya. Korak po korak i tijekom 2009. unaprijeđen je u kapetana ovog stoljetnog brenda u kojem nadzire lansiranje apsolutno svakog proizvoda koji na sebi nosi poznati potpis.

Bailey je, kao i njegov kolega Tomas Maier, dijete odličnih radova Toma Forda koji ih je pogurao u modnoj hijerarhiji. Talijanski "Hermes", kako modni kritičari nazivaju Bottega Venetu, cvjeta pod dirigentskom palicom Nijemca Maiera koji je prošao dalek put do današnje modne sigurnosti. Radom u Hermesu te ateljeu Rykiel zaslužio je svoje mjesto pod okriljem Venete gdje postiže nevjerojatan rast prodaje u posljednjih desetak godina.

Modnih transfera ima napretek - neki od njih punili su modne stupce dok su drugi dizali prodajne rezultate modnih giganata koji određuju naš život. Sve je bruto i neto i ništa nije sveto - rekao bi Mile iz Hladnog piva čime bi se idealno dalo završiti ovu nedovršenu modnu priču koja će trajati dok je modne industrije. Arnault i Pinault dobro znaju procijeniti modne talente koji će im donijeti golemu zaradu i novu pozornost modom opterećenih navijača/kupaca bez kojih bi ove drame bile irelevantne.

Sve je to jedan veliki biznis i valja zapamtiti kako se ne radi o industriji kreativaca koji rade "lijepe stvari" već o beskompromisnom stroju koji obožava svoje uspješne junake. Dizajneri, vaš križ nikada nije bio teži. Najprilagodljivi će, jasna stvar, uvijek opstati.

 

Marko Banjavčić

Objavljeno: 28.05.2012. u 10:35

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p