TRENDOVI

Zašto modni brendovi i dalje ne vole žene većeg konfekcijskog broja?

Moda po zasluzi iliti kako ipak ne mogu sve žene biti 'trendi'?

Ako bismo potpuno laičkim jezikom morali odabrati onu jednu riječ koja ponajbolje opisuje modu, vjerujem da bi mnogima prvo na pamet pala – različitost. Moda je prevrtljiva i fluidna, maločas neukrotiva, a s druge strane mirna luka unutar čijeg lukobrana pronalazimo estetiku lijepog, dakako onu osobnu. U vremenu masovne digitalizacije i moralnih online formalnosti, paradoks je postao novi najbolji prijatelj 'tolerantnih' generacija koje su istovremeno sposobne prozivati za diskriminaciju, a istu već prvom prilikom činiti, što u kontekstu mode znači da sve ono što nadilazi nametnute standarde ljepote volimo vidjeti samo na storyju, no nažalost ne i na ulici gdje ćemo i dalje osuđujućim pogledom vrlo jasno i konkretno izraziti negativan stav.

Tko god imalo prati modnu scenu ili zna ponešto o modnoj povijesti, njezinim trendovima i supkulturalnim procesima, zna da element isključivosti nije nikakva novina. Ipak, vrlo važna stavka mode je i njezina mogućnost prilagodbe pa se nameće pitanje zašto, unatoč svojem sistemu, jedna toliko plastelinska društvena pojava i dalje ne pokazuje dovoljnu razinu fleksibilnosti? Konkretno, riječ je o sintagmi o kojoj se ne raspravlja, ali se itekako govori, a to je plus-size. Unazad nekoliko godina na modnim pistama mogu se primijetiti modeli koji svojim izgledom odudaraju od prepoznatljivog 'modeling looka', no koliko god se takav potez vodećih svjetskih modnih kuća činio hvalevrijednim, praksa pokazuje da je riječ o još jednoj u nizu epizoda političke korektnosti koja je tu samo kako bi zadovoljila glasna usta Insta-aktivista jer podsjetimo, danas je biti tolerantan stvar trenda.

Pod plus-size pripisuje se svašta, od realnih plus-size žena pa sve do onih s oblinama, 'jačim' bokovima i stražnjicom ili pak 'šlaufčićem'. Unatoč tome što se možda zbog kakve takve društvene jednakosti ne čini tako, ženama je teže nego ikada. Taj parametar vizualne prihvatljivosti je devijantan do mjere koja polako graniči s psihičkim maltretiranjem što nas dovodi do naslovnog pitanja ovog teksta - zašto modni brendovi i dalje ne vole žene većeg konfekcijskog broja?

Jeste li ikada prilikom prebiranja po policama omiljenog brenda išli za tim koliko napisan konfekcijski broj zaista odgovara konstrukciji? Vjerujem da nisam jedina koja se je šokirala činjenicom da trebam probati hlače za tri boje veće od mojeg ili pak oduševila komadom odjeće koji je XS, a koji mi tako savršeno pristaje? Sada zamislite kako je ženama koje zaista potrebuju primjerice broj XXL, a isti je zapravo L. Koliko god je ostalima 'udarac' što tobože moraju kupiti veći broj, toliko je sve to još veći udarac plus-size ženama kojima su brendovi vrlo okrutno i bešćutno poručili - ne pripadaš ovdje!

A zašto? Zašto plus-size žena ne bi mogla i htjela biti lijepo odjevena? Na temelju čega ona to ne zaslužuje? Možda zato što je 'bolesna', jer promovira nezdrave vrijednosti, jer svojim izgledom ugrožava druge? Nijedno od toga zasad se nije pokazalo vjerodostojnim objašnjenjem, stoga nije nimalo ishitreno zaključiti da modna industrija jednostavno ne želi prihvatiti različitosti; one iste različitosti koje idiličnom retorikom o karakteru i identitetu toliko srčano zagovara.

Modna industrija je postala kao kakav romantični film u nastavcima koji uvijek počinje i završava tako predvidljivo te nema previše veze s realnošću. Zataškavanje problema i diskriminacija pod krinkom zapravo nebitne kampanje u kojoj je angažiran plus-size ili npr. tamnoputi model, samo je jedan od sad već prozirnih marketinških alata koji usprkos providnosti žensko tijelo i dalje uspijeva držati zarobljenim u kaotičnom medijski-društveno konstruiranom limbu. Sve to samo je površinsko zadovoljavanje ideje o suvremenom društvu što modna industrija i više nego dobro koristi, a zatim napravi 'po svojem'. Sigurna sam kada biste upitali bilo koju plus-size ženu što joj je najveći problem kod kupnje nove odjeće da odgovor ne bi bio 'traperice su mi predugačke', već izbor je premali, izbor nije moderan i izbor ne odgovora onome kako se želim odjenuti. Tužno je da modna industrija osobe s viškom kilograma degradira mizernom ponudom, a što istovremeno propagira 'prosječne' žene, dok u praksi ne proizvodi takvu odjeću.

Prihvatiti sebe kakvi god da jesmo danas je izazov koji potrebuje jak karakter i upornost jer na tom putu postoji mali milijun oštrih strelica koje napeto iščekuju pogoditi nas tamo gdje smo najranjiviji. Plus-size je delikatno područje i to ne samo zbog izgleda, već zbog zdravlja i valja imati na umu jednu stvar prije nego li krenemo osuđivati, a to je zapitati se zašto je određena osoba pretila?

 Jednom kad dosegnemo tu razinu one istinske empatije, možda onda možemo razgovarati o konkretnim proizvodno-konzumerističkim načelima koje treba mijenjati, no ovako ću na svoju ruku zaključiti i reći kako se bojim da smo svakim novim danom sve udaljeniji od te, očigledno iluzorne ideje, a industrija je tu da udovoljava željama potrošača, zar ne?

Foto: Instagram
Objavljeno: 17.05.2021. u 17:59

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p