Prostitucija hrvatskog manekenstva

„Hrvatske manekenke u escort aferi", „Seks skandal s manekenkama", „Jet set prostitucija", naslovi su koji posljednjih dana vrište s naslovnica svih važnijih medija u zemlji. Razbijanje novog lanca prostitucije, ponovno je potaklo lavinu nagađanja o honorarima i životnom standardu hrvatskih „manekenki".

Adela, Adrijana, Alexandra, Amela i Romana, Ančica, Morgana, Pamela, Patricija, Maja, Mercedes, Monika, Stela, Suzana, Tia, Valerija, samo su neka od imena navodnih manekenki koje se spominju u policijskom izvješću, a koje su svoje usluge nudile raznim moćnicima po cijeni od 500 eura-a - točnije, cca. 400-injak eura više, nego što bi zaradile da odrade jednu prosječnu reviju na domaćem modnom događanju. 

Pitanje o podrijetlu imovine raznoraznih starleta, oprostite „manekenki", povuklo se onoga trenutka kada su se ine djevojke u domaćim medijima, počele pojavljivati s torbicama u vrijednosti od kojih tisuću eura i više, zbog čega se da zaključiti da se od manekenstva u Hrvatskoj itekako dobro živi.  Štoviše, ako je suditi po tim djevojakama, Hrvatska je manekenski raj. Koju još zemlju poznajete da je u dugu do grla, a da manekenke od domaćih honorara furaju najnovije Balenciaga torbice?

Anja Rubik, Natasha Poly i co. su očigledno skrenule s pameti kada su se odlučile ići težim putem, te snimati naslovnice Voguea za 50 dolara. Trebale su doći u Hrvatsku i zaraditi basnoslovne honorare od naših kampanja i šetati po našim pistama od platine.

Drugi biser hrvatskog „manekenstva" jest : uspješna inozemna karijera. U vrijeme interneta, kada je svaka inormacija udaljena samo jednim klikom miša, doista je smjelo reći da je netko „manekenka" s uspješnom inozemnom karijerom. Veliki broj medija doslovno uzima zdravo za gotovo izjave hrvatskih „manekenki",  koje vani grade „mega uspješne" karijere a da nogom nisu kročile u Milano, Pariz, New York ili London, niti se njihovo ime nalazi u iti jednoj modnoj agenciji. Pitanje koje se nameće jest:  je li možda Katar postao modna velesila a da nas nitko o tome nije ni obavijestio? Možda bismo svi trebali dati otkaze i postati „manekenke"? Čemu se mučiti za neku prosječnu plaću, kada u hrvatskom „manekenkstvu" očigledno niti ne morate imati određene mjere, nego samo znati hodati pravo i nakon toga skrenuti s piste u salon za masažu?

Novonastala afera nije nešto radi čega će hrvatska modna scena propasti ali nepravedno baca ljagu na imena djevojaka koje pošteno rade svoj posao i nakon revije pokupe svoje stvari i odu svojoj kući. Baca ljagu na imena svih naših djevojaka o čijim uspjesima s veseljem čitamo. Na imena djevojaka koje ne želimo niti spomenuti u ovom tekstu, kako ih ne bismo dovodili u bilo kakovu negativnu konotaciju. Vlasnica najuspješnije hrvatske modne agencije „Talia Models", gospođa Tihana Harapin Zalepugin kaže: "Uvijek sam se zalagala za čisto manekenstvo. To se isključivo odnosi na nošenje revija, snimanje kampanja i editorijala i visoko profilne kataloge. Dakle, radi se o poslovima u kojima se sve jasno zna. Ovakva pisanja po medijima mi nisu draga, ali napokon imamo šanse reći što mislimo  o tome i distancirati se od svega. Ne zanimaju me nadri manekenke, odnosno starlete manekenke, koje su jedva jedanput vidjele pistu u životu. To nije moj posao i to nisu djevojke koje rade sa mnom. Nadam se kako će mi roditelji od budućih manekenki koje pokucaju na moja vrata i dalje vjerovati, te kako ćemo nastaviti raditi kao dosad..."

Na kraju, samo možemo zaključiti kako je u ovoj aferi  jedina isprostituirana stvar, riječ - manekenka. Biti prostitutka nije nepošteno, samo konačno nazovite stvari pravim imenom. 

Ana Pavić